god was never on your side
19.10.2013., subota
U sobi plavog sna brišes prstima suzu sto se je noćas predala
|
i dalje sam se budila noću. ponekad sam zurila u nebo. čekala sam da svane. kako bih mogla poći dalje. u svoj san. znala sam da jednom mora prestati. ponekad sam željela da sat nestane. kako bih zaboravljala na vrijeme. željela sam se izgubiti u vremenu. ponekad sam prestala misliti da uopće i postoje sati, minute, sekunde. samo kako bih uživala u okruženom prostoru. samo kako bih mogla zaboravit sve probleme. ponekad sam danima ostajala na jednome mjestu. negdje daleko od ovog stvarnoga svijeta. od svih tih mutnih očiju. od lažnih maski. više nije bilo pitanja. barem tada. u tom trenutku. ponekad su suze tekle. same od sebe. nisu se više mogle zaustaviti. sjedila sam na onoj crti. na rubu. na rubu stvarnosti i sna. na rubu ponora. ponekad bi me samo tako uzimali. nisam se bunila. nisam ni sada. polagano su me iz stvarnosti gurali prema dnu. zaista mi je bilo lijepo u ponoru. ali ponekad sam htjela u stvarnost. sali samo ponekad. nisam imala pretjeranih razloga za povratak. dolje sam osjećala mir. slobodu. opuštenost. s novim osmjehom. ali svakim sam danom koračala sa suzama u očima ovim sivim ulicama u stvarnosti. nešto je svaki dan oduzimalo svaki djelić mene. ubilo me je u stvarnosti. neprestano sam padala. bez imalo snage. bez imalo osjećaja. ustajala sam neprestano. svaki put s nekim razlogom. uvijek sam htjela ostati negdje u pozadini. u sjeni nečega. nikoga. Kraj puta sve ovdje prestaje ovo ja zadnja stanica nasa je priča ispričana snovi će ostati iza nas i nenapisana zadnja stranica  |
04.10.2013., petak
Oh how I wish for soothing rain all I wish is to dream again my loving heart lost in the dark for hope I'd give my everything
|
prolazili su dani. teško priznajem. s nekom novom boli. s novim suzama. borila sam se. probijala. s kamenom na leđima. teško je to bilo sve. i dalje je. biti u nemogućim uvjetima. pred stotinu ljudi koji te guraju iza. koji ti žele samo zlo. ismijavaju zbog ono što želiš i jesi. živjet u takvom okruženju gdje svi upiru prstom i zbog najmanje banalne greške, ijedne riječi si ne prihvaćen. gdje si ustvari nitko i ništa. gdje nakon svega završiš u kutu u suzama. slomljen. povrijeđen. gdje čak nemaš ničiju podršku. gdje svi okrenu leđa. gdje živiš samo svoj svijet. bez nijednog pravoga prijatelja. gdje svi okrenu leđa od tebe jer si stvarno drukčiji. tražiš pomoć. što dobiješ? jednostavno ništa. borim se sasvim sama. u svom svijetu. ponekad među svoja 4 zida. ponekad je jednostavnije odustati od svega. teško je nekada uspjeti sasvim sam bez imalo podrške i bodrenja. suze su ponekad neizbježne. ponekad mi je lakše tako. kao nekad u ona vremena. sjedit i dalje u svom kutu. imati neki svoj mir. uživati u samoći. barem na tren zaboraviti sve. sve svoje probleme. isključiti se barem na tren. ponekad mi je to potrebno svaki dan. iz razloga da se opustim. da se barem malo odmorim od svega. da barem jednom ne plačem i da me ne boli. boli me najviše što nitko ne pokušava razumjeti niti pomoći. i dalje poželim otići negdje daleko. u neki drugi svijet. nije bitno gdje. samo da se maknem odavde gdje jesam. ponekad, samo ponekad razmišljam zaspati zauvijek. ponekad baš razmišljam o tome jednom nestati. bez ičega postignutim. bez imalo razmišljanja. samo jednostavno nestati. poletjeti jednom zauvijek. većinom uživam u tuđoj nesreći. ponekad me boli to jer ponekad izgubim ljude koje su mi nešto značili. ali mi je drago što su otišli na takav naći. nekada mi nije jasno zašto je tako završilo ni dali je tako morali. ali svatko je imao napisani kraj koji nije mogao promjeniti. In the end As we fade into the night (oh whoa oh oh) Who will tell the story of your life (oh whoa oh oh) And who will remember your last goodbye (oh whoa oh oh) Cause it's the end and I'm not afraid I'm not afraid to die  |
