< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

24.09.2004., petak

O braku (15) Volim te, srećo moja...

Lipi moji!
Odoh ja danas malo u krađu. Ali, evo odma se ispovidam. Nadam se da se neće naljutiti oni koje citiram. Sve izrečeno ovdje upravo je na blogerskim stranicama napisano. Iskreno, od srca, u jednom dahu. S ljubavlju. Pa neću danas ja – neka pričaju oni. Iskrene i drage osobe koje su naglas i svima htjele kazati da vole, da imaju sretan život, nekoga s kime sreću dijele i tako je umnažaju.
Samo ću nekoliko bisernih kapljica iz mora ljubavi na dlanu staviti pred vas. Ljepota je uvijek poticajna.
Neka nam je lijepo i neka nas nije strah reći da volimo. Ta riječ ponavljanjem postaje samo ljepša i bogatija.
Jer što će čovjeku od nepunih trideset godina žena kao ja?
Slažem se i s tim – ljubav je slijepa.
Mogla bih napisati mnoštvo citata o čudnim ljubavima, o razlozima zašto su neki ljudi zajedno, ali time nimalo ne umirujem sebe.
Ja mu nikada neću moći roditi dijete!!!!
Iskreno ili ne, ali neka druga mogla bi mu pružiti tu mogućnost. On, odmahuje rukom i kaže da već ima dijete, ono moje i da ne vidi nikakvu razliku jer nas dvije smo na prvom mjestu.
Zar je u redu vezati se uz osobu koja na sebi nosi bolesti više nego što ih ima upisana medicinska enciklopedija?
Po mome, ljeto je vrijeme da provede uz nekog čija najveća briga je slomljeni nokat ili crvenilo na koži od prejakog sunčanja, a ne briga da li je tumor zloćudan ili dobroćudan!
Na kraju (a ne najmanje važno) – voljela bih da pored sebe ima nekog simpatičnog, slatkog lika, zašto ne i lijepog ženskog tijela – a ne mene koja sam pomalo deformirana od bolesti, koju liječnici šire hormonima da bi iz masnih naslaga tijelo proizvelo estrogen.
I tako priča je duga. Njegova objašnjenja su logična, razumijem sve ono što govori, ali zapravo sve to NE čujem ili ne nalazi put do mene.
Znam da me obasipa ljubavlju kao nitko drugi prije njega i da možda provodim najintenzivnije vrijeme u svom životu, ali onaj zločko u meni ne da mi mira i svaki dan postavlja mnoštvo pitanja.
Sunčica

Draga moja Bushmancice
Poljubi mamu i cestitaj i njoj godisnjicu braka i pomoli se da ih bude puno. Pet godina (zvanicnog) braka i dvije nezvanicnog nije malo. Danas je to ko sestica na lotu, sve ih je manje i manje, otkad su nas sutigle demokracije, emancipacije, ostale "cije" i "moderni nacin zivota, a (bracne) integraCIJE malo toga ima i brzo se dogadjau separaCIJE. Dakle, pozeli mami sto vise godina s tatom a sto manje cija u zivotu, pogotovo ove zadnje. Za sedmicu dana bi se trebali vidjeti…ma sto trebali, vidimo se! Sad tata ide ra… slaviti a ti budi dobra curica kao I uvijek. Puno te voli tata Bushman.
bushman

Ja i moja ljubav najveća...
Čovik mog života.
Onaj kojeg volim najviše na svitu, najčišće, najiskrenije, najdublje...
***
Tad je kleka ispred mene i pita me ono šta san mislila da me niko nikad neće pitat:
"Majo hoćeš se udat za mene, molim te?"
Tribala mi je samo sekunda da mu odgovorin...da skupin svo razmišljanje cilog života, da posložin sve želje i ambicije u životu. A u tom momentu san skužila da je ON jedino šta želin, jedino šta triban, da će mi život bit ispunjen jedino uz njega.
**
Sidin u našoj kući, stavljan ove riči na papir (ekran) da bi ih podilila s vama, da bi van pokazala koliko je život krasan.
Moj anđel spava s našim sinom, s tilom našega tila, mirni su i bezbrižni, jer se vole, jer ih ja volin.
A meni još uvik nije jasno kako mogu nosit ovoliku količinu ljubavi u sebi. (a nije ni čudo, kol'ka san, to je sve od ljubavi...)
Odgovor leži duboko u nama svima i pronaći ga možemo samo onda kad nađemo svoju drugu polovicu jer nitko od nas nije stvoren da bi sam kročio ovim Svijetom.....
**
Ja ga volimmmmmmmmmmm.......
Ljudi, ja volim.....
I to je najvažnije...nema važnijeg, nema bitnijeg, nema ničeg što bi na ovom svijetu mogli stavit ispred ljubavi...
I ja sam duboko uvjerena, kad budem ležala na samrtničkoj (jel se to tako zove?) postelji, kad na zadnjem izdisaju budem imala čast izgovorit jedno ime i prizvat u sjećanje jednu facu, to će bit ON.
Onaj koji me naučio zavoljeti sebe, onaj koji me naučio voljeti druge, onaj koji me naučio da nije sve u izgledu i u lovi, onaj koji me naučio da se od ljubavi uistinu DA ŽIVJETI...
Velika mamma

