god was never on your side
28.08.2013., srijeda
We're heading for Venus and still we stand tall cause maybe they've seen us and welcome us all with so many light years to go and things to be found I'm sure that we'll all miss her so
sjedila sam. na mokrom travnjaku. uživala na kiši. dosadilo mi je sve ovo. ne želim više gledati. sve mi se počelo pričinjavati. što to? dugo nisam osjetila toliku tjeskobu zbog toga. bolesno mi je smiješno vidjet mrtvace. to mi dovodi neko veselje. gledati ubojice u oči. glasno se smijat. jasno sam vidjela crne obrise u kupaoni. i svaki put kada uđem tu je. jasno vidim crne crte na pločicama. (budimo realni pločice su bijele i nisu zmazane.) obješeni ljudi. poneki na lomači. bilo bi je to urnebesno smiješno. kao da je nešto bježalo po stanu. svaki put kada sam se okrenula uvijek neki mutni bijeli obrisi. svaki puta kada sam se okrenula pobjegao(la) je. samo je netragom nestalo to. nije me strah. sam neka se to pojavljuje. nemam ništa protiv toga. dapače drago mi je. uživam u tim jezivim trenucima. suočavam se s tim pomalo mojim čudnim halucinacijama. nije meni to ni čudno toliko. nego bolesno mi je što svi misle da sam luda/bolesna. ja sam prihvatila dio sebe i (ne)normalne stvari koje se dešavaju. to je jednostavno dio mene. moji snovi su isto dio "plodnog" tla i pozitivnih komentara od strane drugih. mrtvaci, zvijeri. ali meni je to smiješno. više nego žalosno što me to ispunjava. jednostavno melem za oči. ne nisam niti psihopat niti ništa slično od tih stučnih naziva i bolesti. samo to volim. mnoge je zabrinulo. to moje eto čudno stanje. ali ovim put hvala njima koji su me htjeli poslati na psihijatriju ili negdje slično. stvarno ne treba. meni je to postalo normalno. gledati krv. uživati pored mrtvaca. gledati guljenje kože (životinjske i ljudske). i super mi je. imam neko vjerovanje. kao i svi naravno. vjerujem u vrane. vjerujem u poneka mitska bića. u neke legende. If I could, go back. If I could, go back. Yes. If I Could, night, go back. Back to, that, go back. If I could, go back. If I could, go back. Yes. If I Could, night, go back. Back to, that, go back. |
20.08.2013., utorak
Ti znas da sam pakao zalijepio na zidove na hladne male crvene tapeta, zidove
hodam po starim putevima. tražim tragove. pokušavam naći nešto. novi detalj. pogledala sam u nebo. na tren. ostala sam ne pomično stajati. onako ne obično. nisam znala zašto. bez svijesno sam gledala u tamnu noć. u zvijezde. držalo me je. vuklo me je. kao da je netko svaki moj dio kidao za sebe. rastrgat će me. jutro je bilo daleko. bila sam u dalekoj sumi. pod deblima. puka tišina. začula sam neko trčanje. suočila sam se s tom zvijeri. gledala je ravno u mene. bilo je to ispunjene. neki procvat u tamnoj noći. pored tog stvorenja. kao da je sve stalo. utihnulo. samo se čuo žubor potoka. muko dahtanje. lagani strah. suočila sam se. potezalo me je k sebi. sve se je vratilo. podivljalo. čula sam glasove. dovelo je do ludila. kao da je netko uključio svijet. kao da je sva stvorenja poslao u sumu. bilo je užasno. sve je ponovo odjednom nestalo. možda sam od toliko uzbuđenja ili straha sve to umislila. možda to stvorenje nije ni bilo ispred mene. ali osjetila sam ga. bilo je u blizini. promatralo me. u hladnu zoru. osjećala sam vise tih stovrenja. vise tih čudovišta. ne znam sto je to bilo. nisam ni znala kako izgleda(ju). kao da su imali svoj ples. podivljali su oko mene. stvarali čudne zvukove. lupali. imali su toliko snage da osvoje novi teritorij. da imaju svoji svijet. da obrane svoje. imali su sve. sad ih dižem u nebesa. te zvijeri. osjetili su strah. Ja sam velika zemlja S divnim krajolicima U meni je kralj Sa svojim podanicima Negdje duboko Se dešava nešto Valja se kamen Mala biča ga guraju vješto Obećanja dižu na svakom mjestu Nešto se dešava imaj u vidu Prokletstvo je bilo nad Srcem svakim Zašto je tako želim da shvatim Ne vjerujem u ono što je daleko od mene Budi ponosan |
