god was never on your side
26.07.2010., ponedjeljak
Nogom pred nogu tiho ja po vodi hodam svojim putem uspravno
|
koliko moraš puta boljet da dođeš do one prave osobe...i kada shvatimo da smo došle do one koju zaista volimo...ali dogodi se ono što najmanje očekujemo...buuum...i gotovo je...ali nisam jedna od tih koja će plakat il bit tužna...jer to nije dio mene...jer ja ne plačem radi sitnica koje se dogode...to za mene nije kraj...to je za mene novi početak...novi događaj i novo uzbuđenje u životu...sve gledam sa vedrije strane...i da znam ima ih još puno oko mene...okrenem se i idem dalje jer mi nije važno...nije mi važno šta drugi misle o meni jer mi nije životno važno...život mi se ne temelji od tuđih mišljenja...živim samo da preživim...usklađena sam sa prirodom...pratim ovaj divlji hod...ove agresivne napadaje...ovu krvoločnu bandu koja vreba ulicom...ova banda koja razbija je moj život koji ih prati...čudni pogledi drugih ljudi nisu nam važna jer mi smo mi jedinstvena bića...možda naši životu nisu bajni...možda nismo ni glupi...ali imamo veliko srce...srce koje slijedimo...veliko snažno srce koje se ne predaje...srce koje umire u zadnjem predahu naših snova...naši snovi lete daleko ovim nebom sjajnim među ove blistave zvijezde...naši snovi o budučnosti su daleko...ali nisu toliko čvrsti dok se ne ostvare...polako se krećemo ovim svijetom...ovom zemljom... Uzalud sunce sja Kad mi u srcu padaju kiše Nebo ne vidim od oblaka Otkad tebe nemam više Uzalud sunce sja Kad je oko mene samo noć Ti bi mogla donijeti jutro, al` nećeš doć` |
19.07.2010., ponedjeljak
ali ne govori da me znaš jer mijenjam ime što me briga koga noćas ostavljaš zaboravi me hajde bar jednom ti suzama operi lice neka sam grešan ali nitko nije bez krivice
|
evo me suznih očiju...gdje je istina...luta svojim pustim putevima...da ja sam još jedna izgubljena duša...idem svojim putem i ne ostavljam niti jedan trag za sobom...ovo je nažalost prljava stvarnost...živim sa svojim strahovima...ali pređem preko toga jer zaista više nije važno nikome ko se čega boje...svi danas postaju neke face ako pokažu da nisu kukavuce...ja nisam jedna od tih...ja ostajem svoja i samo jedina svoja...živjet ću sa time da sam nekoga imala i da ću nekoga imat tu kraj sebe...jer ja sam poput malog djeteta...nije mi važno hoću li pasti...nije mi važno hoće mi se tko smijat il plakat...jednostavno sam bez brige i pameti...živim kao tajanstvena osoba koja ima svoj svijet...imam svoja jednostavna pravila...možda tih pravila više ni nema jer je to sve postalo opsesija i jedna od najgorih navika...živim tim životom gdje nema kulture i gdje je na svakom koraku brutalnost...takve sam naravi da nemam granice u nekim stvarima...granica je kada kažem gotovo...ali ta je riječ rijetka kod mene...možda ima spasa i za nas dvoje...možda smo ja i ti stali na krivu stepenicu pa je sve krenilo krivim putem...sve se da ispravit i krenut ispočetka pravim putem...ali meni to nejde baš najboljim i najshvačenijim putem do mene same...možda su svi shvatili da ja idem polako svoj velikim korakom koji već hoda sve brže i brže...bez prestanka sam ovdje s vama...istina imam više toga u rukama i nogama nego u samoj mojoj glavi...da ja sam jedana od onih koja se ne boji priznati tko sam i što sam na ovom svijetu...i da mene nije sram priznat da sam mala nasilnica koja hoda bez brige i pameti...da ja sam mali agresivko koji nema mira u sebi...imam i ja svojih 5 minuta koje redovito iskoristim da me se barem malo čuje...ne treba meni ovaj svijet s ovim svim glupostima...ja mogu i dalje ostat svoja...i ne meni ne trebaju anđeli dobrog srca...meni trebaju anđeli zla srca...