**moja te dusa poznala** S@NDR@

Niko Bitan

Sklapam oči da ne gledam bol
i zadržavam sve suze da ne kanu..
jer,ako ih pustim,pustit ću i tebe iz
srca svog...smiješim se,jer lakše je
smijati se lažno...puno lakše nego
drugima objašnjavati zašto sam tužna..
jer neki to nebi mogli shvatiti,jer ne umje
svako srcem voljeti..
nasmiješim se tek ponekad da ne uoče
blijedilo na licu mome...i izgovorim tek poneku
riječ u sebi...samoj sebi kažem što osjećam
prema tebi,kad nemam drugom kome...
a,sa drugima o svemu pričam,svemu što suprotno
je od ljubavi...potiskujem sve osjećaje svoje,da niko
drugi ne uoči...kako patim što nisi više milo moje...
kako poslije tebe baš ništa nemam...kako poslije
nas hodim kao tužna sjena...i gutam riječi kada ti
ime izgovore,gutam riječi samo da moje usne istinu
nebi rekle...dok srce u meni se slama,utihnjujem jecaj
u duši mojoj koja plače za nama...i sjećanja u meni
počnu slamati ono malo srca što poslije tebe tek jedva
da kuca...i drhtaja se bojim,jer mogao bi me odati...
da tebe poput tajne čuvam u sred srca...
okrenuta leđima drugim ljudima,što iza mene u čudu stoje..
čvrsto stežem taj bol u grudima,koji nosi ime tvoje...
i hodim hitro iz mnoštva u moj labirint samoće...
u kom ću ime ti na glas kroz suze izgovoriti...s porukom
upućenom tebi..

" BOJIM SE DA ĆEŠ JEDNOG DANA TI MOJE IME VRIŠTATI,
A JA TE NEĆU MOĆI ČUTI..."

sklupčana u bol,ustat ću slomljena srca iz prašine koja je
od tuge pod mojim nogama nastala...i stresti ju sa sebe
bez imalo straha,u sjećanje na naše prošlo vrijeme...
dokazat ću bolu da mogu biti jaka...i koračat kroz vrijeme,
jer vrijeme je pokazatelj istine pravi..u tom vremenu mirno
čekati,da srce tužnu prošlost zaboravi...