ništa u prirodi nema svoju kopiju. sve je jedinstveno.
ne postoje dva ista kamena, dvije iste biljke ni dva ista čovjeka. kolika je god raznolikost postojanja, toliko je raznolika i paleta našeg čuđenja.
ipak, većinu nas od tog čuda - svakodnevnog života
obuzima dosada. drvo, auto, stan, posao, ljudi..sve smo to već milion puta vidjeli..
a kad bismo se oko bilo koje pojave malo dublje zapitali..
otkud stvarnost? otkud ja i otkud ti? ovakvi kakvi jesmo, u svijetu kakav jest - kako to da postojimo? svaki odgovor koji smislimo je nečija priča. bilo jednom..pa veliki prasak..evolucija..reinkarnacija.. neke od priča nam zvuče prihvatljivo, a neke ne.
čovjek je sam sebi uskratio kapacitet za divljenje. u čudu života prestalo je biti mjesta za čuda.
čuđenje je rezervirano za dijete, za pokojeg umjetnika i istraživača, ali ne i za "prosječnog" odraslog čovjeka. divljenja s godinama nestane kako bi moglo ustupiti mjesto borbenosti i zavisti. inače – kako preživjeti?
kriza odraslosti..
a čuda su zapravo tu, ne negdje daleko, u pričama, znamenju..
ona su u oku koje upravo traži nešto za sebe na internetu.
Post je objavljen 29.10.2007. u 17:31 sati.