nedjelja, 30.07.2006.

idemo na more, idemo na more, mi idemo na more....

zapravo, JA idem na more!partypartyparty he he he jeeeeeej! jedva čekam! sutra ujutro krećem i do popodneva sam u svom apartmančiću!thumbup he he he he
aj, to bi bilo to
pozdrav
smokin

| 22:36 | Komentiraj (3) | Print this! | #

subota, 29.07.2006.

a gdje je ljubav....?

Aki upravo pjeva onu svoju staru… a gdje je ljubav, pita se. Pitam se i ja. Već dugo. Zašto ju je tako teško naći? Svi kažu, ljubav ti se desi kad ju najmanje očekuješ, onaj pravi (btw, da li uopće postoji takav netko!?!?) čeka iza ugla… Što ako ugla nema? Ha? Što ako je životni put kojim idem samo ravna cesta, bez skretanja? Što onda? Iskočit će iz grma? Jea rajt! A taj termin ''onaj pravi/ona prava'' mi se već toliko gadi! Ne postoji. I točka. Postoji samo osoba koja nam u određenom razdoblju života najbolje odgovara. A kasnije ljubav koju osjećamo na početku veze i prvih par godina prijeđe u naviku. Bar koliko ja vidim kod parova koje znam.
Prije sam voljela pogledati ljubavne komedije. Bilo mi je lijepo vidjeti da unatoč svim zaprekama koje su im stavljene pred nos, cura i dečko završe zajedno.cerek End dej livd hepili ever after! cerek
A što kad se vjenčaju?! Što kad počnu trzavice u braku? Joj, da, moram ići pogledati film ''Prekid''! Nisam sigurna jel itko snimio kakav film o tome. Probat ću naći. Sad mi je već smiješno uopće paliti TV kad je na programu kakav romantični film. Imam frendicu koja je starija od mene pa joj još nije došlo do glave da zbog tih filmova ima prevelika očekivanja što se tiče muških članova ove planete koja se Zemljom zove. I koliko god joj to govorila ne sluša me.. a jebiga, nakon nekog vremena sam i odustala. Moja je parola: ne očekuj previše u ljubavi i nećeš se previše razočarati. Jer, što više daješ, manje dobivaš zauzvrat. Zato se i bojim voljeti nekoga do kraja. Bojim se da ću se razočarati u toj osobi…da mi neće uzvratiti istim osjećajima… i iako se prikazujem jakom curom, koju ništa ne može uzdrmati, to bi me ubilo.bang Ajme, komplicirana sam što se toga tiče…
Idem sad..
pozdrav
smokin

| 19:16 | Komentiraj (1) | Print this! | #

petak, 28.07.2006.

SKORO PA NOGOMETNA MOMČAD

Osamnaest je sati i tri minute dana dvadeset i osmog srpnja dvije tisuće i šeste godine. Sunce se jednom zrakom probija kroz prozor moje sobe iako je roleta navučena. Sjedim za kompjutorom i pišem ove retke. U pozadini svira Crvena jabuka.. Moje pjesme stih.. jako lijepa pjesma. Kao uostalom i sve Jabukine pjesme. Savršene su za deprimiranje do kraja kada si već ionako u lošem stanju. No nije sad Jabuka u pitanju. U pitanju je moja lijenost i glupost koju sam napravila na ljetnom roku ispita na fakultetu. Ja, tuka nad tukama, ostavila sam si 5 predmeta za jesenski rok iako sam mogla srediti 3 od tih pet u ljetnom roku. headbangheadbangZnam da to nije toliko zeznuta stvar. Samo moram učiti svaki dan pomalo da nadoknadim sve zaostatke iz pojedinih predmeta i sve će biti ok, jelda? NE!! Neće sve biti ok! Ja još nisam ni počela učiti! Kraljica tuka, to sam ja!! Poludit ću laganini…ali stvarno poludit… brijem da je bilo nekih takvih slučajeva u daljnoj familiji pa neću biti prva kojoj se to desilo ( a vjerujem ni zadnja). I svaki si dan ponovo kažem ''Danas ću učiti! Moram!''… pa ništa.. jebemu, zašto se toliko zajebajem s tim fakultetom?!? Neki sam dan srela susjedu koja je paralelno završila 2 fakulteta i trenutno piše magistarski rad na jednom, radi istovremeno i ima dečka. A ja se zezam s faksom, ne radim, nemam dečka. Bože, ma kakvi nobelovci i istraživači, pjevači i glumci… susjeda je najbolji uzor koji mogu imati!! Stvarno joj svaka čast na svemu tome što je postigla.thumbup Skidam kapu!
Mogla bih sada pisati i pisati o tome kako moram učiti… to mi nije problem. Nikakav problem. Ali uistinu se primiti knjige i početi učiti , to je malo problem. Znam da nisam jedina. I znam da svijet neće propasti ako ne prođem godinu. Ajme ne znam…
A sad jedna radosna vijest.smijeh Dobit ću bebu u jedanaestom mjesecu!! Mislim, ne ja. Majka će roditi. Nadam se da će biti braco. Ali Majka nikako da kaže jel muško ili žensko… mislim da ni Stari ne zna… a jebemu, mogu se strpiti još to malo vremena.. ionako će cijeli život provesti s nama!
Idem ja sad
pozdrav
smokin

| 18:41 | Komentiraj (2) | Print this! | #

četvrtak, 27.07.2006.

PAR MENI LIJEPIH PJESAMA


MOJA LAĐA
Plovi, plovi, moja lađo,
U koj' godijer kraj;
Ja ti cilja još ne nađoh,
Sama cilj si daj!

Kad te j' amo već zanesla
Tvoje sudbe moć,
Raspni jedra, pruži vesla,
plovi dan i noć!

Uzdaj se u vjetra volju
I valova bijeg,
U budućnost gledaj bolju
K nebu digni stijeg!
Petar Preradović


UTJEHA KOSE
Gled'o sam te sinoć, u snu, tužnu, mrtvu,
u dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
na visokom odru, u agoniji svijeća,
gotov da ti predam život kao žrtvu...

Nisam plak'o, nisam, zapanjen sam stao,
u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
sumnjajući da su tamne oči jasne
odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo, oči, dah i ruke,
sve što očajanjem htjedoh da oživim
u slijepoj stravi i u strasti muke...

U dvorani kobnoj, mislima u sivim,
samo kosa tvoja još je bila živa
pa mi reče: "Miruj, u smrti se sniva!"
A.G. Matoš


SVIĐAŠ MI SE KAD ŠUTIŠ…
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.
Pablo Neruda

| 23:23 | Komentiraj (0) | Print this! | #

petak, 21.07.2006.

Kad jednom uzmeš tipkovnicu u ruke i počneš pisati na njoj, ne odvajaš se više od nje!! To je stvarno zarazno… sad se bojim da više neću znati pisati olovkom po papiru! A to ne bi valjalo… nikako ne bi valjalo… no da.
Uh, što mrzim ljeto u gradu! Na moru je to nekako podnošljivo. Čak i na selu negdje blizu kakvog potoka ili bare u kojoj se možeš rashladiti. Ne kažem da ne možeš u gradu kao što je Zagreb otići na stari dobri Jarun, ni novi mladi Bundek, pa na bazene kojih hvala bogu ima dosta, ili u toplice kojih isto tako ima posvuda… ne! Ali ima nešto u morskom zraku, u tim zalascima sunca dok te netko stisne kraj sebe, u toj slobodi koju osjećaš… mmmmm… to je ono što mi fali cijele godine! Nemam ništa protiv Jaruna, Bundeka ili bazena, ali meni to ne predstavlja ništa posebno. U Jarunu se nisam kupala već dobrih 10 godina, na Bundeku nisam još bila, a ni ne namjeravam otići tamo zbog kupanja, a bazene ne volim ( previše ljudi natiskanih jedan na drugome, klorirana voda i to sve nije za mene).. sad brojim dane do odlaska u svoj apartman na Krku.. jedva čekam. Nije da ću ostati dugo, ali i tjedan dana je dovoljno da si čovjek napuni baterije i bude spreman za nove ratne pohode!! Zar ne? Nego, kaj nije ljepše popiti kavu na balkonu gledajući izlazak sunca dok ti svježi morski zrak ispunjava pluća? Ne, ne dižem se na moru u cik zore svaki dan, to napravim samo prvi dan, a ostatak vremena ne može me ni dragi bog dignuti iz kreveta prije 10 sati!! Joj, što više razmišljam o tome, sve mi se više ide dole!! Još ću doći u napast da pobjegnem i prije nego sam planirala!! He he he he he ali, dobro je. I ovdje sam si našla birc u kojem se osjećam kao da sam negdje na moru. thumbupZavalim se u stolicu i imam dojam da sam na u bircu na Korzu.. divota.. svaki dan, kava s mlijekom i razgovor s frendicom dok zgodan konobar kruži okolo.. pa di ćeš bolje?? Osim na moru, naravno.. hi hi hi
Odoh ja
pozdrav
smokin


