Očekujemo ponekad da nekakav nevjerojatni životni loto zgoditak magičnom moći riješi naše životne poteškoće, razriješi zavrzlame i polijepi krhotine razbijenih dragocjenosti.
Priželjkujemo jutro u kojem ćemo nakon buđenja ustanoviti da je san odnio sve ružno, a nama se otvorila neka iznenadna i čudesna vrata iza kojih je samo lijepo i vedro.
Pa propuštamo sitne komadiće sreće smatrajući ih nedostatnima da utaže našu neprekidnu žeđ za boljim.
A svaki dan je prepun čudesnosti!
Čudo je kad neprijatelja pretvoriš u prijatelja, a nije posebno čudesno kad ga pobijediš.
Čudo je kad netko izreče misao koju dugo nosiš u sebi.
Čudo je kad pronađeš pravu riječ koja je suprotna svim mudrim domišljanjima u kojima si je tražio.
I kad uspiješ zašutjeti, makar se u tebi roje tisuće beskorisnih rečenica.
Čudesan je osjećaj da ti je dan bio lijep i blagoslovljen. Neusporedivo je to ljepši osjećaj od onog kada ti je dan unosan i isplativ.
Čudo je kad susretneš prijatelja o kojem si upravo razmišljao. Čudo je kad se u izboru lijepoga i korisnoga opredijeliš za lijepo.
Čudo je kad ne tražiš čudo, nego dopustiš da ono tebe pronađe.
Čudo je kad se u tebi probudi zaspalo dijete, pa te nije briga za brige. Igraš se, raduješ sitnicama i oči ti vide samo lijepo.
Čudo je kad između znanje i mudrosti radije biram mudrost.
Često tražimo vratolomne i svima vidljive preokrete vlastitog života i to nazivamo i priželjkujemo kao čudo. Zaboravljamo da se mozaik čudesnosti sastoji od mrvica svakodnevne ljepote koje tako lako odbacujemo kao nevažne i bezvrijedne.