Nemam riječ kojom bih opisala koliko volim život
od kada sam upoznala svoga muža.

Nemam način na koji bih rekla koliko život
ima smisla od kada on živi sa mnom u njemu.

Nemam pjesničku inspiraciju da objasnim koliko ga volim.
A da ne budem patetična.

Što ne želim.
CyberGirl

Možda pomislimo i da smo se zabunili...
Ali nismo se zabunili, mi smo samo ljudi. Svaka godina ima proljeće i jesen; ljeto i zimu. Nikada ne treba napuštati kuću vjernosti i ljubavi! Ljubav i strast - jedne tjera skupa, druge razdvaja. Kad dođe oluja ne treba paničiti i napuštati sve...
Čekajmo i budimo strpljivi, beskrajno strpljivi. Oluja će proći, prava ljubav će ostati!
***
Dušo.... volim te!
Mogla bih se promijeniti... Biti savršena ženica, ne prigovarati previše, svađe završavati osmjehom, priznati da nisam u pravu... Bi li to bila ja? Bojim se da me ne bi volio takvu, nisi me takvu upoznao. Od prvog dana sam bila nemoguća, prihvatio si i zavolio me. Vjerojatno si mislio i da ću s vremenom omekšati, ali ostala sam ista...
Teško ćeš čuti da ću to naglas izgovoriti. Ali zato će ujutru moja prva riječ tebi biti:Dušo, volim te od srca... I love you.
hajdučica

Sjećam se kao danas kad sam prvi put postao otac. Dobio sam u ruke taj mali zavežljaj s kojim nisam znao što činiti. Koliko smijem pritisnuti? Što ako počne plakati? Bio sam prvi tog dana u rodilištu i nekoliko novopečenih očeva sjedilo je u čekaoni čekajući svoje male zavežljaje. Sjećam se skrivenog pogleda i pokušaja da na brzinu pokupe barem malo iskustva iz onoga što ja radim. A ja nisam imao pojma. Samo sam šetao čekaonom, ukočenih ruku, ne skidajući pogleda s malog junaka koji je spavao. Na sitnim usnicama mimika je govorila da sanja majčine grudi. Znao sam samo da mi je draga bila umorna, lagano žuta, ali pod lagano spuštenim vjeđama bila je beskrajna sreća. Koliko god sam bio nezgrapan i trapav, vjerujem da sam imao isti takav sretan pogled. Stvorili smo novi život.
Hal

Ja sam, jednostavno, imala prazno mjesto u svom srcu i ono je silno htjelo biti ispunjeno. I srela sam tebe...
Sada mi je srce puno i svaki dan sve je veće jer srela sam tebe...
Ne želim da ovo pismo pređe u patetiku niti u srcedrapateljni «šuć-muć» jer nisam takva pljackavo-slatkasta osoba...

I ovdje je pismo prekinuto.
Nikada nije poslano, a večeras ga je prvi put pročitao onaj kojem je bilo namijenjeno.
loveandmarriage

U tridesetima, sama, uspješna u svom poslu, u svom stanu, s prijateljima i obitelji, ali sama kad god poželim. Mogla bih putovati, ludovati... Ne bih imala muža s kojim se sve dogovaram, s kojim donosim sve važnije odluke... Ne bih li bila sretnija?! Ne bih! Odabrala sam njega, jer sam znala da će s njim biti dobro i zanimljivo i nakon godina provedenih zajedno, i unatoč košuljama koje mrzim peglati. S njim sam jer ga volim, ne mogu zapravo zamisliti kako bi bez njega bilo!
poliglotna
- 00:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #