džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
28.06.2007., četvrtak
KOJI TI JE BIJES?! i horoskop
 Nakon valjda jednog od rijetkih dana koje mogu klasificirati kao najgadnije i najgore u svom životu bio je ovaj utorak. Preteško je izdržati kad se razočaraš u masu ljudi. Jednostavno ne možeš shvatiti kad im uz najbolju namjeru govoriš da to što čine nije uredu, a oni opet to izaberu pitaš se tko je tu lud?! Ti si već to isprobao i ne želiš da ponovno to proživljavaš niti želiš da netko drugi to doživi, ali ne, ljudi funkcioniraju nekako ovako: "Hoćeš li zlo?" "Hoću, s obje ruke!". Ne, to definitivno nikad neću razumjeti. Znam ja za onu "pošteno znači bedasto", ali neka budem i bedasta, ali volim noću mirno spavati. Bojati se za svoj san mogu samo oni koji vrlo dobro znaju s čim imaju posla (ili suprotno, mogu vrlo mirno spavati ako je to nešto dobro) - "znanje je moć" - kada imaš znanje o nečemu (opravdano istinito vjerovanje bi bila filozofska definicija znanja) tada točno znaš kako se postaviti prema situaciji i svemu, ali problem se stvori kad to ne možeš dotupiti ljudima. No dobro, nakon što sam potonula u najdublje crnilo u mislima prerezala sve žice koje me spajaju sa vanjskim svijetom i kad sam u mislima porušila sve mostove iza sebe u zbilji sam samo isključila mobitel, isključila komp, isključila telefon i zaključala vrata od kuće, bacila se u krevet i isplakala što je trebalo. Nakon toga sam se digla, sjela za knjigu i probavila 50ak stranica. Kako je dobar osjećaj kad sve pošalješ preko brda u dolinu i posvetiš se samo jednoj stvari i napraviš ju dobro i kad ti to nitko ne može oduzeti. Npr. znanje ti nitko ne može oduzeti, apsolutno nitko. Povrijediti te može svatko ukoliko ti je imalo stalo do ljudi, a meni nažalost jest. Prokletstvo iz bajke! Uglavnom, prespavala sam i sljedeći dan zove me određena osoba iz moje obitelji sva usplahirena: "Upravo sam ti pročitala horoskop. Ajme, užasno." Ja: "Ma nemoj mi reć". Ona: "Ovdje piše: a) ljubav: i opet ste shvatili da jednostavno osoba za koju ste mislili da je za vas nije, te ste se opet povukli u sebe" Ja: "Aha" (mislim si, što mi baš sad moraš opet bacat u glavu tipa o kojem jednostavno više ne želim razmišljati, jer me je jednostavno previše razočarao kao osoba). Čita ona nemilosrdno dalje: "b) posao: razočarat ćete se i u svojim poslovnim kolegama, nećete uspjeti dokazati ono što smatrate ispravnim, pod stresom ste, razvučeni na sve strane, ništa vam ne ide po planu itd." Ja: "Zakasnila si mi to reći čitav jedan dan" Ona: "Da, da, vidiš piše tu da ćeš trebat savjet jedne bliske osobe, pa sam ti se odmah javila jer piše da trebaš savjet" Ja: "Aha, trebala sam ga jučer, danas sam out, danas mi se živo fućka za sve oko mene pa lijepo da se ponovi Hirošima i Nagasaki! Najrađe bih da mene nema!" Ona: "Ajoj, pazi se" Ja: "Zašto?" (uopće se ne želim paziti, štoviše, upaljena je crvena lampica autodestruktivnosti" Ona: "c) zdravlje: pod velikim ste stresom i imati ćete fizičke reakcije na njega" Ja: " E to su zakasnili napisati, a ti mi pročitati za cijeli moj blesavi život"! Ona: "Opet si u depri?" Ja: "Ja u depri? Ma kakvi, samo sam izgubila ružičaste naočale, tj. pale su mi na pod i onda je krdo slonova prešlo preko njih " Kako nisam bila dalje od razgovora poklopljene su slušalice...p.s. Danas sam bolje. |
24.06.2007., nedjelja
KUPOVINA NAMIRNICA
|
Što se događa kad pošalješ muškarca u trgovinu? Naručiš mu paštetu, on donese goveđi narezak. Pakiranje je slično što sad ti zanovijetaš?! Naručiš mu sladoled, on donese kremu. Pa na poklopcu je sladoled! Ya right, i na kutiji od brijaćeg aparata je obrijan muškarac, a takav neće postati prije nego li upotrijebi ono u kutijici - mašinu! Naručiš mu finu sol, on donese krupnu. A kad treba krupna za spremat zimnicu nema je ni za lijek. Ako ga kojim slučajem i nagovoriš da ti kupi allways uloške koji ti hitno trebaju donijet će ti Airwaves žvake...ta slično je sve to zar ne, u plavom pakiranju ako ništa drugo. Hm, da li ovo sve ide u prilog da muškaraci gledaju samo u pakovanje? yap, grozna sam kad sam po cijele dane u sobi     |
DA LI BI NA KAVU hahaha
|
Eto kako se ljudi mogu pronaći u nekim scenama haha... ajme sudbina mi je baš loša ako ovako nastavim odgovarati :))) naime, ja ne učim brzo pa onda i dalje odgovaram sa "ali, ja ne pijem kavu" i onda se netko od prijatelja izdere na mene: "to se tako kaže!!!" :))) pozdrav, idem natrag na učenje!!! |
23.06.2007., subota
DANAS...
