|
|
Dnevnik.hr
<
lipanj, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (31)
Lipanj 2010 (15)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (4)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam Ivan, bogoslov časne zadarske nadbiskupije. Prije nekoliko godina pročitao sam knjigu "Posljednja vremena", i tamo je na neki način naveden cilj svećeničkog poziva, a to je privoditi duše k Bogu, odnosno riječima Bibilije: "Zato idite, učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta." (Mt.28:19,20) ili "Tada im reče: ' idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakomu stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.» (Mk. 16:15,16), stoga sam ja odlučio voditi ovaj, uzeti ću si slobodu te ću nazvati, apostolat. Jedan mudar čovjek je rekao jednu od najvećih istina ikada: "Svaka, pa i ona najkraća, riječ koja izlazi iz usta propovjednika može potaknuti dušu na potpuno obraćenje!" Uostalom ja sam i sam ovome blogu dao ime Glasnik velikoga Kralja, ime koje je sam sebi nadjenuo Sveti Frane, i eto Vama i meni primjera najvrsnijeg kojeg možemo slijediti.
U ljubavi Vas pozdravljam i preporučam se Vaše molitve
Ivan, bogoslov 
Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.
--
Kad sam bio osnovnoškolac, ministrant, jednom mi je poslije Službe Božje u sakristiji bio prišao župnik i upitao me bih li možda želio poći u sjemenište. Ja sam kazao otprilike da sam nakanio poći u sjemenište no malo sam se nećkao, a tek poslije bih eventualno vidio, a na što je župnik promrmljao: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
Čudno je zašto se toga sjećam. U tom se razgovoru nisam bio osjetio krivim, a niti mi je u tom trenutku ova misao imala neku mudrost. Čak mi se činila i glupom.
No, kako je vrijeme mladosti prošlo i kako sam sada ostarjeli profesor koji se tek u posljednje vrijeme osjeća zauzetijim katoličkim laikom, to mi sve više počinje smetati propušteno vrijeme i sve glasnije i glasnije i glasnije čujem tu davno rečenu rečenicu: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
J. Ratzinger
ime: Ivan
prezime:Jordan
email: ivan.jordan.zd@gmail.com
Blogovi koje čitam:
po lokvama vode ili sritnije vrime
DAJ NAM SVIMA DUHA SVOG
KRISTE BUDI NAŠA RADOST
Music Inside
MOJE MISTO
Ako Vas put nanese iz Zadra prema otoku Pagu, preko Ražanca, prvi pogled na more bit će upravo na Ljubački zaljev. Taj prekrasan prizor, bez obzira na godišnje doba, malo koga ostavlja ravnodušnim. Nemali broj putnika odmah se i zaustavi pored ceste da bi foto-aparatom ili kamerom ovjekovječili ovaj prizor.
Ljubačkom valom dominira mjesto Ljubač, koje je i središte istoimene župe.
Današnji je Ljubač smješten oko 15 km sjeverozapadno od Zadra preko puta Velebita, na južnoj strani poluotočića Ljubljane.
Uzduž morske obale uzdiže se omanji humak na kojem se smjestilo selo u formi naših primorskih mjesta koja su nastala u mletačko-turskim ratovima. Upravo zbog tih ratova Ljubač je bio opasan zidinama koje se još i danas djelomično vide. Ostaci tih zidina mogu se vidjeti u dvorištu Marka Duševića pok. Mate, gdje je kao spomen ostavljen jedan temeljni kamen, i na predjelu Šekuće, koje su mještani pomalo devastirali odnoseći kamenje za gradnju kuća.
Na ovom relativno malom prostoru zbilo se više patrijarhalnih zadruga da se zajednički lakše obrane od Turaka. Kad je turska opasnost prestala neke zadruge su ostavile svoje staro ognjište te su se raselili po Ljubačkom polju. Kod ove selidbe važnu ulogu odigrao je gospodarstveni trenutak. Naime, trebalo je naći dobrih pašnjaka za stoku i dovoljno obradive zemlje. Zbog toga su Ljupčani izgradili torove i štale za smještaj blaga i čobana, a kasnije su i sami izgradili obiteljske kuće da bi bili bliže stoci i njivama.
Najviše pisanih podataka o prošlosti Ljupča i njegovoj okolici nalazimo u tekstovima zadarskog svećenika C. F. Bianchia. On u svom opisu Ljupča kaže da se utvrda Ljuba ili Liuba, čije su ruševine i danas dobro uočljive oko 2 km sjeverno od današnjeg sela, prvi put spominje u ispravi hercega Andrije od 1. srpnja 1205.g., kojom se određuju granice grada Nina, a zatim se spominje u dvjema ispravama kralja Bele IV. iz 1242.g., kad se određuju granice grada Zadra i potvrđuju ninske granice.
