Takozvana "figuracija" pop art-a, prvi put se javlja u sjevernoameričkoj umjetnosti kada Robert Rauschenburg u svojim "combine paintings" koristi industrijske proizvode, fotografije i komade krpa.
U to vrijeme Jasper Johns radi slike čiji je motiv nacionalni simbol, zastava SAD-a, mijenjajući njihov prepoznatljivi kolorit, igrajući se likovnim formalističkim jezikom, bez naizgled, bilo kakvih drugih pretentija. Slika realistično, živim koloritom, konzerve piva "Campbell", kao ironičnu antitezu apstraktnom ekspresionizmu.
Dok su u Americi dadaističke demonstracije protiv "Umjetnosti", činile začetnicu Pop art-a, u Engleskoj je to bila autohtona Subkultura, čije su glavne medije za rasprostiranje činile reklamne plakate, žuti tisak, ilustracije znanstvene fantastike i stripa.
Poznati njujorški umjetnici zajedno sa svojim kolegama sa Zapadne obale,
Claes Oldenburg, Roy Lichenstein, Andy Warhol, Tom Wesselmann, James Rosenquist, Wayne Thieband i Edward Ruscha, koriste privlačne fluorescentne boje, koje suvremeni čovjek lako prepoznaje na neonskim reklamama, komercijalnih trgovačkih centara i industrije spektakala, polazeći od njihove "slučajne egzistencije", transformirajući tako svakodnevicu u jedan novi spektakl "super star".
Tako Claes Oldenburg proizvodi gigantske plastične telefone, kupatila, utičnice i prekidače koje pravi od platna i oblaže ih transparentnom plastikom, (dodajući im karakter surealističnog sadržaja), također stvara monumentalne torte i sendviče koje poslije izlaže na trgovima gradova kao "public sculpture".
Wesselmann slika Great American Nudes, pretvarajući Pin-up Glamours u obične stilističke ambleme.
Andy Warhol stvara konzerve juhe i boce Coca-Cola-e, "superzvijezda", isto onoliko kao što su to filmski idoli i zvijezde rock-and-roll-a.
Lichstenstein ukazuje na estetske vrijednosti vinjeta iz stripa preslikavajući ih na ogromne table tehnikom retikulacije. umjetnici sa zapadne obale SAD-a, pokušavaju preko nadprirodne reprodukcije tiska i plakata,objasniti tehnike grafičke propagande i njene posljedice.
Engleski Pop art sa David Huckney-om, Allen Jonnes-om, Richard Hamilton-om, Pete Blake-om, Pete Philips-om, Jim Dine-om i R.B.Kitaj-om, pokušava preko tehnika improvizacije i spontanosti, prikupiti elemente momenta za vlastiti kreativni repertoar.
Karakteristično za sve umjetnike Pop art-a je korištenje tehnike "collage", preko kojeg se poslije ironično plasira vitalni sadržaj modernog čovjeka, koji je izmanipuliran konzumističkim društvom, socijalnim fetišizmom, preko trivijalnih idola i potrebe za čistim razbacivanjem.
Tako Pop-art izlaže okolnosti jedne civilizacije označene industrijskim napretkom, kritizira modernu merkantilističku kulturu i ujedno sudjeluje u samom mehanizmu. Koje li trivijalnosti !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
"Pop-art želi, bez ikakve iluzije, da stvari govore same za sebe", izjavio je Andy Warhol.