god was never on your side
14.09.2013., subota
Mjesečina se plava rasula u tvoju sobu je ljubav udahnula blaga svjetlost je suzu otkrila u oku tvome se nježnost sakrila
šetala sam ovim gradom. danju. noću. više volim ići noću. kad su ulice puste. naiđe koji prolaznik. žurnim hodom. nije pokazao prstom. nije se smijao. nije se rugao. samo je nabacio usput jedan smiješak. dovoljno je to bilo da uljepša noć. dovoljno da mi konobar donese piće. u kasan sat. vidno je bio umoran. čekao je još koju minutu. pošla sam i ja. daleko u noć. u još dublju tamu. tamo negdje na jednoj klupi. kao da je prošla cijela vječnost. u toj noći. kao da je cijeli život preletio pred mojim očima. bez treptaja. svi su tražili nešto. nikad nisam čula hvala. čula sam u blizini podsmjehe. ružne riječi. u mojim mislima se odvijala samo jedna radnja. samo jedan film. zašto baš ja? što je tako ružno u ljudima? imati potrebu rugati se ljudima koji nisu isti kao oni. u cijeloj toj igri vidim sebe. osobu kojoj se svi smiju. nije to još neki osjećaj. ponekad poželim da to nije ni istina. da ja nisam ta osoba. u većini slučajeva poželim nestati. poželim ponekad da nikad nisam susrela te osobe. koje gledam svaki dan. koje se svaki dan ismijavaju. dobace ružnu riječ. rade grimase pokušavajući me oponašati. svakim me danom sve više boli. svakim se danom sve više skuplja u meni. svakim se danom nekako suzdržim. teško. ponekad se toliko suza nakupi. ali niti jednu ne ispustim. pokušavam biti jaka. teško je. ne, ne želim ništa poduzeti. ne bi podjela tako nisi pad. toliko nisko pasti. ponekad imam osjećaj da ću se slomit. kao staklo u tisuće komada. svakim danom sjedim u toj klupi. gledam te osobe. gledam kako stalno imaju neku žrtvu. svakim danom nekog teroriziraju. bez razloga. jer nismo isti kao oni. misli mi često odlutaju u daleke zemlje. u snove. tamo nema nikoga od njih. samo ja i moj svijet. zato volim noći. tu duboku tamu. gdje slučajni prolaznik ne upire prstom i ne smije se. gdje svake noći konobar zna što hoću. ima neko suosjećanje sa mnom. pokušava barem netko vratit osmjeh na moje tužno lice. Preduge noći mi ne prolaze brojim jutra bez tebe previše vremena a ne znam kuda s' njim kako da ga potrošim |
04.09.2013., srijeda
my shadow's the only one that walks beside me my shallow heart's the only thing that's beating sometimes I wish someone up there will find me 'til then I walk alone...
došlo je svemu kraj. moje osmjeh je netko isključio. iz utičnice. razdvojio se od mene. samo je otišao. odnesli su ga. ili je pobjegao. ne znam. ništa nije isto kao prije. sve je ostalo u snu. sve sam tamo ostavila. sada je ponovo taj strah prisutan. probudila me noć. ponekad se usred noći u suzama. u strahu. drhtim. to je onaj ružan san. ponovo se vraća. ali pretvorio se u stvarnost. pokušavaju me odvući. kao da se dovoljne ne opirem tomu svemu. jednostavno je. sada sam u klopki. sada me drže. ne puštaju me. zarobljena u kavezu. vezana lancima. prosuli su pepeo po meni. svakim danom. zar ima gore išta od stvarnosti? svi moji strahovi. sva moja nervoza. sad su se skupile u jednu eksploziju. samo očekuju da netko potegne okidač. pokušavam pobjeći od svega toga. ali to me i dalje proganja. kao da netko trga svaki moj dio. sama pomisao. sami užas. to se je okrenulo. kao da svaki djelić mene je jedna latica ruže. ili svi otkinu latice ili ruža uvene s vremenom. samo sve nestaje. prodire u dubinu. poželim otići. daleko. zauvijek. zaklopiti oči. otići u svoj san. među zvijezde. letjeti s voljenima. pobjeći od ovog užasa na zemlji. od svih ovih sranja i problema. samo želim nestati sa svime ovim. zapaliti svijeću. zapaliti posljednju cigaretu. i napiti se do smrti. And this is how you remind me This is how you remind me Of what I really am This is how you remind me Of what I really am |