željna sam ljudi koji znaju što točno žele i koji su svoji samo svoji...želim ljude koji imaju svoje mišljenje i koji znaju na čemu smo i gdje smo... You better lose yourself in the music The moment you own it you better never let it go, oh You only get one shot, do not miss your chance to blow Cuz opportunity comes once in a lifetime, yo You better lose yourself in the music The moment you own it you better never let it go, oh You only get one shot, do not miss your chance to blow Cuz opportunity comes once in a lifetime, yo You better hajde gledajmo ovaj svoj život sa vedrije starne...nije vam sve u novcu pokvarit će vas ako već nije...moglo bi se reć da smo već i dovoljno pokvareni i nezahvalni onime što dobijemo...stoga zbogom novcu i cjeloj ovoj potrošnji...ovisnici o igricama...pa nije vam u mašti vaš život...eh kad bi mi moglu svoj stvarni pretvorit kao neku igru gdje se možemo dignut i krenut sve ispočetka...da ne griješima na istim pogreškama...da ispravimo ondje gdje smo pogriješili...stoga stisni stop i razmisli na čemu si...kažu da alkoholom riječimo rane...nebi se rekolo...meni ne treba alkohol...alkohol ne liječi rane nego ovo vrijeme koje se polako odmiče kraju...i sami si polako skračujemo život...ali to je još jedna prokleta navika...navika koja je presla u ovisnost...polako bi i mi trebalo ovisit o sami sebi...o nama ovisi sve ovo...ova današnjost i naša budućnost...aki mi radimo obrnuto...radimo sve protiv sebe...odbijamo ono što nam se pruža...naš odabir jer to dobro ili nije...dobro došli u stvarnost i sa današnjim problemima...nije problem u drgimam nego u nama samima koji stvaramo probleme...nismo ni mi nekad najpametniji kako se činimo...nismo svi tako lijepi kao neki...nismo svi stvoreni za sve...tako ni ja nisam stvorena za ništa...nisam našla onaj svoj talent koji imam skriven u sebi...kako ga naći...iskreno nebi znala...trebalo bi sve iskušati...ali od kud krenuti i sa čime...treba nać taj početak i krenut... |
16.07.2010., petak
dobro došla u moj dom tugo mirišeš na usne njene hajde reci drugu svom koji dolazi tko ih ljubi mjesto mene
|
novi svijet prepun šarenih boja...mi samo neznamo cjenit ono što imamo...ne cjenimo ovu prirodu koja nam se pruža...ne cjenimo da će svemu doć kraj našim ponašanjem...previše smo zaokupljeni sami sobom...previše vremena provodimo pred ovom tehnologijom umjesto da uživamo u čarima prirode koja nam se pruža iz dana u dan...uništavamo ono nama najvrijednije...ono što nam je najpotrebnije...mi to ne cjenimo jer nemamo srca prema nekim stvarima...i dalje se osjećam okrutnim bićem koje uništava sve pred sobom...čovjek nebi bio čovjek bez nekih stvari koje učinio...danas i najmanja sitnica može razorit sve...sve naše snove...ja živim u čudnoj bajci kojoj nema kraja...