< lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

27.06.2005., ponedjeljak

Slika o sebi…

Doselivši se u nepoznati grad neka je žena posjetila zubara kojeg joj je preporučila prijateljica. Na diplomi na zidu ugledala je njegovo ime i prisjetila se visokog zgodnog mladića jednakog imena i prezimena koji je s njom prije kakvih četrdeset godina pohađao srednju školu. Prvi pogled na zubara otkrio joj je djelomično ćelavu glavu, prosijedu kosu i duboko izborano lice, tako da je odmah zaključila kako je prestar da bi bio njezin školski kolega. Ipak ga je upitala je li išao u njezinu školu. Nakon potvrdnog odgovora, upitala je: "Kad ste maturirali?"
"Tisuću devetsto četrdesete", odvratio je on.
"Pa, bili ste u mojem razredu!" uskliknula je ona.
Zubar ju je pomnije pogledao, ne prepoznajući je, te polagano upitao: "Što ste predavali?"

Zacijelo ima smisla sliku o sebi katkad malo uljepšati. Nekako se lakše nosimo sa sobom, tragovima koje smo ostavili na svom putu i tragovima koje je život ostavio na našem vanjskom i unutarnjem licu.
Naravno, ova akcija vlastitog šminkanja je bezazlena, možda čak i potrebna, sve dok ne pretjeramo. Onda nastaju problemi - Ili pokušavamo živjeti neko ubrzano ludovanje srednjih godina dokazujući sebi i drugima da smo mlađi nego što jesmo, ili tražimo društvo mlađih i među njima se ponašamo kao najmlađi, ili nas zahvati obijest utopljenika čiji brod nepovratno tone pa smo spremni na kojekakve životne gluparije i promašaje. U tim vremenima dok nam se pamet miri s godinama koje smo već upisali u svoj kalendar znaju se dogoditi svakakva životna zla. Za malo hira rušimo zgradu koju smo godinama strpljivo gradili i okrećemo leđa principima koji su nas vodili kroz život. Kao da nam ponestane vremenskoga daha pa gutamo zlo i dobro života prepunim plućima, bez puno kriterija i izabiranja.

Bore nam dolaze brže nego što smo ih spremni prihvatiti.
Ne želimo ih primijetiti jer su nam očiti znak godina koje su iza nas. Znak su da život pomalo trebamo prepustiti kormilu mlađih, a sami živjeti mudrije i smirenije. Zato ih izbjegavamo, maskiramo ili zatvaramo pred njima oči.
Ogledalo koje nam je do sada služilo za potvrdu naše mladenačke veselosti nerijetko nam postaje mrski i preglasni glasonoša kalendara koje smo prelistali.

Istovremeno u pogledu koji je manje pristran i ne dodiruje naše unutarnje misli nemilosrdnom mirnoćom primjećujemo bore i tragove života na drugima. Sa posebnim naglaskom na one koji su nijansu i mlađi od nas. Možda se u drugima zrcali naše unutarnje ogledalo, a možda se tako tješimo krijući vlastite godove. Svakako, mjera prosudbe nije uvijek ista za sebe i za druge.

No, nije uvijek tako. Često upravo u borama i tragovima života pronalazimo potpis mudrosti koja je u nama, diplomu iskustva i smirenu vedrinu koja život čini lijepim a ne paničnim.

- 23:28 - Komentari (23) - Isprintaj - #

19.06.2005., nedjelja

Svijetu nikada neće nedostajati čuda - Nedostaje samo čuđenja!

Očekujemo ponekad da nekakav nevjerojatni životni loto zgoditak magičnom moći riješi naše životne poteškoće, razriješi zavrzlame i polijepi krhotine razbijenih dragocjenosti.
Priželjkujemo jutro u kojem ćemo nakon buđenja ustanoviti da je san odnio sve ružno, a nama se otvorila neka iznenadna i čudesna vrata iza kojih je samo lijepo i vedro.
Pa propuštamo sitne komadiće sreće smatrajući ih nedostatnima da utaže našu neprekidnu žeđ za boljim.

A svaki dan je prepun čudesnosti!