Koliko nam je do danas poznato Ljubač je 1567.g. prvi put ucrtan na neku zemljopisnu kartu pod imenom Iuba.
U dokumentima i kartama koji su nam danas dostupni Ljubač se spominje pod raznim imenima, a to su najčešće: Iuba, Juba, Liuba, Castrum Liube, Liuba Vecchia, Gliuba (Liuba noua), Ljuba, Lubal, Glube, Castrum Jubae i Castrum Lyube.
Ljubačko polje se prostrlo između dva najvažnija dijela sela i poljskih stanova. Tlo je pretežito antropogeno s flišnim sinklinalama, pa zbog toga zimi mnogo pati od vode koja izvire gotovo na svakom koraku. Pogled na Ljubački zaljev i poljeNa ravnicama se siju razne vrste žitarica, a na osunčanim obroncima i uzvisinama zasađene su masline, smokve i vinova loza. Plodno tlo naprosto prisiljava stanovništvo da se više bavi poljodjelstvom, a manje stočarstvom.
Ljubački zaljev, koji je smješten između otoka Paga i poluotočića Ljubljane, te vrškoga kopna, bogat je ribom pa pruža ribarima priličan ulov.
Ljubačkom krajoliku jedno od glavnih obilježja daje Ljubačka kosa (bora, antiklinala). Vrlo je strma, a oko samog rta Ljubljane obronci joj se gotovo okomito uzdižu iz mora. Na predjelu Dvorine kosa je visoka 99 m. Upravo ova kosa štiti Ljubačko polje od bure, koja kad zavitla u Velebitskom kanalu baca posolicu po cijelom kraju.
U Ljupču prevladava sredozemna (jadranska) klima sa srednjom temperaturom zraka u siječnju između 4 i 6 °C, a u srpnju od 24 °C na više, sa srednjim godišnjim količinama padalina od 1 000 do 1 500 milimetara.
Bilo jednom jedno stablo…
i voljelo malog dječaka.
Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće,
spleo bi ga u krunu i igrao se kralja šume.
Penjao bi se uz deblo, ljuljao na njegovim granama
i jeo jabuke.
Igrali bi se skrivača.
A kad bi se umorio, zaspao bi u njegovu hladu.
Volio je dječak stablo… Jako ga volio.
I stablo je bilo sretno.
Protjecale su godine.
Dječak je odrastao. Stablo je često bilo samo.
Jednog dana dođe dječak stablu, a ono mu reče:
Dođi Dječače, dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj na mojim granama,
Najedi se jabuka, igraj se u mom hladu I budi sretan.
- Prevelik sam da se verem i igram, odgovori mu dječak.
Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati novaca.
Možeš li mi ti dati?
- Žao mi je, odvrati stablo, ja novaca nemam.
Imam samo lišća i jabuka. Uzmi moje jabuke, Dječače i prodaj ih u gradu.
Tako ćeš zaraditi novaca i bit ćeš sretan.
Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih.
Stablo je bilo sretno.
Ali dječak zadugo nije dolazio…i stablo je bilo tužno.
A onda jednog dana dječak se vrati.
Stablo zadrhti od radosti i progovori:
Dođi, Dječače, uzveri se uz moje deblo,
Proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
Previše sam zaposlen da se verem po stablima, reče dječak.
Želim kuću da me čuva od hladnoće.
Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća.
Možeš li mi ti dati kuću? Nemam ja kuće, odgovori mu stablo.
Moja je kuća šuma, ali možeš odrezati moje grane da sagradiš kuću.
Tada ćeš biti sretan.
I odreže tako dječak stablu grane i odnese ih da sagradi sebi kuću.
I stablo je bilo sretno.
Ali dječak dugo, dugo nije dolazio.
A kada se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
Dođi Dječače, prošaputalo je, dođi i poigraj se.
Previše sam star i tužan za igru, odgovori dječak.
Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde.
Možeš li mi je ti dati?
Odsjeci moje deblo i sagradi lađu, reče mu stablo.
Moći ćeš otploviti daleko… I bit ćeš sretan.
I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi.
I stablo je bilo sretno. Ali ne istinski sretno.
Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.
Oprosti mi, Dječače, progovori stablo, više ti nemam što darovati.
Jabuka više nemam. - Zubi su mi preslabi za jabuke, odvrati dječak.
- Grana više nemam, nastavi drvo, ne možeš se više na njima ljuljati.
- Prestar sam da se ljuljam na granama, reče dječak.
- Debla više nemam, opet će stablo, ne možeš se penjati.
- Preumoran sam da se penjem, odvrati dječak.
Žao mi je, uzdahne stablo. Volio bih da ti mogu nešto dati…
ali ničeg nemam.
Sad sam samo stari panj. Žao mi je…
Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i
odmorim se. Vrlo sam umoran.
Pa, progovori stablo protežući se u vis što je više moglo,
znaš, za sjedenje i odmor i stari panj bit će dobar.
Dođi, Dječače, sjedni. Sjedni i odmori se.
Dječak tako i učini.
I stablo je bilo sretno.
Dosadi magarcu neprestano tegliti, pa stane i počne njakati:
Svega mi je dosta! Ovako više ne ide. Cijeli dan nosim teret i mučim se, a to nitko ne cijeni. Dok ja radim i patim, drugi se smiju i pjevaju. Ma koliko radio, opet me tuku i rugaju mi se. Nije život samo rad i batina. Odavde se više ne mičem, pa što bude!
- Ako ti je dosadilo biti magarac, a ti budi čovjek!- reče mu gospodar smijući se.
- Eto, opet mi se rugaš! Nitko ne može promijeniti svoju sudbinu. Magarac je magarac, a čovjek je čovjek. To je tako, i gotovo!
- Zato i jesi magarac što tako misliš! Nitko se ne rađa kao čovjek, čovjekom se postaje. Želiš li biti kao ja, umi knjige i čitaj. I vrlo ćeš brzo otkriti da ti govorim istinu!
- Kako to?- zbunjeno će magarac. – Vidio sam tolike ljude koji nikada ne čitaju, pa opet nisu magarci!
- To ti se samo čini. Nije čovjek ono što se vidi, njegova je priroda sakrivena. Jedno se vidi, ono nevidljivo je nešto sasvim drugo. Obično unutra ti ljudi nemaju ništa – praznina i mrak. Ali se često u liku čovjeka krije neka životinja, poput lava, lisice ili svinje. Zato se i kaže: majmune jedan! Jedni su podmukli i otrovni poput zmije, a drugi su plašljivi poput zeca. Netko je mrav, a netko cvrčak. A ima ih koji su kao tvor, bilo gdje da se skrije, svejedno zaudara! Vjeruj mi, mnogi u ljudi veći magarci od tebe iako nemaju repa. Nije rep ono bitno!
- Tek sad ništa ne shvaćam- zareve magarac.
- Ljudi više nisu ljudi nego životinje, a životinje mogu postati ljudi ako čitaju. Svašta! I što uopće znači to- bitno!?
- E, vidiš to je ono što razlikuje čovjeka od magarca. I ono je skriveno u knjigama! Želiš li ga naći i shvatiti moraš čitati. A što budeš više čitao, to će ti razlika biti jasnija. Ne budeš li čitao, zauvijek ćeš ostati magarac. I svi će ti se smijati i rugati.
U izlogu trgovine kućnim ljubimcima pojavio se natpis «PRODAJU SE PSIĆI». Neki je dječak pročitavši natpis odlučio ući u trgovinu da se raspita.
«Koliko koštaju psići?», pitao je vlasnika trgovine.
«Između $30 i $40«, odgovori trgovac.
Dječak zavuče ruku u svoj džep i izvuče nešto sitnog novca.
«Ja imam samo $2.37! Mogu li ih svejedno pogledati?».
Trgovac se nasmiješi i zazviždi, a iz kućice u dvorištu došeta ponosna kujica sa svojih pet mekanih loptica. Jedno je štene vidljivo zaostajalo za drugima. Mali se dječak odmah sagne i nježno podigne šepavo štene.
«Što nije u redu s ovim psićem?»
Trgovac mu objasni da se štene okotilo s jednom kraćom šapom i da će zato uvijek šepati.
Dječak je uskliknuo: «To je štene koje bih volio kupiti! «.
Trgovac reče: «Ovo štene ne moraš kupovati, ako ga zaista želiš, ja ću ti ga pokloniti!« Na to se dječak rastužio: «Ne želim da mi ga poklonite. Ovaj je psić jednako vrijedan kao i ostali. Želim ga kupiti po punoj cijeni. Sada ću vam dati $2.37 i po 50 centi svaki mjesec sve dok ga ne otkupim!».
Na trgovčevo iznenađenje, dječak povuče nogavicu svojih hlača i pokaže svoju iskrivljenu, invalidnu nogu koju je podupirala metalna šipka. Tada tiho uzvrati:
«Niti ja nikada neću moći trčati, ni skakati. Ovo štene treba nekoga tko će ga razumjeti. Nekoga tko će o njemu brinuti i voljeti ga baš takvog kakav jest.«
