< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

29.10.2004., petak

Ljubav prema živima ili prema pokojnima ?

Bezbrižnije je voljeti daleke i slučajne, usputne i nevažne nego bliske, zaslužne i drage, one s kojima dijelimo dah života.
Svakako je puno teže voljeti žive nego mrtve. Možda i zato što živi traže puno više ljubavi i ne trpe kompromise, oni žele cijelo naše vrijeme i potpunost odnosa.
Na grobu uglavnom šutimo ili plačemo. Živi od nas očekuju razgovor i smijeh. A očito je da je lakše šutjeti ili plakati nego razgovarati i u blisku dušu nadolijevati vedrinu.

Ljude treba voljeti dok su s nama. Poslije mogu ostati samo uspomene, suze ili molitva.
Dok s nekim živimo trebalo bi u album zajedničkih životnih uspomena staviti što više lijepih fotografija. Upravo te uspomene su produžetak nečijeg života u nama.
I kad dođe trenutak ispraćaja sve lijepe riječi postaju besmislene. Treba ih darivati prije, dok ih onaj za koga ih čuvate može čuti. Poslije ih uglavnom izgovaramo samo da prevarimo svoje srce, one se nemaju gdje nastaniti i zato su beživotne i prazne.

I svaki put kad to zaboravimo hladnoća odnosa postaje mrzlija od groba i mrtvilo blizine teže od bilo kakve tjelesne smrti.
Najgora smrt nije ona na grobu, jer tu ljubav ostaje i dalje živi, puno gora smrt jest trenutak kada živu osobu otpišemo i proglasimo mrtvom te zanavijek izbrišemo njeno ime iz svojeg srca.

Naše sitne pažljivosti i lijepe riječi - hrana su koja venama svakodnevlja krijepi život onih koje trebamo voljeti. Neka budu iskren dar i nama potvrda da i sami živimo.

NEKA MRTVI OSTANU U SVOJIM GROBOVIMA

U jedno selo došao je čarobnjak koji je bio na glasu zbog svojih izvanrednih sposobnosti i na trgu objavio: "Sutra ću uskrisiti sve mrtvace koji su u selu umrli tijekom deset posljednjih godina."
Uzeo je zatim konačište u seoskoj gostionici, dobro večerao i povukao se u svoju sobu na spavanje.
Ali od spavanja nije bilo ništa.
Za nekoliko minuta na njegova je vrata došao gostioničar, pokuca, ušao i kazao: "Pred dvije godine umrla mi je punica, zla žena. Svima je krv na slamku pila. Ako je uskrisiš, sve će započeti iznova. Ostavi je u grobu, a ja ću ti dobro platiti." Platio je i otišao.
Ubrzo zatim došao je i seoski veleposjednik: "Prije pet godina umro mi je brat i ostavio mi u nasljedstvo veliko imanje. Ako ga uskrisiš, bit ću opet siromah. Ostavi ga u grobu, a ja ću ti dobro platiti." Platio je i otišao.
A onda je došao seoski trgovac i rekao: "Pred sedam godina umro mi je susjed, konkurent u trgovačkom poslu. Otkad njega nema, moj posao cvate. Ostavi ga u grobu, a ja ću ti dobro platiti."

I tako je to išlo cijelu noć. Cijelu noću su dolazili stanovnici sela i svatko je imao ponekog za koga je želio da ostane u grobu. I svi su dobro platili.

Čarobnjak nije te noći oka sklopio, ali je ujutro napustio selo kao bogat čovjek.
A mrtvaci su ostali u svojim grobovima.
- 23:13 - Komentari (14) - Isprintaj - #