ups,aj didit agejn

nisam mislila da sam sposobna biti ljubomorna.. bar ne u tolikoj mjeri kako sam jučer bila! užas... tu je taj jedan dečko koji mi se kao sviđa..ne jako ,ali..sviđa mi se. pogotovo kaj sam ga jučer vidjela u sasvim novom izdanju! što alkohol čini od čovjeka...tctc a onda je upoznao moju frendicu i....ja poludila kad sam ih vidjela!! bila sam super raspoložena, a onda hladan tuš! koma.. uviljek sam mislila da je ljubomora jedan vid čovjekove slabosti i nikad nisam šizila zbog takvih stvari, ali jučer...ne znam.. nisam ni mislila da mi se baš toliko sviđa.. znam da će me ovo proći do sljedeće subote, čim odem van i vidim onog jednog dečka od prije kojih mjesec dana, ali me ovo sad ubija!! a rekla sam sama sebi,(zaklela se čak!) da neću dati da me ikakvo muško ponašanje ovako ubije u pojam.. ne pali mi to, koliko vidim..
no, ajd, dosta zasad od mene..
ajme majko, pa nikad nisam mislila da ću nešto ovako pisati! uvijek sam se smijala ovakvim postovima... jooooj..

idem.. pozdrav

ovaj tjedan je bio koma!! malo je falilo da padnem godinu..na svu sreću izvukla sam se taj predmet! ali čeka me još hrpa toga... uh, ko će to izdržati?!? aj, natjerat ću se već nekako da počnem učiti... :))
i tako.. upalim maloprije internet i otvori mi se iskonova početna stranica pa sam malo pogledala što se to novo dešava u divnoj nam domovini croatiji kao i u ostatku zemaljske kugle... i pročitam da jedan klinac od 6 ( slovima ŠEST) godina ima 95 (slovima DEVEDESET I PET !!!!!!!) kilograma!! očekuješ da je klinac iz SAD-a, ne!? ali NE!!! on je iz Rusije... majko moja... eto što se dešava danas s klincima.. a tek onaj mali kaj je bio na rtl-u prije kojih pola godine? onaj koji se bildao od svoje..ne znam točno, mislim četvrte godine.. užas!!! pa ne smije se to radit klincima!! dobro, šta je, je!nema više onih starih igara...lovice u parku, skrivača, gumi-gumija, boje (postoji trgovac i kupac a ostatak djece su boje, svaki izabere neku boju pa kupac dođe i traži neku boju i kad kaže boju koju je neki od klinaca odabrao taj mora bježati.. zapravo, stilizirana igra lovice) pa onda lopova i pandura... ne znam što još.. sjetit ću se... danas postoje samo playstationi, kompjutori, tv... a to ne valja..ne u tolikim količinama... prije nismo toliko gledali tv, ne?? bar ja nisam..
ali sam zato sad skoro svaki dan na kompu!!

joj, ne znam... evo jedne pametne iz pjesme elementala: život je krava koju samo trebaš pomusti
nema veze s ovim gore ali točna je, ne?
aj, gotova sam za danas.. idem sad :)

bila jučer u varaždinu.lijep gradić.nije da sam pno vidjela od njega, ali.. trebala sam samo na kavi ostati pa se to otegnulo na gledanje eurosonga koji je, bar po meni, ispao pravo pravcato sranje!!! užas kako je to izgledalo.. svaka čast fincima. treba imati muda doći s tim na takvo natjecanje.. iako to više nije ono što je bilo.. ove godine bila je hrpa golišavih pjevačica tako da naša seve kurcionale baš i nije bila previše efektna.. da je došla prošle godine..možda.. mi hrvati uvijek kasnimo bar jednu, ako ne i dvije godine za ostalim pjesmama na natjecanju.. sljedeće ćemo godine ziher uzet nekoga tko će se furati na fince..hvala bogu , ima kod nas svakakvih pjevača,pjevačica.. boli bi lijepo da pošaljemo žaka da pokaže europi kako se pjeva. nije da ga slušam ali od svih ljudi na našoj "estradi" on je jedini koji ima može reći da je profesionalani pjevač i koji stvarno ima glas! na stranu njegovo ponašanje..
ali pjesma za koju sam navijala bila je jedna i jedinstvena L E J LA i Mata Hari ...
pjesma je stvarno dobra i svaka čast na osvojenom mjestu... ali neću zaboravit glasanje iz sarajeva: " svaka čast kolega! savršeno otpevano!" ekipa se strgala na to!! legendarno..
i tako.. ostala sam ipak cijelu noć tamo.. igrala se bela, pio se bambusić jer se moralo štedit na coca-coli bilo je fora.. vrijeme je prošlo dok si reko keks! i tako krenula za zagreb oko pola dvanaest, došla kući u pola jedan i spavala do sada... ipak mi se još spava.. idem.. adio

ne bi trebala sad biti ovdje..ali jesam... imam hrpu drugih stvari za raditi ali ne, ja zapela za blog i ne puštam! ovo je stvarno zarazno... mislim njie da se žalim.. fora mi je kopati po tuđim blogovima i gledati šta to cijela hrvatska ima za pisati... a, svega tu ima....stvarno svega, majko mila! nikad neću ostaviti komentar nekome čiji mi je blog glup, ali onima koji su mi zakon to i kažem.. i tako... e, nemam ništa pametno za pisati... istrošila sam se danas previše... najradije bih legla u krevetac i zaspala ali, ne još.. morala bih učiti za sutra..a ne da mi se... probat ću nešto iskemijat tomorrow... valjda ću uspjet.. sve se može kad se hoće, ne?
ma odoh ja sad... zdravo

