god was never on your side

24.07.2013., srijeda

Life it seems, will fade away, drifting further everyday getting lost within myself, nothing matters no one else I have lost the will to live, simply nothing more to give there is nothing more for me, need the end to set me free

požurila sam u san. dopustila sam da me to polako ubija. dopustila sam da se jutrima budim u suzama. budila sam se u strahu. željela sam u pojedinim trenucima nestati zauvijek. htjela sam ugasiti svoju zvijezdu. kao da je treptala. užasavala sam se jutra. užasavala sam se ponovno zaspati. ponajviše tamnih noći. s nekim strahom leći. poželjela sam dohvatiti neke osobe da budu pored mene. da bude manje straha. nisam mogla izbjeći ono nužno. moj strah. moje bježanje od istine. od stvarnosti. nisam mogla pronaći sebe u nekim trenucima. bježala sam. htjela sam nešto više. previše zahtijevam. previše se očekujem. i razočaram se baš uvijek. ne želim da išta bude savršeno. samo bježim od svega. gledala sam svašta. ti moji snovi. dozvolila sam da me uništavaju. dopustila sam da mi oduzmu ono najdraže. dozvolili su mi da budem nešto i netko što zaista nisam. ali opisali su moje nagone. moje bolesne nagone. da budem "mašina." bila sam "heroj." bila sam ubojica. bila sam sretna. toliko ludih provoda. toliko kanibalizma. snovi su dopustili strah i suze. ponekad nisam žalila što imam takve snove. ponekad ni danas ne žalim. jer ponekad se želim riješit nekih osoba. da više nikad ne žive. da više ne postoje. samo da nestanu. u snovima ih nije bilo. svi su ponekad bili mrtvi. pojela sam one najbliže (baku). snovi su mi se (donekle) sveli na ružne stvari. ponekad se probudim sretna. onako ispunjena. jer su neke osobe bile pored mene. neke osobe koje sam nekad istinski voljela. volim ih i dalje. ali otišli su. ostavili su traga u mojem srcu. i jednostavno nestali. samo su otišli. razišli smo se bez pozdrava. ponekad čujem njihove glasove. s vremenom me to plaši. osjetim njihovo prisustvo. da sjede pored mene. da su me primili za ruku, za rame. ne žele me više ovakvu. tužnu. nabacim osmijeh. većinom onaj umjetni. onaj kiseli osmjeh. smijem se nepotrebnim stvarima.



Hodam po krovovima,
danas sam ja malo gore,
imam korak od 7 milja
i oblak umjesto šešira

15.07.2013., ponedjeljak

Kraj puta sve ovdje prestaje ovo ja zadnja stanica naša je priča ispričana snovi će ostati iza nas i nenapisana zadnja stranica

ustala sam. možda slabija nego ikad. slomljenih krila. tim pogledom. tim suznim očima. slabijima nego ikad. noćas su zaspale sve ptice. sve zvijezde su nestale. mjesec se je ugasio. u mojim snovima. u stvarnost. sve je prekrilo. sve se je ugasilo. utihnulo je. sjedim pod ovom lampom. razmišljam. da je sve kao nekad. da nas neke osobe nisu napustile. da nikada nisu otišle. zašto smo ih uopće i pustili? zašto sam ih pustila da jednostavno projure kroz vrijeme i nestanu zauvijek? zašto sam im pustila ruku? pogriješim. radi gluposti. žalim. prošao je vlak. propustili smo voz. pođi s nekime. ne bi hvala. samo ću jednostavno čekati pod ovom lampom. pod ovim crnim oblacima. nevjerojatno što ovo vrijeme smiruje. nema napetosti. samo opuštenost. kroz tugu. kroz melodiju. kao neka groznica. kao da je sve poludjelo. kao da svi skaču. pjevaju veselo. zapuhalo je ovim praznim ulicama. fijuče kroz rupice. harmonija. osjećam kao da će svakog časa sve odletjeti. da ću poći s ovim vjetrom u oblake. da će mi svi pružit ruke gore. čekati sretni i nasmijani.



Welcome to where time stands still
No one leaves and no one will
Moon is full, never seems to change
Just labeled mentally deranged
Dream the same thing every night
I see our freedom in my sight
No locked doors, No windows barred
No things to make my brain seem scarred

04.07.2013., četvrtak

Preduge noći mi ne prolaze brojim jutra bez tebe previše vremena a ne znam kuda s njim kako da ga potrošim

još se je jedna zvijezda ugasila. napustila nas je. pošao je s anđelima. letjeti će visoko nebom. zavirit će iza oblaka. odmoriti se. napuniti dušu. uzeti snage za dalje. krenuti upaliti još jednu zvijezdu. ako uspije. ako će imati snage. noći su postale hladnije. uvenuli su cvijetovi. sunce je izgubilo onaj stari sjaj. kao da ga je netko pokušao izbrisati. ugasiti. pokušao je. imao je snage. imao je volje. nije pustio suze. došao je s ciljem. nije ga uspio ostvariti. prerano je otišao. ugasio zvijezdu. sada je na sigurnom. daleko od ovoga zla. pomislim možda je pobjegao. možda je bio uzrujan. boljelo je tu u dubini. nije prestajalo. suze pustili nismo. nisu bile potrebne. samo je ostavio neizbrisivi trag. i jednostavno nestao.



Budim se iz ludila
ti si, trnje pod nogama
slijep sam, od tvojih dodira
pobjeći moram

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.