Čudo je kad neprijatelja pretvoriš u prijatelja, a nije posebno čudesno kad ga pobijediš.
Čudo je kad netko izreče misao koju dugo nosiš u sebi.
Čudo je kad pronađeš pravu riječ koja je suprotna svim mudrim domišljanjima u kojima si je tražio.
I kad uspiješ zašutjeti, makar se u tebi roje tisuće beskorisnih rečenica.

Čudesan je osjećaj da ti je dan bio lijep i blagoslovljen. Neusporedivo je to ljepši osjećaj od onog kada ti je dan unosan i isplativ.

Čudo je kad susretneš prijatelja o kojem si upravo razmišljao. Čudo je kad se u izboru lijepoga i korisnoga opredijeliš za lijepo.

Čudo je kad ne tražiš čudo, nego dopustiš da ono tebe pronađe.

Čudo je kad se u tebi probudi zaspalo dijete, pa te nije briga za brige. Igraš se, raduješ sitnicama i oči ti vide samo lijepo.

Čudo je kad između znanje i mudrosti radije biram mudrost.

Često tražimo vratolomne i svima vidljive preokrete vlastitog života i to nazivamo i priželjkujemo kao čudo. Zaboravljamo da se mozaik čudesnosti sastoji od mrvica svakodnevne ljepote koje tako lako odbacujemo kao nevažne i bezvrijedne.

I danas će se svakome od nas dogoditi poneko čudo. Želim nam da ga primijetimo.
- 10:47 - Komentari (19) - Isprintaj - #

05.06.2005., nedjelja

Mi, isti…

Kako smo ponekad čudni i neobjašnjivi…
Ima dana kad bismo najradije zagrlili cijeli svijet, a opet sutradan, zatrovani sivilom čudnog jutra, ne želimo nikoga u svoju blizinu.
Samujemo, mi isti – jučer braća svima, a danas mrzovoljni pustinjaci puni jala i nesnošljivosti.
Mi, isti!
U istom tjednu odratovat ćemo bitke žarom Vikinga i mirenja dostojna raja.
Mi, isti!
Branimo i slavimo život. I dok se jeka naših riječi nije slegla gazimo pupoljke tek začetog života.
Za tuđu djecu imamo u izobilju ljubavi i topline. To nam uvijek uspijeva. Sa svojom djecom, zato, izgubimo strpljenje i takt.
Mi isti!

I kad se vrtuljak bijesa smiri, a prašina slegne, odlažemo bič gnjevnog suda i istom ratničkom rukom pokušavamo milovati i liječiti.
Pa se u nama svađaju rečenice od nekad i današnje. Sve napisane u istom dnevniku, zbunjeno se pogledavaju i mjerkaju pitajući se koja je istinita i koja ima veća prava.

Mi isti, ponekad pošteno zbrajamo brojke života znajući da mijenjanje svijeta započinje od vlastitog dvorišta. A drugi put poput bika bjesnimo na crvenu krpu kojom nam vješti toreadori stalno mašu pred očima.
Pa vojujemo tuđe bitke.

Ipak se ponekad upitamo: jesmo li glumci, tuđi vojnici, lutke ili svoji!

Upoznati sebe
Uspješan mladi prekupac mesa zaljubio se u ljubaznu i lijepu plesačicu. Često se s njom susretao i želio se njome oženiti. No kako je bio oprezan čovjek, prije nego što ju je zaprosio otišao je u privatnu detektivsku agenciju i angažirao jednoga detektiva da istraži njezin život. Mislio je: "Imam se pravo zaštititi od moguće nesreće u braku." Naravno, u agenciji nije htio otkriti svoj identitet.
Uskoro je dobio izvještaj. U njemu je pisalo da plesačica ima neokaljanu prošlost, a takva je i njezina sadašnjost. I prijatelji s kojima se druži na dobrome su glasu. "Jedina sjenka", stajalo je u izvještaju, "pojavila se nedavno. Često se viđa u društvu mladoga trgovca koji se bavi sumnjivim poslom i ima čudna životna načela."
- 21:42 - Komentari (13) - Isprintaj - #