|
Ustajanje, učenje, ručak, pogledala film nad kojim sam se rascvjetala jer je imao happy end i još je bio o mladima a kako nikad ne pamtim naslove nisam ni sad heh :/ a i nisam gledala od početka jer nisam ni znala da je na tv-u. Sad idem ponovno u sobu učiti i topiti se do večernjih sati pa izlazim van opet bacit štogod u usta i onda se opet vraćam u sobu učiti i onda idem što mi je najdraže sjesti malo na terasu na večer i hladiti se :) i onda u krpe i tako opet sljedeći dan. No eto, jedan prilično dosadan dan, barem tako zvuči zar ne, nadam se da će svim tim danima biti dobar rezultat u mom indexu ako ništa drugo. Susjedi i rodbina će saznati da sam ovdje nakon jedno tri mjeseca ako me uspiju i tada vidjeti vani i tako. Ma ima još stvari koje se događaju, sitnice koje uveseljavaju život, ali nekako njih nikad ne pišem ovdje...npr. volim što me mačka dočeka svako jutro pri izlasku iz kupaonice i otprati do dna hodnika, volim što kad jedemo sladoled onda ga u kući jedemo svi skupa, volim navečer sjediti na terasi u staroj pokidanoj stolici i nasloniti vrat na hladnu ogradu, podviti noge i gledati u nebo i vidjeti jednu zvijezdu koja najviše sjaji i uvijek misliti da je to baš "moja" :))) itd. uglavnom, sve me to uveseljuje :))) makar se nekome činilo ko banalnosti i bezvezarije, ali eto :) |
19.06.2007., utorak
VINOGRAD
|
Kad vidje seljaka da sadi vinograd, vrag se obradova i pomisli: "Grožđe će biti moje i opskrbljivat će čitavo moje kraljevstvo. Vinograd će stalno rađati." Vrag se približi seljaku zaposlenom oko sađenja pa ga upita: - Što to radiš? - Pa, vidiš da sadim vinograd - odgovori mu seljak. - Zašto? - činio se vrag nevještim. - Zato što će plodovi loze biti korisni. Grožđu se vesele i mali i veliki, a vino će uveseljavati ljudska srca. - Ako je to istina, hajde da sadimo zajedno - predloži vrag. Potom vrag donese jednu ovcu, pa lava, zatim tigra, na kraju svinju i majmuna. Žrtvovao je redom te životinje tako da je njihova krv natapala zemlju i vinovu lozu, a na kraju se miješala u grožđu. Lukavi vrag vrlo dobro je znao što radi. Zato i danas kod ljudi koji piju vino prepoznajemo osobine žrtvovanih životinja. Ako čovjek popije malo vina - dobar je kao ovca, popije li malo više - hrabar kao lav. Pretjera li s pićem, postaje okrutan kao tigar, a ako mu vino postane strast, nalik je svinji koja se valja po blatu, pa tako od sebe napravi majmuna. Izraelska narodna bajka |
AKO SE ŽALIŠ KAO JA:
|
Ako si nesretan, pomisli na žirafu s upalom grla i na stonogu s kurjim očima. |
17.06.2007., nedjelja
PLES...MMM... :)))
|
Ako možda niste znali ja obožavam plesati! Jedno godinu dana pred jedno 5 godina sam polazila i plesnu školu imala plesnog partnera onako sve kako treba no...ali odustalo se i ja to nikad prežalila...sad jedva dočekam na kakvu zabavu na kojoj znam a će se plesati i na kojoj ću moć upotrijebiti većinu svojih mišića (jeste, ponekad pretjeram pa se jedva mičem sljedećih dana :))) ) Što me najžešće pokrene? 1. My Sharona 2. Grease John Travolta...no da...upravo slinim na to kako pleše, e da mi je tad bilo zaplesati s njim ovako...slin,slin :))) 3. You Can Leave Your Hat On svaka riječ je suvišna...:))) pa onda ima recimo... 4. I can't dance 5. Ally McBeal - Barry White Dance no dobro, i ja se zaplešem po kući kad me nitko ne vidi na Barryja :) 6.Dirty Dancing - Time of my life 1987 Final Dance itd. :) |
FWD KOJI ME JE "DIGAO"
 |
14.06.2007., četvrtak
I TI SI MI SARTRE POSTAO SHAKESPEARE!
 Prvo što ćete primjetiti, da opet sam mijenjala izgled bloga. A eto, u krvi mi je da sam promjenjiva. I gledam već par sati u blog bez ijednog posta. Stare sam spremila. I zapravo u jednom trenutku shvaćam kako sam prekinula komunikaciju između sebe i vanjskog svijeta. Zar ne? Da, jer nema teksta, nema ni mogućnosti komentiranja. Praktički sam oduzela i sebi i vama mogućnost da međusobno komuniciramo. Bacila sam danas i mobitel u stranu, a zvonio je, dugo je zvonio. Nisam se javljala. Ovaj posljednji tjedan hodam po svijetu totalno čudne svijesti. Ljudi me pokušavaju nasmijati i najviše što im uspije je na trenutak izvući bljesak smješka ko nekog starog fotoaparata koji zakašljuca od zahrđalosti i zatim se i to malo smješka ukiseli. I tako sumorna hodam posljednji tjedan. Umjesto da se veselim što sam stalno po kavama i stalno me netko nekamo zove na druženje meni suze na oči dođu za tren i apsolutno nisam ovaj tjedan dobro društvo. Kad me tako netko zove kao da me zove na posljednju večeru...ne volim krajeve, ne volim rastanke, ne volim! Definitivno sam došla i do egzistencijalne krize. Ja koja sam "promjenjiva", možda previše često puta nepredvidljiva i sve to skupa, odbijam prihvatiti stvarnost, činjenicu, kako dolazi do promjene. Teško mi je prihvatiti promjenu izvana, jer nije autonomna nego mi je nametnuta izvana, heteronomna je. Nije to moja promjena. Da ja odlučujem nje nikad ne bi bilo i gledam ju ko državnog neprijatelja broj jedan. Ta promjena je na mojoj crnoj listi, crnom notesiću, u suženom i prijetećem pogledu "ne približavaj mi se" i sl. Obrambeni sustav mi je uključen na maksimumu i zidine su kao da me Huni napadaju. A obrambeni sustav radi u prazno. Promjenu ne mogu odmaknuti, ne mogu vikati na nju, ne mogu joj izdijeliti sve što želim, ne mogu joj apsolutno ništa dok ona meni radi sve, odnosno u mom mozgiću percepcija je takva da gubim sada ono najdraže, a to stvara težinu, stvara ne paniku, nego tjeskobu. Osjećam tjeskobu kakvu nisam već dugo...to je "ono nešto" u grudnom košu koje mi ne da spavati... |
11.06.2007., ponedjeljak
CESARIĆU KAKO SI ZNAO?!
|
Skriveni bol Neko sa svojim bolom ide Ko s otkritom ranom : svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad'je ga skriva i tvrdo zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadršće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad. Duša ga u se povuče i smjesti Na svoje dno : ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima. |
10.06.2007., nedjelja
U DOBRU I ZLU...I DOŠAO JE DAN...KRAJ.
