ništa u prirodi nema svoju kopiju. sve je jedinstveno. ne postoje dva ista kamena, dvije iste biljke ni dva ista čovjeka. kolika je god raznolikost postojanja, toliko je raznolika i paleta našeg čuđenja. ipak, većinu nas od tog čuda - svakodnevnog života obuzima dosada. drvo, auto, stan, posao, ljudi..sve smo to već milion puta vidjeli.. a kad bismo se oko bilo koje pojave malo dublje zapitali.. otkud stvarnost? otkud ja i otkud ti? ovakvi kakvi jesmo, u svijetu kakav jest - kako to da postojimo? svaki odgovor koji smislimo je nečija priča. bilo jednom..pa veliki prasak..evolucija..reinkarnacija.. neke od priča nam zvuče prihvatljivo, a neke ne. čovjek je sam sebi uskratio kapacitet za divljenje. u čudu života prestalo je biti mjesta za čuda. čuđenje je rezervirano za dijete, za pokojeg umjetnika i istraživača, ali ne i za "prosječnog" odraslog čovjeka. divljenja s godinama nestane kako bi moglo ustupiti mjesto borbenosti i zavisti. inače – kako preživjeti? kriza odraslosti.. a čuda su zapravo tu, ne negdje daleko, u pričama, znamenju.. ona su u oku koje upravo traži nešto za sebe na internetu. |
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |