ups,aj didit agejn

Aki upravo pjeva onu svoju staru… a gdje je ljubav, pita se. Pitam se i ja. Već dugo. Zašto ju je tako teško naći? Svi kažu, ljubav ti se desi kad ju najmanje očekuješ, onaj pravi (btw, da li uopće postoji takav netko!?!?) čeka iza ugla… Što ako ugla nema? Ha? Što ako je životni put kojim idem samo ravna cesta, bez skretanja? Što onda? Iskočit će iz grma? Jea rajt! A taj termin ''onaj pravi/ona prava'' mi se već toliko gadi! Ne postoji. I točka. Postoji samo osoba koja nam u određenom razdoblju života najbolje odgovara. A kasnije ljubav koju osjećamo na početku veze i prvih par godina prijeđe u naviku. Bar koliko ja vidim kod parova koje znam.
Prije sam voljela pogledati ljubavne komedije. Bilo mi je lijepo vidjeti da unatoč svim zaprekama koje su im stavljene pred nos, cura i dečko završe zajedno. End dej livd hepili ever after!
A što kad se vjenčaju?! Što kad počnu trzavice u braku? Joj, da, moram ići pogledati film ''Prekid''! Nisam sigurna jel itko snimio kakav film o tome. Probat ću naći. Sad mi je već smiješno uopće paliti TV kad je na programu kakav romantični film. Imam frendicu koja je starija od mene pa joj još nije došlo do glave da zbog tih filmova ima prevelika očekivanja što se tiče muških članova ove planete koja se Zemljom zove. I koliko god joj to govorila ne sluša me.. a jebiga, nakon nekog vremena sam i odustala. Moja je parola: ne očekuj previše u ljubavi i nećeš se previše razočarati. Jer, što više daješ, manje dobivaš zauzvrat. Zato se i bojim voljeti nekoga do kraja. Bojim se da ću se razočarati u toj osobi…da mi neće uzvratiti istim osjećajima… i iako se prikazujem jakom curom, koju ništa ne može uzdrmati, to bi me ubilo. Ajme, komplicirana sam što se toga tiče…
Idem sad..
pozdrav