< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

18.09.2004., subota

O braku (11) Ako piješ - ne vodni!

U Kini je, kažu, običaj da svadbu siromašnih ljudi pomognu svi seljani, i da u njoj sudjeluju. Tada je cijelo mjesto pozvano na svadbu. Svi zajedno dijele radost sa siromašnim mladencima i svi zapravo tu svadbu pripremaju.
Na trgu, u mjestu postavi se velika bačva za vino u koju mještani donose vino iz svojih podruma i liju u bačvu.
Vino je simbol radosti i svadbe bez vina nema. Svi će ga u slavlju i piti.
Pa se dogodilo na jednoj takvoj svadbi da su seljani donosili vino u sudovima za vino i ulijevali u bačvu koja je za to na središnjem trgu bila pripremljena.
I došao je svečani početak slavlja. I kad su u radosnom raspoloženju uz pjesmu i čestitanja otvorili bačvu u njoj je bila samo - čista voda.
Svatko je od seljana računao da se u silnom vinu njihovih desetak litara vode neće niti primijetiti.

Pjesma je zamukla i sramotna tišina se nastanila u mjestu kao glavni svadbeni gost.


Pamtimo jutra vedra i sjetna. Ona nam određuju dan. Ponekad se tek svitajućem danu nasmiješimo neotvorenih očiju i cijeli dan nam bude nekako nasmijan. Drugi put je dovoljan zvuk budilice, nespretna jutarnja riječ ili krivi predmet na krivom mjestu da cijeli dan krene naopako.
Koliko puta smo doživjeli ( pa i ovdje stranicama virtualnog blogerskog svijeta) da nam netko kaže: danas si mi uljepšao dan!
Doista je malo potrebno da staza našeg dana skrene na potpuno drugi kolosijek vedrine ili tmurnog neraspoloženja samo zbog malog, sitnog, gotovo beznačajnog detalja koji je u pravom trenutku dotakao našu dušu.

I uljepšati nekome dan (ili život) znači samo nadoliti malo ulja u svjetiljku tuđeg života ili prosuti mrvice vedrine na stazu kojom će netko naići. Zvuči jednostavno i istovremeno teško. U sumornim jutrima brinuti tuđu brigu ili vlastito neraspoloženje skriti duboko u sebi i sam pokušati pronaći dobar razlog za optimizam - ljepota je življenja koju rado nazivamo imenom ljubavi, jer ona to uistinu i jest.

Posebno je to važno u braku. Ponekad će dijete rastjerati oblake našeg neba i njegova jutarnja dobrodošlica danu i nama zateći će nas i posramiti u našoj mrgodnosti. Omiljena pjesma na radiju, miris jutarnje kave ili malo sunca koje su uporno probija kroz zatvorene prozore naše sobe već su dovoljni razlozi za dobar početak. Drugi put ćemo u jutarnjem izabiranju i premišljanju oko toga što prihvatiti kao prvo i najpotrebnije za početak dana zgrabiti osmjeh (vlastiti) i s njime posveti jutro i dan. I svoj i tuđi. Malo treba!

Prečesto očekujemo da to "malo" odradi netko drugi. Da netko drugi pokuca - a mi ćemo rado otvoriti, da se netko drugi ispriča - a mi ćemo rado oprostiti. Očekujemo da se netko drugi nasmiješi, da netko drugi pomiluje, da netko drugi očisti, pomakne, utješi, zagrli... uvijek netko drugi.

A početak boljeg dana (a život je sastavljen od dana) krije se u meni. I onaj divni dan, kad sam u svadbenoj radosti slavio rođenje svoje obitelji, samo je početak ljepote koja treba trajati. Skloniji sam želji da svadba traje cijeli život. I da zapravo običnosti koja nam dan čini sivim preslikom onog jučer ne dopustimo ulazak u svadbenu dvoranu života. Lijepo bi i potrebno bilo da svaki dan u sebi kao ukras ima nešto svečano, nešto raspjevano, nešto za čestitati, onako svečarsko. Mislim da je to moguće i u krutosti življenja, i u računima, pelenama, prehladama, spletkama ili inatnim prkosima. Kao što je dovoljna ruža na stolu da ručak bude svečaniji ili sitno iznenađenje da duša bude vedrija.

Ako očekujem da uvijek netko drugi u bačvu moje svadbe nadolijeva vino, i ako još k tome očekujem da se moja voda nevjere, nestrpljivosti ili nepažljivosti ... neće ni primijetiti u silnom vinu koje je netko drugi ulio - opako se varam. Bolji svijet, bolji dan, ljepši san i sretan brak započinje od mene. Od moga srca. Tu se gnijezde svi dobri počeci koji će svoj rod svakodnevno pružati, a mi ćemo ga ubirati s ljubljenom osobom.

Vino je simbol zajedništva, radosti i slavlja. Zato - "Ako piješ - ne vodni!"
- 15:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #