Marketing
Life it seems, will fade away, drifting further everyday getting lost within myself, nothing matters no one else I have lost the will to live, simply nothing more to give there is nothing more for me, need the end to set me free
požurila sam u san. dopustila sam da me to polako ubija. dopustila sam da se jutrima budim u suzama. budila sam se u strahu. željela sam u pojedinim trenucima nestati zauvijek. htjela sam ugasiti svoju zvijezdu. kao da je treptala. užasavala sam se jutra. užasavala sam se ponovno zaspati. ponajviše tamnih noći. s nekim strahom leći. poželjela sam dohvatiti neke osobe da budu pored mene. da bude manje straha. nisam mogla izbjeći ono nužno. moj strah. moje bježanje od istine. od stvarnosti. nisam mogla pronaći sebe u nekim trenucima. bježala sam. htjela sam nešto više. previše zahtijevam. previše se očekujem. i razočaram se baš uvijek. ne želim da išta bude savršeno. samo bježim od svega. gledala sam svašta. ti moji snovi. dozvolila sam da me uništavaju. dopustila sam da mi oduzmu ono najdraže. dozvolili su mi da budem nešto i netko što zaista nisam. ali opisali su moje nagone. moje bolesne nagone. da budem "mašina." bila sam "heroj." bila sam ubojica. bila sam sretna. toliko ludih provoda. toliko kanibalizma. snovi su dopustili strah i suze. ponekad nisam žalila što imam takve snove. ponekad ni danas ne žalim. jer ponekad se želim riješit nekih osoba. da više nikad ne žive. da više ne postoje. samo da nestanu. u snovima ih nije bilo. svi su ponekad bili mrtvi. pojela sam one najbliže (baku). snovi su mi se (donekle) sveli na ružne stvari. ponekad se probudim sretna. onako ispunjena. jer su neke osobe bile pored mene. neke osobe koje sam nekad istinski voljela. volim ih i dalje. ali otišli su. ostavili su traga u mojem srcu. i jednostavno nestali. samo su otišli. razišli smo se bez pozdrava. ponekad čujem njihove glasove. s vremenom me to plaši. osjetim njihovo prisustvo. da sjede pored mene. da su me primili za ruku, za rame. ne žele me više ovakvu. tužnu. nabacim osmijeh. većinom onaj umjetni. onaj kiseli osmjeh. smijem se nepotrebnim stvarima.
Hodam po krovovima,
danas sam ja malo gore,
imam korak od 7 milja
i oblak umjesto šešira
Post je objavljen 24.07.2013. u 08:47 sati.