Lipi moji!
Odoh ja danas malo u krađu. Ali, evo odma se ispovidam. Nadam se da se neće naljutiti oni koje citiram. Sve izrečeno ovdje upravo je na blogerskim stranicama napisano. Iskreno, od srca, u jednom dahu. S ljubavlju. Pa neću danas ja – neka pričaju oni. Iskrene i drage osobe koje su naglas i svima htjele kazati da vole, da imaju sretan život, nekoga s kime sreću dijele i tako je umnažaju.
Samo ću nekoliko bisernih kapljica iz mora ljubavi na dlanu staviti pred vas. Ljepota je uvijek poticajna.
Neka nam je lijepo i neka nas nije strah reći da volimo. Ta riječ ponavljanjem postaje samo ljepša i bogatija.
Jer što će čovjeku od nepunih trideset godina žena kao ja?
Slažem se i s tim – ljubav je slijepa.
Mogla bih napisati mnoštvo citata o čudnim ljubavima, o razlozima zašto su neki ljudi zajedno, ali time nimalo ne umirujem sebe.
Ja mu nikada neću moći roditi dijete!!!!
Iskreno ili ne, ali neka druga mogla bi mu pružiti tu mogućnost. On, odmahuje rukom i kaže da već ima dijete, ono moje i da ne vidi nikakvu razliku jer nas dvije smo na prvom mjestu.
Zar je u redu vezati se uz osobu koja na sebi nosi bolesti više nego što ih ima upisana medicinska enciklopedija?
Po mome, ljeto je vrijeme da provede uz nekog čija najveća briga je slomljeni nokat ili crvenilo na koži od prejakog sunčanja, a ne briga da li je tumor zloćudan ili dobroćudan!
Na kraju (a ne najmanje važno) – voljela bih da pored sebe ima nekog simpatičnog, slatkog lika, zašto ne i lijepog ženskog tijela – a ne mene koja sam pomalo deformirana od bolesti, koju liječnici šire hormonima da bi iz masnih naslaga tijelo proizvelo estrogen.
I tako priča je duga. Njegova objašnjenja su logična, razumijem sve ono što govori, ali zapravo sve to NE čujem ili ne nalazi put do mene.
Znam da me obasipa ljubavlju kao nitko drugi prije njega i da možda provodim najintenzivnije vrijeme u svom životu, ali onaj zločko u meni ne da mi mira i svaki dan postavlja mnoštvo pitanja. Sunčica
Draga moja Bushmancice
Poljubi mamu i cestitaj i njoj godisnjicu braka i pomoli se da ih bude puno. Pet godina (zvanicnog) braka i dvije nezvanicnog nije malo. Danas je to ko sestica na lotu, sve ih je manje i manje, otkad su nas sutigle demokracije, emancipacije, ostale "cije" i "moderni nacin zivota, a (bracne) integraCIJE malo toga ima i brzo se dogadjau separaCIJE. Dakle, pozeli mami sto vise godina s tatom a sto manje cija u zivotu, pogotovo ove zadnje. Za sedmicu dana bi se trebali vidjeti…ma sto trebali, vidimo se! Sad tata ide ra… slaviti a ti budi dobra curica kao I uvijek. Puno te voli tata Bushman. bushman
Ja i moja ljubav najveća...
Čovik mog života.
Onaj kojeg volim najviše na svitu, najčišće, najiskrenije, najdublje...
***
Tad je kleka ispred mene i pita me ono šta san mislila da me niko nikad neće pitat:
"Majo hoćeš se udat za mene, molim te?"
Tribala mi je samo sekunda da mu odgovorin...da skupin svo razmišljanje cilog života, da posložin sve želje i ambicije u životu. A u tom momentu san skužila da je ON jedino šta želin, jedino šta triban, da će mi život bit ispunjen jedino uz njega.
**
Sidin u našoj kući, stavljan ove riči na papir (ekran) da bi ih podilila s vama, da bi van pokazala koliko je život krasan.
Moj anđel spava s našim sinom, s tilom našega tila, mirni su i bezbrižni, jer se vole, jer ih ja volin.
A meni još uvik nije jasno kako mogu nosit ovoliku količinu ljubavi u sebi. (a nije ni čudo, kol'ka san, to je sve od ljubavi...)