e, i jedna pjesmica--->

Ti, ti si ga upoznala jedne ljetne veceri
On, on te poljubio dok more se pjenilo
I ti si se zaljubila mada nisi htjela to
Krivo je more

Znaj ljeto je varljivo, a srce ti zavodljivo
Kuci kad si dosla ti, znala si da si u zabludi
A to vece uz mora sum, Od srece sva si blistala
Krivo je more


Divlje Jagode

| 13:20 | Komentiraj (3) | Print this! | #

četvrtak, 20.07.2006.

Eh, da.. nisam već duuuugo pisala ama baš ništa.. dead
sad imam malo vremena.. zapravo, ne vremena nego slobode. Nema nikoga ko će mi sjediti za vratom, ko će me gnjaviti, de napravi ovo, de napravi ono i ta sranja… osim kaj moram staroj oprati suđe, ali dobro, to sam sama rekla da ću napraviti pa.. ne znam kad sam počela govoriti za roditelje ''STARI'' i ''STARA''.. prije to nisam uopće govorila i kad je moj mlađi buraz počeo tako govoriti vikala sam na njega kako to može govoriti, da to ne smije.. uvijek sam bila dobro dijete, nisam nikad prigovorila starcima ništa do svoje.. hm.. mislim sedamnaeste godine. Ne kažem da se nisam znala zakačiti s njima.. neeee.. nego mi je bilo ispod časti reći ženi koja me je donijela na svijet da zašuti!! Ili starom kazat takvo što… mislim da bi prije govno pojela…ali koliko vidim, drugim ljudima to nikako nije problem! Nekima je sasvim normalno posvađati se sa starcima i poslati ih u tri pičke materine.. osobno poznam jednu takvu osobu i bilo mi je jako neugodno prisustvovati jednoj takvoj svađi… to je bila jedna od onih situacija u kojoj poželim da me zemlja proguta! Stvarno neugodno.. ne zbog mene nego zbog glavnih aktera u toj svađi.. ali dobro, njihova stvar..
I tako.. gdje sam stala? Aha.. zašto sam počela govoriti ''STARI'' i ''STARA''.. e pa, moj je problem, deformacija, kako god to hoćete nazvati, to da kad provodim previše vremena s nekom osobom, počnem preuzimati neke njene karakteristike. Znate ono, najbolji frend ima poštapalicu tipa '' ideš miki'', ''to beba!'', ili moja omiljena iz vremena kad sam bila klinka, '' ideeeeeeš!''.. e to. I onda se nakon nekog vremena ulovite kako izgovarate tu poštapalicu!! Samo kaj u mom slučaju to nije poštapalica..nego riječi stari i stara..
ali poštapalica koju sam ''otela'' frendu je ''boga ti'… eto, tako.. ta priča je završena.. sad mogu na novu .. samo kaj sad nemam inspiracije, a bogami ni volje za još pisanja!! Ali, prije kraja, jedno pitanje?
** kakav je vaš odnos s roditeljima?? Dal ih često počastite onako lijepim uvredama? Ili ste si ok?**
ok, pozdrav
smokin

| 18:25 | Komentiraj (1) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi