ups,aj didit agejn

evo još samo nešto :

Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela
čovjeka koji nije imao nogu.
Helen Keller

Danas ujutro otvorim novine i šokira me vijest dana : Čovjek, inače branitelj iz Domovinskog rata, otac šestero male djece, od kojih najmlađe brijem ima samo kojih par mjeseci, polio se benzinom i bacio cigaretu na sebe!!! Katastrofa.... kaj je najbolje, ta obitelj živi samo koju ulicu dalje od mene...Suprugu tog čovjeka sam znala viđati u dućanu... zato mi i je bio toliki bed.. kad čovjek vidi što se sve događa u ovoj državi dođe mu da poludi!! svaki dan se ubije bar troje branitelja u cijeloj Hrvatskoj... pa si ti misli... frka me je... i moj stari boluje od PTSP-a.. svaki dan strahujem da se ne desi nešto ovakvo..jer, ovako mogu kazat da je sve super..on je ok i ne bi nam to napravio, ali... ni za onog čovjeka nisu vjerovali da će se ubiti, iako im je to najavio.. ali, kad sam čula da su ljudi koji su bili u Prečkom gdje se zapalio, tražili vatrogasni aparat od žene u trgovini u blizini, a ona im nije dala, došlo mi je da popiz...!!! sad neka ga ima na duši čitav život! mislim, nemam ništa protiv nje, ne znam ju, ali..stavrno! pa tko bi to napravio? naravno da ćeš pomoći čovjeku u nevolji!!! jest da možda i nije bilo svrhe davati taj aparat, ali opet... možda...maloprije je bilo na vijestima da je preminuo...ne znam više što bih kazala...koma.. a supruzi su kazali da je na njoj da plati micanje olupine auta sa parkirališta..ženi se muž ubio, ostala je sama s šestero(!!!!) djece, 1 200 kuna mirovine i 12 000 (dvanaest tisuća kuna!!) duga!!!užas.. kako će tek biti klincima odrastati bez oca... stvarno ne znam... iskreno mi je žao te obitelji...

znate onaj osjećaj kad vam se čini da nema nikoga tko bi vas u tom određenom trenu razumio i pomogao vam? kad se osjećate kao da su vas svi napustili i čini vam se da nikada više ništa neće biti lijepo kao do sada... e, upravo to mene sada puca.. iako se ne desi često, kad me pukne, pukne me do kraja!!mislim, neću se ubiti, niti išta takvoga napraviti nekome oko mene ali... ne znam... ne volim taj osjećaj... pogotovo kad znam da se ne smijem tako osjećati jer svi dragi ljudi su tu blizu, samo što trenutno imaju nekog posla ili jednostavno se ne žele baviti mojim problemima.. ne krivim ih.. ah, eto...to bi bilo to... malo mi je lakše..

pozdrav

Bože, vani tako lijepo vrijeme a ja pola dana odgulih na faksu!! Pa tko je vidio odrađivati Praznik rada??!!Užas... ali, šta se može... Zato imam slobodno čitavo popodne!! I večer.. Znači, kave do osam pa vanka.. :) divno..

pozdrav

zašto se ljudima uvijek sviđaju osobe koje ne mogu imati? znam, sad bi neki, kao jedna moja draga prijateljica, rekli da to ne postoji; da svaki dečko može imati bilo koju curu te da svaka cura može imati dečka kojeg poželi... nekad to ne ide tako..nažalost :( ono što je najgore, uvijek ćeš se u blizini te željene osobe izblamirati tako da joj jednostavno poželiš više nikad doći na oči!! to me odvratno živcira... zašto ljubav ne može biti jednostavna? jel to previše za tražiti?

pozdrav

Što napisati? Trenutno mi ništa ne pada na pamet... Dešava se.. :-p
Evo, kao prvo, želim svima sretan Uskrs... naravno, onima koji ga slave... I tako.. to je sve od mene zasada.. a dalje? vidit ćemo :)


pozdrav