petak, 02.02.2007.

Prošla baba s kolačima... *nema veze, ispeći ću ih sama*

Jebemu život.
Prije sam obožavala američke romantične komedije. Kad sam bila klinka od deset godina. Dečko i cura se upoznaju u sasvim glupoj situaciji, recimo kad ona promijeni dućan u kojem kupuje i tada upozna tog preslatkog dečka koji tamo radi, odmah se zaljube jedno u drugo, skrivaju vezu jer je ona premlada, onda svi saznaju, pojavljuje se brdo problema kojima je njihova na-prvi-pogled-ljubav stavljena na kušnju i na njima je da srede te probleme i žive sretno do kraja filma… bože gluposti!

Nda, kažem, voljela sam takve filmove. Sad više ne. Sada ih pogledam ako me opako primi PMS ili fakat nema ništa drugo na TV-u za pogledati (što se u zadnje vrijeme i često dešava)

Ali i ti filmovi koje sam do sada pogledala su potakli to da potajno maštam o takvoj nekoj ljubavi na prvi pogled, o Amorovoj strelici koja će me opaliti kad upoznam nekog slatkiša… o skidanju zvijezda sa neba… trčanja po kiši s dragim..itd… A baš te stvari koje su glavni sastojak romantike u filmovima ne postoje uvijek u stvarnom životu. Blago onoj koja je naišla na takvog nekog, neka ga ne pušta!!
Nda… a onda kad se desilo nešto tako, nije ljubav na prvi pogled, ali je zaluđenost na prvi pogled, ja pobjegla glavom bez obzira jer, zašto bi se to meni desilo?? Otkad se to meni ispunjavaju želje?!? Uglavnom, jedan mi se lik počeo upucavati dok sam bila na kavi, govori kako mu se sviđam, kako sam lijepa, slatka… mislim, drago mi je na komplimentu, ali, takva sam, nepovjerljiva, strašljiva i bez previše samopouzdanja (dobro, to ovisi o tome koliko popijem..) i ja se usrala jer je još bio i stariji od mene dosta.
*Ajme, i to je zaista izašlo iz mojih usta! Stalno sam govorila kako godine nemaju veze s ljubavi!*
I tako… jedna maštarija za koju sam se nadala da će se ostvariti, ali u isto vrijeme mislila da se nikada neće desiti, ipak se desila. Sad se bojim da će sljedeći puta biti ona stara: Prošla baba s kolačima..!

Ajoj…jesam svašta nadrobila.
To ovo skorašnje Valentinovo progovara iz mene…

Tješim se time da nisam jedina koja solira.

A onda prođem gradom i vidim same parove kako se drže za ručice i guguću si u uho imena svoje buduće djece.

I zgadi mi se život.

Trenutno svira: Volio bih da si tu – Crvena Jabuka

| 20:01 | Komentiraj (11) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi