god was never on your side
19.07.2010., ponedjeljak
ali ne govori da me znaš jer mijenjam ime što me briga koga noćas ostavljaš zaboravi me hajde bar jednom ti suzama operi lice neka sam grešan ali nitko nije bez krivice
|
evo me suznih očiju...gdje je istina...luta svojim pustim putevima...da ja sam još jedna izgubljena duša...idem svojim putem i ne ostavljam niti jedan trag za sobom...ovo je nažalost prljava stvarnost...živim sa svojim strahovima...ali pređem preko toga jer zaista više nije važno nikome ko se čega boje...svi danas postaju neke face ako pokažu da nisu kukavuce...ja nisam jedna od tih...ja ostajem svoja i samo jedina svoja...živjet ću sa time da sam nekoga imala i da ću nekoga imat tu kraj sebe...jer ja sam poput malog djeteta...nije mi važno hoću li pasti...nije mi važno hoće mi se tko smijat il plakat...jednostavno sam bez brige i pameti...živim kao tajanstvena osoba koja ima svoj svijet...imam svoja jednostavna pravila...možda tih pravila više ni nema jer je to sve postalo opsesija i jedna od najgorih navika...živim tim životom gdje nema kulture i gdje je na svakom koraku brutalnost...takve sam naravi da nemam granice u nekim stvarima...granica je kada kažem gotovo...ali ta je riječ rijetka kod mene...možda ima spasa i za nas dvoje...možda smo ja i ti stali na krivu stepenicu pa je sve krenilo krivim putem...sve se da ispravit i krenut ispočetka pravim putem...ali meni to nejde baš najboljim i najshvačenijim putem do mene same...možda su svi shvatili da ja idem polako svoj velikim korakom koji već hoda sve brže i brže...bez prestanka sam ovdje s vama...istina imam više toga u rukama i nogama nego u samoj mojoj glavi...da ja sam jedana od onih koja se ne boji priznati tko sam i što sam na ovom svijetu...i da mene nije sram priznat da sam mala nasilnica koja hoda bez brige i pameti...da ja sam mali agresivko koji nema mira u sebi...imam i ja svojih 5 minuta koje redovito iskoristim da me se barem malo čuje...ne treba meni ovaj svijet s ovim svim glupostima...ja mogu i dalje ostat svoja...i ne meni ne trebaju anđeli dobrog srca...meni trebaju anđeli zla srca...željna sam ljudi koji znaju što točno žele i koji su svoji samo svoji...želim ljude koji imaju svoje mišljenje i koji znaju na čemu smo i gdje smo... You better lose yourself in the music The moment you own it you better never let it go, oh You only get one shot, do not miss your chance to blow Cuz opportunity comes once in a lifetime, yo You better lose yourself in the music The moment you own it you better never let it go, oh You only get one shot, do not miss your chance to blow Cuz opportunity comes once in a lifetime, yo You better hajde gledajmo ovaj svoj život sa vedrije starne...nije vam sve u novcu pokvarit će vas ako već nije...moglo bi se reć da smo već i dovoljno pokvareni i nezahvalni onime što dobijemo...stoga zbogom novcu i cjeloj ovoj potrošnji...ovisnici o igricama...pa nije vam u mašti vaš život...eh kad bi mi moglu svoj stvarni pretvorit kao neku igru gdje se možemo dignut i krenut sve ispočetka...da ne griješima na istim pogreškama...da ispravimo ondje gdje smo pogriješili...stoga stisni stop i razmisli na čemu si...kažu da alkoholom riječimo rane...nebi se rekolo...meni ne treba alkohol...alkohol ne liječi rane nego ovo vrijeme koje se polako odmiče kraju...i sami si polako skračujemo život...ali to je još jedna prokleta navika...navika koja je presla u ovisnost...polako bi i mi trebalo ovisit o sami sebi...o nama ovisi sve ovo...ova današnjost i naša budućnost...aki mi radimo obrnuto...radimo sve protiv sebe...odbijamo ono što nam se pruža...naš odabir jer to dobro ili nije...dobro došli u stvarnost i sa današnjim problemima...nije problem u drgimam nego u nama samima koji stvaramo probleme...nismo ni mi nekad najpametniji kako se činimo...nismo svi tako lijepi kao neki...nismo svi stvoreni za sve...tako ni ja nisam stvorena za ništa...nisam našla onaj svoj talent koji imam skriven u sebi...kako ga naći...iskreno nebi znala...trebalo bi sve iskušati...ali od kud krenuti i sa čime...treba nać taj početak i krenut... |