živim u vrijeme gdje se sve vrti oko novca...vrti se sve oko alkohola i droge...vrti se sve oko popularnosti...najbolje biti nitko i ništa na ovom svijetu i imat normalan život...nego bit na vrhu svijeta sa lažnim osmjehom na licu...da okrenem film...ja nisam jedna od onih umljišenih curica...ne mene ne dira stara ljubav i ne patim za biušima...jer prošlost ne gledam kao budučnost...ja idem dalje svojim skromnim putem...ne ja ne žudim za modernim krpicama i tim stvarima...ja se bavim sportom u kojem uživam...meni ne treba alkohol da se opustim...ja sam opuštena i sretna bez toga...meni ne treba šminka da prekrijem svoje lice...ja sam usklađena sa ovom prirodom...osmjeh od uha do uha... Pogledaj u moje oči zašto skrivaš pogled taj pogledaj u moje lice i pokaži osmijeh svoj da sam čarobna vila koja može mjenjat svijet promjenila bi mnogo stvari...krenula bi od majke prirode...zaustavila bi ono širenje nafte u americi i vratila izgubljene živote na svijet...promjenila bi ovaj okoliš...okoliš bi bio čist...pun cvijeća i lijepih mirisa...mjenjala bi ovo čovječanstvo...otvorila bi im oči da vide šta se dešava...da sam ta vila koja mjenja svijet....nebi bilo zla i nasilja...nestalo bi lopova i svih ovih laži...da sam vila koja mjenja svijet radila bi na korist ljudi da svima bude dobro...da se svi osjećaju dobro...borila bi se za dobro svih ljudi kojima bi pomoć zatrebala...al pomoć je potrebna onima koji je zaista trebaju...treba nam oni dobri ljudi koji vole pomoć...ali tih je malo...mislim i na one gladne...imali bi svi dovoljno za sebe...da i oni bez krova nad glavom...imali bi se gdje smjestit...svi bi bili sretni...svi bi imali sve jednako...i mi bi mali ljudi bili od koristi... Ponekad sam pijan, do uha nasmijan I duša mi je otvorena knjiga Moje nebo je posoljeni zrak A moje more razlivena tinta Kome biti zahvalan, živote moj? |
03.07.2010., subota
I don't think you trust In my self righteous suicide I cry when angels deserve to die
|
zaslužujem drugu priliku...za novim životom...otići ili ostati...mislim da se ovdje osjećam najsigurnije...ali gdje je nestalo poštenje...gdje sam ja u cjeloj ovoj priči...zar je svaki trag zamnom nestao koji je postojao...možda moj duh luta ovdje s vama...zar se moja sadašnjost gradi na temelju prošlosti...e pa moglo bi se reč...jer uvijek radim iste greške...meni netreba potpuna pažnja...netrebam bit centar svijeta...treba mi samo mali dio pažnje ovoga svijeta...ali nejde mi u glavu kako netko može dat i radit sve da bude imalo popularan...borim se sama sa sobom...i svojim problemima...i taj moj problem što se nemogu kontrolirat u nekim stvarima...nemogu kontrolirat više svoje ponašanje...nemam kontrolu nad svojim jezikom...problem je taj što se neznam više ponašat kako treba...problem je još taj što neznam prihvaćat ljude makar bili drugačiji nego ja...a takvih je mnogo...svi smo različiti...nosim jednu prazninu u sebi...nisam još sigurna koju to prazninu nosim u sebi ali je uvijek samnom ovdje... I don't think you trust In my self righteous suicide I cry when angels deserve to die In my self righteous suicide I cry when angels deserve to die ali ja živim s time da se moram borit za svaki pozet...tako sam naučena...jer me svaki potez može iznenadit i može me porazit...moram bit spremna čak i na te poraze...ali nije bitno koji ćeš bit već radi to do čega ti je stalo...jer borci poput nas nikada ne odustaju...borci koji se bore spremni su ići do kraja...mi smo borci sa velikim sportskim srcem...nikad se ne osvrćemo na vrijeme...koliko je do kraja...već gledamo sve s pozitivne strane...ne gledamo se kao sportaši več kao normalni ljudi...nismo nasilnici s poda koji se vole tuć...već mi to radimo sa osmjehom...radi sami sebe što želimo nešto naućit i postić dobre rezultate u životu... |