Odgovor leži duboko u nama svima i pronaći ga možemo samo onda kad nađemo svoju drugu polovicu jer nitko od nas nije stvoren da bi sam kročio ovim Svijetom.....
**
Ja ga volimmmmmmmmmmm.......
Ljudi, ja volim.....
I to je najvažnije...nema važnijeg, nema bitnijeg, nema ničeg što bi na ovom svijetu mogli stavit ispred ljubavi...
I ja sam duboko uvjerena, kad budem ležala na samrtničkoj (jel se to tako zove?) postelji, kad na zadnjem izdisaju budem imala čast izgovorit jedno ime i prizvat u sjećanje jednu facu, to će bit ON.
Onaj koji me naučio zavoljeti sebe, onaj koji me naučio voljeti druge, onaj koji me naučio da nije sve u izgledu i u lovi, onaj koji me naučio da se od ljubavi uistinu DA ŽIVJETI... Velika mamma
Nemam riječ kojom bih opisala koliko volim život
od kada sam upoznala svoga muža.
Nemam način na koji bih rekla koliko život
ima smisla od kada on živi sa mnom u njemu.
Nemam pjesničku inspiraciju da objasnim koliko ga volim.
A da ne budem patetična.
Možda pomislimo i da smo se zabunili...
Ali nismo se zabunili, mi smo samo ljudi. Svaka godina ima proljeće i jesen; ljeto i zimu. Nikada ne treba napuštati kuću vjernosti i ljubavi! Ljubav i strast - jedne tjera skupa, druge razdvaja. Kad dođe oluja ne treba paničiti i napuštati sve...
Čekajmo i budimo strpljivi, beskrajno strpljivi. Oluja će proći, prava ljubav će ostati!
***
Dušo.... volim te!
Mogla bih se promijeniti... Biti savršena ženica, ne prigovarati previše, svađe završavati osmjehom, priznati da nisam u pravu... Bi li to bila ja? Bojim se da me ne bi volio takvu, nisi me takvu upoznao. Od prvog dana sam bila nemoguća, prihvatio si i zavolio me. Vjerojatno si mislio i da ću s vremenom omekšati, ali ostala sam ista...
Teško ćeš čuti da ću to naglas izgovoriti. Ali zato će ujutru moja prva riječ tebi biti:Dušo, volim te od srca... I love you. hajdučica
Sjećam se kao danas kad sam prvi put postao otac. Dobio sam u ruke taj mali zavežljaj s kojim nisam znao što činiti. Koliko smijem pritisnuti? Što ako počne plakati? Bio sam prvi tog dana u rodilištu i nekoliko novopečenih očeva sjedilo je u čekaoni čekajući svoje male zavežljaje. Sjećam se skrivenog pogleda i pokušaja da na brzinu pokupe barem malo iskustva iz onoga što ja radim. A ja nisam imao pojma. Samo sam šetao čekaonom, ukočenih ruku, ne skidajući pogleda s malog junaka koji je spavao. Na sitnim usnicama mimika je govorila da sanja majčine grudi. Znao sam samo da mi je draga bila umorna, lagano žuta, ali pod lagano spuštenim vjeđama bila je beskrajna sreća. Koliko god sam bio nezgrapan i trapav, vjerujem da sam imao isti takav sretan pogled. Stvorili smo novi život. Hal
Ja sam, jednostavno, imala prazno mjesto u svom srcu i ono je silno htjelo biti ispunjeno. I srela sam tebe...
Sada mi je srce puno i svaki dan sve je veće jer srela sam tebe...
Ne želim da ovo pismo pređe u patetiku niti u srcedrapateljni «šuć-muć» jer nisam takva pljackavo-slatkasta osoba...
I ovdje je pismo prekinuto.
Nikada nije poslano, a večeras ga je prvi put pročitao onaj kojem je bilo namijenjeno. loveandmarriage
U tridesetima, sama, uspješna u svom poslu, u svom stanu, s prijateljima i obitelji, ali sama kad god poželim. Mogla bih putovati, ludovati... Ne bih imala muža s kojim se sve dogovaram, s kojim donosim sve važnije odluke... Ne bih li bila sretnija?! Ne bih! Odabrala sam njega, jer sam znala da će s njim biti dobro i zanimljivo i nakon godina provedenih zajedno, i unatoč košuljama koje mrzim peglati. S njim sam jer ga volim, ne mogu zapravo zamisliti kako bi bez njega bilo! poliglotna