**moja te dusa poznala** S@NDR@

.

"E, moj živote nečiji,
neki životi bili bi srećni sa mnom ovakvom.
Niti si ti srećan sa mnom, niti ja s tobom,
al’ moramo se trpeti, jer reče da će umreti kad umrem,
pa mi trebaš, takav kakav si, da trajem zbog njega,
da mi večno traje, kad ga ovoliko volim,
a ni to ne umem, nego, eto, čast mi je."

Tupavo moje

"Umem tako lepo da te volim,

al’ čim se pojaviš, sve pokvariš.

Jeste da te volim još više,

al’ šanse su mi manje.

Do tebe je, ne umeš da se ponašaš.

Treba da trepćeš brže nego inače,

onako zagonetno, al’ da se zna odgovor,

da se smeješ kao da prvi put čuješ vic

koji za tebe čitav dan uvežbavam,

da kažeš: “Imaš nešto na trepavici”

(kažem: “Suza, šta bi drugo bilo”,

čudiš se: “Zašto bi ti oko suzilo”,

“Zbog alergije na radost, nije naviklo”),

pa pirneš, da oduvaš detalj sa trepavice,

ako ne ide, onda sa dva prsta skineš,

al’ ti ostane i trepavica među prstima,

pa zamišljamo želju, mada je svejedno

kome će se ostvariti, ista je

E, tupavo moje, sve te moram učiti,

kad nije imao ko da te uči.

Za početak, obraduj se kad me vidiš

i ništa ne diraj, da opet nešto ne pokvariš."

...

Samo izvolite,
poslužite se mojom dobrotom,
trošite moju iskrenost,
hranite svoj ego mojom ljubavlju...
Gužvajte moje emocije kao staru hartiju...
Uzalud vam sav trud...
Nećete postati bolji,
nećete postati ja,
jer
trebaće vam i duša.
A nju mi ne možete oduzeti...
i sve dok je imam, ostaću čovjek. - M. S.

Niko bitan

Ja sam neko sasvim običan, manje bitan... Samo jedna mala duša na ovome svetu, ali opet, ja sam neko ko je ceo svoj svet video u tebi... - Balašević

Tisina

Tisino,moja,pojacaj se jos vise,da cujem sta mi to moja dusa sapuce....

sapni ponekad moje ime

''Nema puta
koji tijelo drugom tijelu vodi,
samo duša
duši može putovati..."


Ne znam i da te sretnem sta bih ti mogla reci

jer samo u vjetar bacila bih ja rijeci,

ne znam ni da li imam jos ista ti ponuditi

sve u meni je zamrlo...srce pocelo davno se gasiti.

Bojim se...bojim da vrijeme mi mozda izmice

da necu nikada docekati kraj stare price,

da cu otici mozda nekim stazam koje u nepoznato

da poneki san ispuniti....meni nije bogom dato.

Bar ponekad pomisli na mene,samo na tren

pa opet vrati se stvarnosti, opet budi njen,

i sapni ponekad moje ime....da niko ne cuje

pusti taj sapat da do mene nekada doputuje.

Ti si moje svjetlo Andjele moj ...najvise na svijetu...kjoz jupicu dajeko, dajekoooo

Usne su moje…
- ali Riječi koje izgovaraju – si TI!

Oči su moje…
- ali Sjaj u njima – si TI!

Koža je moja…
- ali Drhtaj, od kojeg se naježi – si TI!

Dodir je moj…
- ali Trag koji ostaje – si TI!

Srce je moje…
- ali Ljubav u njemu – si TI!

"Ne,prijatelju, nije te zaboravila, nego nema za čim da žali, izgubila je ono što nikada nije ni imala, osjetila, nekoga kome ne znači ništa, a vjeruj mi, prijatelju, ti si izgubio osobu koju je ona sanjala da će sresti u tebi: "koja te razumije, podržava, i koja ti vjeruje. "

ljubav je cudna

Jos jedan novi dan....siv i tumoran
jos jedan san iza mene....nestvaran,
cekam...neku rijec..znak makar mali
da nismo u bspucu zivota nestali.

Nemam...nemam bas nikakva prava na tebe
i tjeram...stvarno pokusavam,otjerati misli iz sebe,
ali neki tracak nade.....svijetlost na kraju tunela
mrtve nade...sto zavoljeh a nisam smjela.

Duboko u sebi znam da svi mostovi su poruseni
da ne plove brodvi koji bi te doveli meni,
znam da sam samo jedno malo sjecanje tvoje mladosti
sve znam...ali opet se nadam...molim srce da mi oprosti.

Mozda ni moje ime vise ne pamtis,boju mojih ociju
jer tvoje srce,dusa o drugoj sada snivaju,
a ja docekujem siva jutra....sanjam budna
jer ljbav je nepredvidljiva....ljubav je cudna.

pustio me da sanjam

Izabrao je najnježniji način da me probudi....pustio me da sanjam.Ostao je toliko dugo, dok nisam zaspala, pomilovao me nježno i otišao.Znao je da bi svako drugo buđenje bilo grubo, niko ne voli biti probuđen iz najljepšeg sna, slijedi bezbroj spontanih reakcija, ljutnja, suze, optužbe...znao je da je najbolje da me pusti da se probudim sama. Volio me na neki poseban način, da nije, učinio bi to sasvim drugačije...s tim se njegova vrijednost u mojim očima uvišestručila....bio je nešto posebno, i uvijek će biti.

Napisalo ju je jedno afričko dijete.

Kada se rodim, ja sam crn
Kada porastem, ja sam crn
Kada sam na suncu, ja sam crn
Kada se plašim, ja sam crn
Kada sam bolestan, ja sam crn
Kada umrem, ja sam crn

A ti moj bijeli prijatelju
Kada se rodiš, ti si ružičast
Kada porasteš, ti si bijel
Kada si na suncu, ti si crven
Kada ti je hladno, ti si plav
Kada se uplašiš, ti si žut
Kada si bolestan, ti si zelen
Kada umreš, ti si siv

I ti mene zoveš obojeni?

When I born, I black
When I grow up, I black
When I go in Sun, I black
When I scared, I black
When I sick, I black
And when I die, I still black

And you white fellow
When you born, you pink
When you grow up, you white
When you go in sun, you red
When you cold, you blue
When you scared, you yellow
When you sick, you green
And when you die, you gray

And you calling me colored?

sad idi

Reći ću ti šutnjom naj iskrenije, iz srca.
Reći ću ti šutnjom zašto moje srce kuca.
Reći ću ti noćas svoje tajne sve.
Reći ću ti zašto skrivam poglede.
Reći ću ti zašto volim šetati po kiši.
Reći ću ti zašto su mi koraci sve tiši.
Reći ću ti koliko sam suza prolila
Reći ću ti koliko sam se puta za nas molila.
Reći ću ti tužnim pogledom i sa suzom u oku.
Reći ću ti u pogledu duboku.
Nije ne briga shvaćaš li me ili ne..
Onda odi i da budem sama pusti me..

Reci...

Koji čovjek nije nikada prekršio Tvoj zavjet,reci?
Život bez grijeha, kakav ukus ima, reci?
Ako zlim kažnjavaš zlo koje počinih,
Kakva je razlika između Tebe i mene,reci?
Prolazi blaženo doba moje mladosti,
Da zaboravim,točim sebi vino....
Gorko je?Takvo mi se sviđa,
Ta gorčina je ukus mog života.....
Naša prepirka je tek otpočela.....
Ne puštaj me da zaspim do zore,
imamo vječnost za spavanje.
Kap vode koja pada i gubi se u moru,
Zrnce prašine koje se stapa sa zemljom.
Šta znači naš prolazak ovim svijetom?
Nebo je igra, a mi – puki pijuni.
To je stvarnost, ne stilska figura.
Na šahovskoj tabli svijeta On nas smješta i premješta
A onda nas odjednom ostavlja u bunaru ništavila.
Pitaš odakle potiče naš dah života.
Ako bih morala da sažmem veoma dugu priču,
Rekla bih da potiče s dna okeana,
i da ga potom okean ponovo guta...

mali princ

"Svi ljudi imaju zvijezde, ali one svima ne znace isto. Za one koji putuju zvijezde su vodici. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za naucnike one su problemi. Za poslovnog covjeka one su bile zlato. Ali sve te zvijezde tamo gore cute. Ali Ti, Ti ces imati zvijezde kakve niko nema…"

Niko Bitan

Sklapam oči da ne gledam bol
i zadržavam sve suze da ne kanu..
jer,ako ih pustim,pustit ću i tebe iz
srca svog...smiješim se,jer lakše je
smijati se lažno...puno lakše nego
drugima objašnjavati zašto sam tužna..
jer neki to nebi mogli shvatiti,jer ne umje
svako srcem voljeti..
nasmiješim se tek ponekad da ne uoče
blijedilo na licu mome...i izgovorim tek poneku
riječ u sebi...samoj sebi kažem što osjećam
prema tebi,kad nemam drugom kome...
a,sa drugima o svemu pričam,svemu što suprotno
je od ljubavi...potiskujem sve osjećaje svoje,da niko
drugi ne uoči...kako patim što nisi više milo moje...
kako poslije tebe baš ništa nemam...kako poslije
nas hodim kao tužna sjena...i gutam riječi kada ti
ime izgovore,gutam riječi samo da moje usne istinu
nebi rekle...dok srce u meni se slama,utihnjujem jecaj
u duši mojoj koja plače za nama...i sjećanja u meni
počnu slamati ono malo srca što poslije tebe tek jedva
da kuca...i drhtaja se bojim,jer mogao bi me odati...
da tebe poput tajne čuvam u sred srca...
okrenuta leđima drugim ljudima,što iza mene u čudu stoje..
čvrsto stežem taj bol u grudima,koji nosi ime tvoje...
i hodim hitro iz mnoštva u moj labirint samoće...
u kom ću ime ti na glas kroz suze izgovoriti...s porukom
upućenom tebi..

" BOJIM SE DA ĆEŠ JEDNOG DANA TI MOJE IME VRIŠTATI,
A JA TE NEĆU MOĆI ČUTI..."

sklupčana u bol,ustat ću slomljena srca iz prašine koja je
od tuge pod mojim nogama nastala...i stresti ju sa sebe
bez imalo straha,u sjećanje na naše prošlo vrijeme...
dokazat ću bolu da mogu biti jaka...i koračat kroz vrijeme,
jer vrijeme je pokazatelj istine pravi..u tom vremenu mirno
čekati,da srce tužnu prošlost zaboravi...

Ti si moja muzika

Neću ti priznati,
da noću mjesec gledam,
i po njemu,
ti pozdrave šaljem...

Neću ti priznati ,
da probudim se u noći,
i jastuk zagrlim,
jer se tebe sjetim...

Neću ti priznati,
da si mi prva misao jutrom ,
dnevna doza života,
stih za laku noć...

Neću ništa reći znam...
I ništa ti neću priznati.....
jer ti si moja muzika....

Čeznem

Čeznem da se uselim u tebe, da ti postanem način i

jedini mogući odraz onog najskrivenijeg u tebi.

Da ti obojim svijet bojama ljubavi, i da prepoznaš

moj lik u svemu što vidiš.

Čeznem da ti kažem sve riječi koje sam godinama

skupljala i čuvala, koje su postale dio mene i koje

su jedini način da ti poklonim dušu.

I ljubav. Ljubav koja se svakim pogledom iznova

rađa i ne umire. Ljubav, čija se veličina ne može otkriti, kao ni veličina svemira. Ljubav, koja se riječima

ne može iskazati.

Ali ipak čeznem da ti kažem sve riječi, iako mi je teško da se usudim da izrazim i ograničim tu

neobjašnjivu veličinu na par možda besmislenih riječi.

Čeznem da tražeći sebe pronađemo jedno drugo. Da jedno u drugom otkrijemo ostvarenje naših želja.

Da ispunjeni jedno drugim savladavamo prepreke na putu u neki novi svijet koji će dobiti ime naše

ljubavi. Čeznem… da i bez riječi shvatiš sve što želim da ti kažem.

IVO ANDRIC - ZNAKOVI PORED PUTA

"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo"

"Ima ljudi ciji je zivot trag u vodi. Nevidljivi su, necujni, nestvarni, bez otisaka u pescanoj pustinji covecnosti. Ne znamo odakle su medju nas dosli, a kad odu, zasto su i kuda otisli. Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustise, od njihove moci ljudi nasledise jedino sposobnost da zive, ali ne da budu.

Knez - Kad Nekog Ludo Zavolis

Ako ikad zaplaces i za mene zaplaci,
da i meni se sve naoblaci,
kad se Bogu pomolis i za mene klekni ti,
da i meni Bog grijehe oprosti.

Refren:
Kad nekog ludo zavolis,
i sve ti potone,
pronadji samo jedan most,
i skoci za mene.