Eto, utakmica počinje za par minuta.. jedna je od rijetkih koje ću gledati jer ipak nisam toliki freak da pratim svaku tekmu ko moji burazi..ali ću ju pogledati :)
AJMO DINAMO!!


O Bože, fala ti kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo

Ja volim Dinamo, samo Dinamo,
Života mog je sreća sva i ljubav najveća.

OUTSIDE


And you bring me to my knees, again
All this time that I could beg you please, in vain
All the times that I felt insecure, for you
And I leave my burdens at the door

I'm on the outside
I'm looking in
I can see through you
See your true colors
'Cause Inside youre ugly
Ugly like me
I can see through you
See to the real you

All this time that I felt like this wont end
Was for you
And I taste what I could never have
It's from you
All those times that I tried
My intentions
Full of pride
And I waste more time than anyone

I'm on the outside
I'm looking in
I can see through you
See your true colors
Cause inside you're ugly
Ugly like me
I can see through you
See to the real you

All the times that I cried
All this wastin
It's all inside
And I feel all this pain
Stuffed it down
It's back again
And I lie here in bed
All alone
I cant mend but I feel
Tomorrow will be okay

I'm on the outside
I'm looking in
I can see through you
See your true colors
Inside you're ugly
Ugly like me
I can see through you
See to the real you

Htjela bih znati ono što osjećam staviti na papira tako da to nečemu liči..suvislo to napisati.. a ne da mi svaka rečenica bude u potpunom kontrastu s nekom drugom... valjda ću jednom uspjeti.. practice makes perfect, zar ne? :) ne znam... nakon jednog današnjeg razgovora puno toga mi se vrti po glavi.. misli lete brzinom munje...strah me da nešto ne izgubim.. što mi se često zna desiti.. :) nego... konačno sam danas shvatila neke stvari.. znate ono kad vam svi govore da je nešto dobro/loše/fino/odvratno/lijepo/ružno i tak, a vi govorite to drugima iako sami još ne vjerujete sasvim u tu stvar jer vas još nije puklo tako da stvarno povjerujete u to?? Konkretno, radi se o tome da sam konačno vjerujem u onu: Bolje jedan pravi prijatelj, nego tisuću poznanika... Dosada sam to koristila kao frazu, samo da prijateljici pomognem kad je u bedu ili samu sebe tješila time dok sam bila mlađa.. a kad si mlad, misliš da ne valjaš ako nemaš hrpu frendova.. tada ti taj jedan pravi prijatelj isklizne iz ruku jer želiš biti faca u društvu...nije da sam takva bila,nikad se nisam voljela ulizivat nekome, ali uglavnom je tako...kod onih nesigurnih klinaca..koji još nemaju svoj neki stav o životu.. a možda je tako i kod onih drugih, ne znam...
Kad si klinac/klinka od pet godina najbolji ti je prijatelj onaj koji voli piti isti sok kao i ti, ili ti posuđuje bicikl... kasnije je to netko s kojim imaš nešto zajedničko, npr. volite istu muziku, ne volite neku osobu pa ju zajedno ogovarate I što ideš stariji/starija to je teže naći nekoga tko će ti u potpunosti odgovarati.. Čovjek se mijenja.. Svakim novim razgovorom, pa bio taj s onom gospođom iz dućana, promijeni te.. Najbolji primjer je kad dečko i cura jedno drugom kažu Volim te..nakon toga nisu isti...Uglavnom, sad imaš neke svoje stavove od kojih ne odustaješ ni zbog koga...a to se recimo ne sviđa drugoj osobi pa prijateljstvo pukne.. I tada konačno dođeš do toga da je sad bolje čuvati te prijatelje koje imaš.. ali stvarno čuvati.. kao kap vode na dlanu... Zato sam danas malo sjela i razmislila o svemu tome... I svakom od svojih prijatelja rekla: Hvala ti!! Hvala što smo se uopće upoznali.. što smo prijatelji.. što postojiš... Nema ih puno, ali su pravi.. Iu svako doba dana i noći bih za njih sve napravila... osim dubila na glavi jer to ne mogu, ali bi probala.. eto, toliko... i ovo je previše za mene. :))

aj zdravo


samo još ovo :
Neki ljudi ulaze u naše živote, ali brzo i izlaze. Neki ostaju
neko vrijeme i ostavljaju tragove na našoj duši, nakon čega mi
nikad više nismo isti.

Sometimes the perfect person for you is the one you least expect...

možda je to i istina...tko zna? :)