Kad se posvađam se nekim u danu cijeli dan mi ode kvragu. Kažu mi pa popusti. E pa neću. Prokleto neću popustiti kad znam da sam u pravu. Držim i ne dam! Za mene bi mogla vrijediti ona tiha voda brijege dere. Samo što što moja voda i izedere brijeg i onad bude rasprsnuće stijena. Rijetko, ali živi bili pa vidjeli neki. Shvatila sam da ljudi zapravo ne znaju u kakvom sam stanju iako tvrde da da. Primjerice kada oni misle da se ljutim, ja se ne ljutim, ali znam napraviti facu tipa..."...ccc, ne bi to ja baš tako...", dok kad se ljutim, no da, onda svi u blizini znaju da se ljutim. Kad sam tužna plakat ću, ako smeta makni se. Kad sam sretna smijat ću se do suza, ako ti je neugodno što tako pucam od smijeha, vjeruj i ja znam da će me poslije boljeti svi trbušni mišići, ali ne, ne želim prestati, baš mi je lijepo. Ako sam tužna pusti me samu, ali me nemoj pustiti samu. Treba mi prostora da probavim to zbog čega sam tužna ili da nešto napravim s tim iako možda tog časa ni sama ne znam što napraviti, ali opet ako se skroz makneš tada ću se osjetiti usamljeno i da te nije briga. Mislim da mi prijatelji ovo znaju i zato dosta dobro funkcioniramo nakon četiri godine učenja jedni o drugima.  I sad je došao taj dan...(zapravo doći će sljedeći petak...)...kraj. Nema više predavanja. Nema više cjelodnevnog druženja od 7 ujutro do 9 navečer. Nema više zajedničkih ručkova u Indexu niti zajedničkog žvakanja sendviča na brzinu u parkiću. Nema više mnogo toga. Da svi živimo blizu kraj ne bi bio nikakva prepreka, bio bi samo neki novi početak...ovako...od nekih će nas odvajati stotine od nekih desetine kilometara. Nakon nekog vremena će nas počet odvajati dani, tjedni, mjeseci i godine, potom neki drugi ljudi, neka nova mjesta. Ne želim sjećanja na njih, želim njih pored sebe. Ne želim razglednice i pisma i mailove i sms-ove koji će se sve više i više prorijeđivati možda i ne našim voljama koliko zauzetošću nekim novim obavezama koje mi još niti ne slutimo. U petak ću biti jako tužna. Petak nije trinaesti. |
08.06.2007., petak
Izgubili se...
|
članak sa www.tportal.hr Sastanak hrvatskih i slovenskih povjesničara koji su u petak dogovorili izdavanje knjige radova o odnosima dvaju naroda od sredine 19. stoljeća do državnog osamostaljenja, kasnio je više od jednoga sata, a među slovenskim novinarima koji su u dogovoreno vrijeme i na dogovorenom mjestu čekali izjave proširile su se glasine da su članovi hrvatskoga dijela komisije 'zalutali' LJUBLJANA - Na inzistiranje novinara da kaže zašto kasne, supredsjedatelj hrvatskog dijela povjerenstva akademik Petar Strčić odgovorio je: 'Birokracija', dodajući da je on znao da treba voziti ravno, a ne skretati. Naime, hrvatski povjesničari su umjesto prema Ljubljani, u čijoj se blizini nalazi dvorac Strmol, gdje je bio sastanak, skrenuli prema Rogatecu koji se nalazi stotinjak kilometara istočnije, gdje se također nalazi zamak istoga imena. Hina petak, 8.6.2007 Upravo umirem od smijeha!! Ne iz nikakve zlobe ili ne znam čega, nego jednostavno moji profesori su takvi carevi!  Da smo se mi studenti izgubili u Sloveniji ( o kojoj zahvaljujući njenoj veličini postoji mnoštvo viceva) svi bi nam "skidali mast" na faxu i šire, a kako će tek njima biti. Srećom znam da se svi znaju našalit na svoj račun.  Jedva sve čekam čuti uživo iz prve ruke! Hehe, sad mi pada na pamet Ivica i Marica i mrvice i golubovi a dvorac je kućica od slatkiša znam, nisam normalna  |
01.06.2007., petak
Tko visoko leti, nisko pada...nisko slijetanje vikala je jednom papiga u vicu nekom...
Bila sinoć na fešti.  Naplesala se ko bedak, sve me boli, ali sve! Imala sam bliski susret treće vrste sa zidom  i sad imam čvorugu na glavi i teturam pomalo  Idem aterirat u krevet, došla doma nakon dva dana, doma ko izgubljeni sin heh... sutra slušajte Primorski radio al neznam dal u 12 ili 12,30 ili 13 ili 13,30 hehe, sorryte... buba glava...tvrda je, ali je zid tvrđi...cvrči cvrčak...   |