Marketing
LJUBAČ-MOJE MISTO
MOJE MISTO
Ako Vas put nanese iz Zadra prema otoku Pagu, preko Ražanca, prvi pogled na more bit će upravo na Ljubački zaljev. Taj prekrasan prizor, bez obzira na godišnje doba, malo koga ostavlja ravnodušnim. Nemali broj putnika odmah se i zaustavi pored ceste da bi foto-aparatom ili kamerom ovjekovječili ovaj prizor.
Ljubačkom valom dominira mjesto Ljubač, koje je i središte istoimene župe.
Današnji je Ljubač smješten oko 15 km sjeverozapadno od Zadra preko puta Velebita, na južnoj strani poluotočića Ljubljane.
Uzduž morske obale uzdiže se omanji humak na kojem se smjestilo selo u formi naših primorskih mjesta koja su nastala u mletačko-turskim ratovima. Upravo zbog tih ratova Ljubač je bio opasan zidinama koje se još i danas djelomično vide. Ostaci tih zidina mogu se vidjeti u dvorištu Marka Duševića pok. Mate, gdje je kao spomen ostavljen jedan temeljni kamen, i na predjelu Šekuće, koje su mještani pomalo devastirali odnoseći kamenje za gradnju kuća.
Na ovom relativno malom prostoru zbilo se više patrijarhalnih zadruga da se zajednički lakše obrane od Turaka. Kad je turska opasnost prestala neke zadruge su ostavile svoje staro ognjište te su se raselili po Ljubačkom polju. Kod ove selidbe važnu ulogu odigrao je gospodarstveni trenutak. Naime, trebalo je naći dobrih pašnjaka za stoku i dovoljno obradive zemlje. Zbog toga su Ljupčani izgradili torove i štale za smještaj blaga i čobana, a kasnije su i sami izgradili obiteljske kuće da bi bili bliže stoci i njivama.
Najviše pisanih podataka o prošlosti Ljupča i njegovoj okolici nalazimo u tekstovima zadarskog svećenika C. F. Bianchia. On u svom opisu Ljupča kaže da se utvrda Ljuba ili Liuba, čije su ruševine i danas dobro uočljive oko 2 km sjeverno od današnjeg sela, prvi put spominje u ispravi hercega Andrije od 1. srpnja 1205.g., kojom se određuju granice grada Nina, a zatim se spominje u dvjema ispravama kralja Bele IV. iz 1242.g., kad se određuju granice grada Zadra i potvrđuju ninske granice.
Koliko nam je do danas poznato Ljubač je 1567.g. prvi put ucrtan na neku zemljopisnu kartu pod imenom Iuba.
U dokumentima i kartama koji su nam danas dostupni Ljubač se spominje pod raznim imenima, a to su najčešće: Iuba, Juba, Liuba, Castrum Liube, Liuba Vecchia, Gliuba (Liuba noua), Ljuba, Lubal, Glube, Castrum Jubae i Castrum Lyube.
Ljubačko polje se prostrlo između dva najvažnija dijela sela i poljskih stanova. Tlo je pretežito antropogeno s flišnim sinklinalama, pa zbog toga zimi mnogo pati od vode koja izvire gotovo na svakom koraku. Pogled na Ljubački zaljev i poljeNa ravnicama se siju razne vrste žitarica, a na osunčanim obroncima i uzvisinama zasađene su masline, smokve i vinova loza. Plodno tlo naprosto prisiljava stanovništvo da se više bavi poljodjelstvom, a manje stočarstvom.
Ljubački zaljev, koji je smješten između otoka Paga i poluotočića Ljubljane, te vrškoga kopna, bogat je ribom pa pruža ribarima priličan ulov.
Ljubačkom krajoliku jedno od glavnih obilježja daje Ljubačka kosa (bora, antiklinala). Vrlo je strma, a oko samog rta Ljubljane obronci joj se gotovo okomito uzdižu iz mora. Na predjelu Dvorine kosa je visoka 99 m. Upravo ova kosa štiti Ljubačko polje od bure, koja kad zavitla u Velebitskom kanalu baca posolicu po cijelom kraju.
U Ljupču prevladava sredozemna (jadranska) klima sa srednjom temperaturom zraka u siječnju između 4 i 6 °C, a u srpnju od 24 °C na više, sa srednjim godišnjim količinama padalina od 1 000 do 1 500 milimetara.
Post je objavljen 12.06.2008. u 19:50 sati.