I kad bi vene presjekla,
bol kad te pokrene,
presjeci ih i za mene,
da samo jednom ja otkrijem ljubav.

Ako budes sanjala i za mene sanjaj ti,
nek i mene san jednom prevari,
kada budes prastala prastaj tad i za mene,
nek me neko bar po dobro spomene.

Refren:
Kad nekog ludo zavolis,
i sve ti potone,
pronadji samo jedan most,
i skoci za mene.

I kad bi vene presjekla,
bol kad te pokrene,
presjeci ih i za mene,
da samo jednom ja otkrijem ljubav.

Kad nekog ludo zavolis,
i sve ti potone,
pronadji samo jedan most,
i skoci za mene.

I kad bi vene presjekla,
bol kad te pokrene,
presjeci ih i za mene,
da samo jednom ja otkrijem ljubav.

Otkrijem ljubav....

Pali me tvoje tijelo

Mogu ja da se lud napravim
Prodjem ko da ne vidim
Al' te cijelu krisom odmjerim
Dodje mi da na sve zaboravim
Pa i nju da ostavim
Samo da ti pridjem,da te na sebi osjetim

Pali me tvoje tijelo
Pali a ne bi smjelo
Vidis mi burmu,vidis sve
Ali na to primas se
Pali me k'o ni jedna
Nevina,tako cedna
Vidis po ruci,vidis sve
Ali za to briga te

Mogu ja dobro da foliram
Prodjem i ne pogledam
Al' te ispod oka posmatram
Dodje mi da na sve zaboravim
Pa i nju da ostavim
Samo da ti pridjem,da te na sebi osjetim

Malo je sat il' dva
Od tebe mi se ne ide
Lako je kad si sam
Skidas,al' te ne vide

Nekada rijeci nisu dovoljne ... ja ih imam pregrst ... ali nisu odgovarajuce.

Kao da me nema jer si otisao ti
sve sto meni treba s tobom odlazi
bolje da se nikad nismo pogledali mi
kad je tako lako da se ruse sni

voz

Uvjek ti se vraćam iznova...

Svaki put naslutim nešto novo. Toliko je toga...

Plaši me ta potreba za tobom, taj trzaj u mišićima, da gotovo posrnem.

Možda sam ja uzela k sebi više nego što smijem, nečije tudje trajanje...u želji da nadjem

svoje. U želji da te osjetim kroz samoću...

A želim, svašta mi se vrzma po glavi. Pokrećeš me, kao da me rukama odižeš od poda...

Možda mi je potrebna ta snaga dvosmislenosti da bih preskočila rov još uvjek ustalasanih

I da udjem stajala bih negdje sa strane, neprimjećena, možda samo praćena sažaljivim

pogledima onih koji kriju tajnu kuda ide ovaj voz...
vapaja.

Možda sam ja dozvolila da osjetim, da poželim, da se pronalazim u svakom slovu...

A plašim se da priznam, da vidim šta je iza ogledala, da se pustim...

Boli me koliko osjećaš suštinu, tjerašme na plač, sve si što niko nikada bio nije...

Zašto ti, a ne neko drugi...zašto ona, a ne ja...

Kako tebi ništa ne promiče, te slatke nijanse u tonalitetu misli.

Sve me boli od prepoznavanja, ali

voz je krenuo prije nego što sam i saznala za red vožnje, putnici su se udobno smjestili,

odavno imaju rezervacije...

Ne mogu da te prebolim

Ako jednog dana pozelis da zaplaces, pozovi me... ne mogu obecati da cu te nasmijati, ali cu plakati sa tobom. Ako jednog dana pozelis da pobjegnes, nemoj se plasiti da me pozoves, ne mogu ti obecati da cu te nagovoriti da ostanes, ali ja mogu da pobjegnem sa tobom. Ako jednog dana... pozelis da ne cujes nikog, pozovi me, obecavam bicu tiha. Ako me jednog dana pozoves a ja ti ne odgovaram... dodji brzo... mozda ti TREBAS meni...

PRISUTNA KAO SVJETLOST BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.




Samo da tiho uz tebe sutim
prisutna kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
Kao da cu te izgubiti,
Sad,
Ovoga casa.





***where's my˙ soulmate :(((***

Who doesn't long for
Someone to hold
Who knows how to love you
Without being˙ told
Somebody tell me;
Why I'm on my own
If there's a soulmate
For everyone

iz kojeg si ti svijeta

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Zeljko Krznaric

Miroslav Skoro ~~~Kad sjever zapuse~~~

Meni su vaznije sitnice,nasih zivota tanka nit,
vjetar u kosi ,tvoje lice -pamticu dok sam ziv....
Mogu ja zivjeti sam bez ljubavi
tek mrvu Tebe da mi je
kad sjever zapuse....

Ako još ikad padne snijeg

Ako još ikad padne snijeg
Sješću uz prozore
Gledati do zore
Tu malu bajku koju su mi uzeli

Ako još ikad dođeš ti
Kad jesen pokupi sve boje ljubavi
S tobom ću ostati
Bolje ne postoji

Meni su srušili svijet
Gradeći sebi kule od zlata
Meni su uzeli glas
A ja sam srušila nas
Meni su srušili svijet
Gradeći sebi kule od zlata
Meni su uzeli glas
A ja sam srušila nas

Osjećam opet miris tišine
I blagi nemir tvoje blizine
Osjećam kako se sve dobro vraća
Za jedan žvot tuga je kraća
Ako još ikad padne snijeg
Gledam u nebo snjeg mora pasti
Nebo je zadnje
Ne da se krasti

Meni su srušili svijet
Gradeći sebi kule od zlata
Meni su uzeli glas
A ja sam srušila nas
Meni su srušili svijet
Gradeći sebi kule od zlata
Meni su uzeli glas
A ja sam srušila nas

Ako još ikad padne snijeg
Sješću uz prozore
Gledati do zore
Tu malu bajku koju su mi uzeli

ANDJELE

.....Gdje God Da Si Veceras...

.....Podigni Glavu I Cutces Govor Zvijezda...

.....Hej PaTi Nekome Nedostajes...

.....ko sam - sta sam......

Nisam ljubomorna ni na koga. Naprotiv, kad je neko bolji od mene drago mi je zbog njega . Nikoga ne mrzim, samo neke osobe vise volim, neke manje. Ne zanima me tudji zivot, jer mi je dovoljan moj. Ne volim da imam neprijatelje ,a prijatelji su mi nesto najvrednije. Trudim se da prema svakome budem dobra, ali za one koje vise volim dajem cijelu sebe. Samo sam ljudsko bice.....Grijesim. I govore da me znaju.. A ZNAJU MI SAMO IME.....

VOLIM TE ...

Volim tvoj smijeh
kad u oku zlatni koralj imas
o, zar je grijeh sto ponekad, dok te gledam
zamisljam da te skidam

Sve je tako jednostavno
kao more, dan i noc
dok uz mene se privijas mazno
znam ljubav je to, ljubav je to

Ref.
Tebe je lako voljeti, kao disati zrak
i svaki tren sa tobom je nebeski dar
tebi je lako pjevati, pogadjati sne
nikom na svijetu nije bilo lakse reci volim te

I kad me ne diras
kolas mi kroz vene
i kao neka plava rijeka si
i strujis, strujis kroz mene

ZNAS KAKO SE JA ZOVEM?

Znas kako se ja zovem?

Ne kao ime i prezime,

Vec kao svetlosni znak!

Sta je uopste ime?

Ono je nasa mogucnost

Da letimo kroz prostore

Kao opiljci svemira

I da plodimo cvetanja

Vestinom poverenja

I majstorijom nade.

Znas kako se ja zovem?

Ne kao ime i prezime

Vec kao boja zivota.

Nacinjen od iskonske vatre

Misleci je, ja plamtim.

I cuvam u tom pozaru nacin

paljenja zvezda.

Otud i takve carolije

U dubini mog srca.

ZNAS KAKO SE JA ZOVEM?

ZOVEM SE CEKANJE TEBE!

KAO LOPOV

ušunjam se u tvoj jastuk
da ne znaš,
ušunjam se kao umor
od jurnjave po šumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no što se probudiš
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam...
*
m.antić

Ukrašću tvoju senku

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način . Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

Miroslav Antić

Moja Te Dusa Poznala

Sve i da sam mogla da promjenim svoju sudbinu, tebe nikada ne bih "izbrisala", uradila bih sve isto,ponovo.Nikada se necu kajati zbog vremena koje sam provela sa tobom, naucila sam mnogo o zivotu,ljubavi,patnji, ali i o sreci. I dalje zivim, borim se, stapam se u masi ljudi koji kriju neku svoju tugu.Samo zivim za trenutak kada cu u tvojim ocima vidjeti onaj sjaj, srecu, zivim za to da se ponovo smijes, nije vazno gdje, ni sa kim, zelim samo da budes sretan, makar bio na kraju svijeta, kilometrima daleko od mene, jer ljubav nema granice!






Jer Sve Je Moje Tvoje U Mom Tajnom Zivotu
OKI *** S. M.*** S. M.***Doki

Pjesma anđela

Vidim da si tužan ti, sto problema muči te
nemoj plakati, i ne tuguj .
Ja stojim kraj tebe, da ti snage dam.
Slušaj kako govorim, ja sam uz tebe.
Bit ću uvijek kraj tebe, nikad nisi sam.

I kroz života sto, stojim kraj tebe,
ja sam tu.
da te zaglim, da te utješim.
nisi sam...

Stojim kraj tebe, da ti snage dam, nadu ulijem
nisi sam.
Možda me i ne vidiš, ali me osjetiš,
čuješ kako govorim, ništa ne brini.
Ja sam tu, i volim te!

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
- "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"
Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmjehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA”

SLUCAJNO

...Znao sam i pre nego što sam te video
na mome prozoru od sna,
u tebi su se sakrile kao noć
sve žene koje sam voleo.

Ne, ja neću da krijem bol
reči su samo izgovor
a tvoje usne prečica za greh.
Ne, ja ne mogu da nosim to
prokletstvo da te zavolim slučajno
a izgubim zauvek.

Znao sam, nije za mene ovaj grad
gde živiš brzo i umreš mlad.
Al' ruke moga anđela mi ne daju
da odem dole, niz vodopad.

Sve što tebi napišem izgubim i obrišem
i kao da se nije ni desilo.
Samo na srcu nosim znak,
tvoje ime kao ožiljak,
ako te sretnem slučajno.

Ne, ja neću da krijem bol
reči su samo izgovor
a tvoje usne prečica za greh.
I na srcu nosim znak,
tvoje ime kao ožiljak
i verujem u slučajno i zauvek.

PRIJATELJ

Hvala što si mi pomogao da hodam, onog trena čim si shvatio... da padam, pružio mi ruku a uz nju i šansu, da živim svoje nedosanjane snove, pustio glazbu kroz moje vene, od koje mi na trenutak, zastane dah - a takvi se trenuci broje, oni su glasna potvrda da još živim. Htjela bih, da ti se odužim za prelijepe misli koje si sa mnom podijelio i još i danas puno mi znače! Hvala ti puno, Tvoje se ime velikim slovima piše..... PRIJATELJ

AKO ZNAS BILO STO

...ne znam sto da radim sa sobom
na sto misli da bacim
eto polako stvaram pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto

Pronadji svoj put

Prije nego sto pocnes suditi o meni i mom zivotu, obuj moje cipele i idi mojim putem. Prodji ulice, brda i doline! Osjeti bol i srecu! Prodji godine kroz koje ja prolazim i padni preko svakog kamena koji se meni nasao na putu! Ustani uvijek ponovo i idi istim putem, kao sto i ja radim... I tek onda mozes mi suditi! Ali nemoj ni tad... Ja jos nisam presla sve... moj put je dug. Nego vrati mi cipele ako je od njih ista ostalo i podji svojim putem... I ne sudi da ti ne bude sudjeno!!!

TISINA

Nemaš razloga da me pitaš ko sam? I onako kad ti kažem istinu nećeš mi vjerovati...

nisam da znam...jesam da ne znam... ta sam... "

Cum tacent, clamant. * Q *


...tišina je kraljevstvo izgubljenog glasa čovjeka medju ljudima. Tišina je zapravo jedini način da se istinski razgovara s ljudima. Tako se traže i nalaze izgubljeni čovjećiji glasovi, kao umorni zmajevi u nekoj pustopolji, koji se udruže da bi putovali zajedno. " Zato volim da pišem u tišini , volim da sebe pitam u tišini , da sebi odgovaram u tišini , volim kad razumijem druge ali u u tišini , volim kad samo u tišini čitam, ne volim kad sebe ni druge iznevjerim pa čak ni u tišini , najveci neprijatelj mi je obacanje zakleto tišinom. Ako su moje riječi donijele tugu nekome, ne pužem, klećim i preklinjem Vas da mi nikad ne oprostite mene u Vama jer ni ja nemogu oprostiti Vas u sebi.