Marketing
....
Htjela bih znati ono što osjećam staviti na papira tako da to nečemu liči..suvislo to napisati.. a ne da mi svaka rečenica bude u potpunom kontrastu s nekom drugom... valjda ću jednom uspjeti.. practice makes perfect, zar ne? :) ne znam... nakon jednog današnjeg razgovora puno toga mi se vrti po glavi.. misli lete brzinom munje...strah me da nešto ne izgubim.. što mi se često zna desiti.. :) nego... konačno sam danas shvatila neke stvari.. znate ono kad vam svi govore da je nešto dobro/loše/fino/odvratno/lijepo/ružno i tak, a vi govorite to drugima iako sami još ne vjerujete sasvim u tu stvar jer vas još nije puklo tako da stvarno povjerujete u to?? Konkretno, radi se o tome da sam konačno vjerujem u onu: Bolje jedan pravi prijatelj, nego tisuću poznanika... Dosada sam to koristila kao frazu, samo da prijateljici pomognem kad je u bedu ili samu sebe tješila time dok sam bila mlađa.. a kad si mlad, misliš da ne valjaš ako nemaš hrpu frendova.. tada ti taj jedan pravi prijatelj isklizne iz ruku jer želiš biti faca u društvu...nije da sam takva bila,nikad se nisam voljela ulizivat nekome, ali uglavnom je tako...kod onih nesigurnih klinaca..koji još nemaju svoj neki stav o životu.. a možda je tako i kod onih drugih, ne znam...
Kad si klinac/klinka od pet godina najbolji ti je prijatelj onaj koji voli piti isti sok kao i ti, ili ti posuđuje bicikl... kasnije je to netko s kojim imaš nešto zajedničko, npr. volite istu muziku, ne volite neku osobu pa ju zajedno ogovarate 
I što ideš stariji/starija to je teže naći nekoga tko će ti u potpunosti odgovarati.. Čovjek se mijenja.. Svakim novim razgovorom, pa bio taj s onom gospođom iz dućana, promijeni te.. Najbolji primjer je kad dečko i cura jedno drugom kažu Volim te..nakon toga nisu isti...Uglavnom, sad imaš neke svoje stavove od kojih ne odustaješ ni zbog koga...a to se recimo ne sviđa drugoj osobi pa prijateljstvo pukne.. I tada konačno dođeš do toga da je sad bolje čuvati te prijatelje koje imaš.. ali stvarno čuvati.. kao kap vode na dlanu... Zato sam danas malo sjela i razmislila o svemu tome... I svakom od svojih prijatelja rekla: Hvala ti!! Hvala što smo se uopće upoznali.. što smo prijatelji.. što postojiš... Nema ih puno, ali su pravi.. Iu svako doba dana i noći bih za njih sve napravila... osim dubila na glavi jer to ne mogu, ali bi probala.. 
eto, toliko... i ovo je previše za mene. :))
aj zdravo
samo još ovo :
Neki ljudi ulaze u naše živote, ali brzo i izlaze. Neki ostaju
neko vrijeme i ostavljaju tragove na našoj duši, nakon čega mi
nikad više nismo isti.
Post je objavljen 09.05.2006. u 00:16 sati.