< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

13.09.2004., ponedjeljak

O braku (9) - Moja bolja polovica...

"Nije dobro da čovjek bude sam..." drevna je Biblijska rečenica koja će nam pokušati dočarati fatalnu potrebu za drugim tko će biti potpuno, sasvim i zauvijek uz nas kao dio našega života. Biblija će u simboličnom izričaju govoriti o ženi koja je zapravo nastala u Adamovu snu, kada Bog od njegova rebra stvara novo biće. Tu pomalo prepoznajemo onu jedinstvenost dvaju bića koja se upotpunjuju u ljubavi.

Stari Grci će reći da su zaljubljenost i ljubav zapravo božansko prokletstvo koje se događa kada slijepi bog ljubavi Amor svojom strelicom pogodi zaljubljenika. U pogođenom se tada stvara novo ludilo i osoba nema mira dok ne ostvari san kojim je zatrovana. Pa to događanje kroz grčku mitologiju nosi ne samo čar lijepoga, nego iznad svega i začaranost koja ima predznak fatalnog usuda nužnosti.

Među mnogim plemenima i danas je rašireno vjerovanje da je zaljubljenost kao predvorje ljubavi uvijek posljedica "nabačenih čina" i da su takve osobe magijski ureknute. I naši će stariji, koji put, promatrajući ljubav bliske osobe, koja se događa mimo njihove logike, odluke i računice poluozbiljno kazati da je tu netko "bacio čari".

Astrolozi će rado kazati da je i zaljubljenost posljedica određenih susreta nebeskih tijela (konstelacija) i da je ljubavni usud zapravo "zapisan u zvijezdama".

Neobično je tumačenje koje kao podlogu ima i mit o Narcisu. Čovjek zapravo u drugome vidi sebe, projekciju svega što u životu nije uspio, što mu nedostaje ili što mu se nije dogodilo. Gledajući drugoga zaljubljenik kao u ogledalu vidi svoju dušu i rado poput Narcisa iz grčke mitologije beskrajno vrijeme provodi nadvijen nad tuđim srcem kao nad bunarom i ne znajući da je to zapravo projekcija njegova lica. I ako se voda tog bunara u oluji života uznemiri pa se vlastita slika više ne može prepoznati zaljubljena osoba spremna je koraknuti i do smrti samo da bi bila bliža izmišljenom liku.

Meni je ipak najdraže tumačenje (zapravo najbliže mom unutarnjem osjećaju) koje Platon iznosi u svojoj Gozbi. Aristofan, dakle, u Platonovim spisima govori o tome kako su ljudi bili neposlušni bogovima pa ih je Zeus rasjekao na polovice i otada svaka polovica razbacana po svijetu traži svoju drugu polovicu i to nevjerojatnom žudnjom kakvom se i traži izgubljeni dio bića. Te želja ih sastavlja u prvobitnu prirodu i od dvije osobe želi stvoriti jedno novo (ponovno pronađeno) biće.
Simpatično zar ne?

Ja ću najradije u nevještom pokušaju tumačenja ljubavi kazati: Istina je da nam se u ljubavi poklope zvijezde i da nas uzdignu do svojih vrhunaca. Istina je da se tada u nama događa blještavilo i neizmjernost svemirskih prostranstava. Istina je da je dobro da čovjek nije sam i da je drugo biće postalo dio našeg sna, nama beskrajno važno, kao dio nas. Istina je da smo u ljubavi začarani divnom čarolijom i da nas nije puno briga za trijezne mudrace koji ne mogu podignuti pogleda niti do ljudskih očiju, a pogotovo ne do zvijezda. Također je istina da u ljubavi promatramo drugu osobu kao u ogledalu, jer ona doista i jest ogled našeg bića. I istina je da ta druga draga polovica pronađena usudom, sudbinom, zvijezdama, srcem ili očima (slučaja ovdje nema) jest biće koje će nam ponovno darovati izgubljenu potpunost.

Ali iznad svega: istina je da nas ljubav čini sretnima i to zato što je netko pored nas sretan. I u vlastitoj školi života naučimo pravila ljubavi. Ona su toliko jednostavna da ih najbolje razumijemo srcem i prelijepa da bismo ih smjeli zaobići.

Vic iz raja

U Edenskom vrtu Adam se žali Bogu:
- Pa Bože, sve si lijepo oko mene stvorio. Ali moj raj je tužan. Meni je dosadno i treba mi društvo.
- Pa dobro, uslišati ću tvoju molbu i stvorit ću ti nekoga tko će biti uz tebe.
I stvori Bog Evu.
Adam se ponovno blistavih očiju pojavi pred Bogom.
- Bože hvala ti što si mi stvorio družicu. Ali, zašto je onako lijepa, prelijepa.
- Da, takvu sam ju stvorio da bi je mogao zavoljeti i s njom uljepšati raj.
- Ali Bože, zašto je onako naivna?
- Stvorio sam je naivnom da bi i ona tebe mogla zavoljeti.


Evo drago blogersko društvo promaknut sam na "almost cool" listu pa želim zahvaliti svima koji su ovom doprinijeli. Nemojte se ljutiti ali dvije osobe ipak moram posebno spomenuti: CyberGirl i Marita hvala vam vrlo!
- 23:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #