Napokon, premda prema šturim informacijama iz medija (i interneta) dade se zaključit da su ribari i veletrgovci-veliki kupci (ugostiteljstvo, trgovci na malo, izvoz…) «dobili» novi kanal robnog prometa ribom. Fantastično, iako hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje razvoj infrastrukture u robnom prometu putem veletržnica, odnosno putem burzi i aukcija, Zakon o trgovini, među ostalim utvrđuje: «Trgovina na veliko može se obavljati i na tržnicama na veliko.», ili, hoće reći: «u objektima veletrgovaca prodaje se roba na veliko».
I veletržnica ribe u Rijeci izgrađena je određenim sredstvima, nebitno, da li je izvor financiranja Proračun RH, Županije, Grada ili bilo kojeg zainteresiranog partnera. Prema iskustvu rada veletržnica (i ribe) zemalja EU, pored sudionika u financiranju, koji čine upravljačku strukturu, važniji je oblik funkcioniranja (izgrađene) infrastrukture. Naime, poznati su u osnovi dva oblika funkcioniranja sustava veletržnica, i to:
- otvoreni sustav: na strani ponude javljaju više subjekata koji samostalno utvrđuju količinu i cijenu. Vlasnici otvorenog tipa veletržnice mogu biti: grad, županija, pa i država, u to slučaju objekt predstavlja mjesto trgovanja, te na strani potražnje trgovci na veliko, a kod nas (najčešće) i na malo.
- poluotvoreni sustav: na strani ponude pojavljuju se veletržnica u ime više proizvođača/ribara, koji su, najčešće, vlasnici sustava sa >51% udjela, i koji putem uprave veletržnici za određenu vrstu proizvoda nude unaprijed dogovorenu jedinstvenu prodajnu cijenu. Tako formirana količina u ponudi sa jedinstvenom cijenom nudi se kupcima na veliko. Na strani potražnje javljaju se više veletrgovaca koji po sistemu padanja cijene kupuju.
Zadovoljstvo je čuti da će poslovima veletržnice ribe u Poreču upravljati Ribarska zadruga «Istra», i, nadam se, da će statutom Veletržnice biti utvrđena pravila obavljanja djelatnosti po sistemu koji vrijede za poluotvoreni sustav, odnosno da će uprava veletržnice preuzimati cjelokupni ulov, uz osiguranje:
- prodaja isključivo veletrgovcima (ugostiteljstvo, izvoz, trgovci ribom na malo …..),
- promptna naplata preuzetih količina nakon zaključivanja kupoprodaje,
- promptna uplata ribarima nakon zaključivanja prodaje,
- da ribari, članovi Zadruge, neće ulov prodavati izvan sustava veletržnice,
- funkcioniranje kupoprodaje po sistemu padanja cijene. Sistem koji omogućava da se gotovo sva dnevno ponuđena roba proda.
Ipak, u pogledu obavljanja operativno tehničko tehnološkim poslovima veletržnice preferiram osnivanje trgovačkog društva, i nadzorni odbor sastavljen od ulagača. Ocjenjujem, u koliko upravljanje obavlja trgovačko društvo ili zadruga, posebno ako plaćanja prodane ribe obavlja nabavkom ribarske opreme, plaćanjem uz odgodu i sl., moguće je očekivati da će početni zanos vremenom splasnut i da će se ribari okrenuti prodaji ribe direktno ugostiteljima, hotelima …
Nije samo ribarima interes uređivanje odnosa ponude i potražnje ribom i školjkašima na području Istre. Uređivanjem tih odnosa bi trebalo biti interes i hotelima, ugostiteljima, trgovcima na malo, ali najviše bi to trebao biti državni interes, pa i briga za njeno funkcioniranje.
Hrvatska je država (neracionalno) uložila ne mali novac u sustave veletržnica voća, povrća, pa i ribe, međutim, izgrađeni objekti (Zagreb, Split, Benkovac, Rijeka ……) nisu veletržnice (aukcije i burze) u funkciji razvoja poljoprivrede i ribarstva, a predstavljaju mjesto trgovanja više neovisnih subjekata na jednom mjestu i kupaca na veliko i na malo.
Osobno se nadam da uložen novac u veletržnicu ribe i školjkaša u Poreču nije bačen novac, te da će polučiti optimalne rezultate.
ante.ticic@potrosac-split.org
