< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

10.09.2004., petak

O braku (7) (Boriti se sa zmajem...)

Nema problema koji je tako velik, da ja od njega ne bih mogao pobjeći!
C. Brown

Boriti se ili odustati...
Neki je čovjek došao psihijatru i rekao da mu je prošle noći došao u posjet zmaj sa dvanaest nogu i tri glave. Bilo je živa razvalina, nije mogao spavati, bio je na rubu potpunog sloma. Pomišljao je čak i na samoubojstvo.
„Mislim da vam mogu pomoći - moći ćete se boriti s zmajem“ reče psihijatar, „ali vas moram upozoriti da će to trajati godinu ili dvije i da će vas koštati tri tisuće dolara.“
„Tri tisuće dolara!?“ uskliknuo je čovjek. „Ni govora. Ići ću kući i sprijateljiti se sa zmajem.“


Na dobro se lako naviknemo. Dobar život, pitomost odnosa, radosni razgovori i blistavi dani ugnijezde se u našem srcu za tren. I čini nam se da su oduvijek tu, da smo s njima rođeni. Budimo se s osmjehom i dan nam bude samo produžetak sna. Sve nam je pri ruci i život sliči mirnoj rijeci. Dobro je postalo dio nas, pa nas možda potrese samo pokoja nevolja bliskih ljudi i opet se žurno ušuškamo u svoj pamučni život. Navikli smo se na njega - kao da je po sebi razumljiv i logičan. Dobrota pretječe dobrotu, pažnja se pretapa s osmjehom. Ništa ne doživljavamo kao dar, nego kao pravo i u tom uživamo.

I na zlo se čovjek navikne. Pa mu zli dani postanu kruh svagdanji. Ulijenimo se u svojoj nevolji i srce nam se nekako s njom sprijatelji. Ne da nam se ništa mijenjati. Možda bude gore. Neka ide ovako. Ne daj Bože većeg zla! Hladnoća bračnih odnosa postaje stalni predznak naših dana. Riječi postaju mrzle i bezosjećajne do te mjere da nas više niti ne bole. Sve je nekako priviknuto i obično do sivila. Uspjeli smo zaboraviti sve svoje snove o sretnoj obitelji i potrpati ih u kutiju mladenačkog idealizma i nedorasle pjesničke zatrovanosti. Tu kutiju više ne otvaramo da iz nje ne izlete duhovi promjene koji bi nas potresli i protresli.
Sve podnosimo u nekoj anemičnoj bezvoljnosti uvjereni da je zla sudbina bacila svoju fatalnu kocku baš na nas i da ne može biti niti bolje, niti drugačije. Pokušavamo sagraditi neki mali svoj zakutak radosti i liječenja svojih rana. Pomogne nam vlastito dijete, dobar prijatelj, knjige ili tajno sklonište u koje se, kao u zavjetrinu, ponekad skrijemo.
Različiti su razlozi zbog kojih ta neuspjela građevina još uvijek ima svoju ulicu i kućni broj, prezime i vrata, ali su nedovoljni da u njoj budemo sretni. Svejedno - ne diraj! - možeš samo pokvariti.


Zmaj iz moje priče zove se hladnoća, nedostatak ljubavi, nevjera, svađa česta kao disanje. Isplati li se truditi, mijenjati, popravljati, jednostrano i nezahvalno... ili se lakše pomiriti sa zmajem. Je li doista preskupa investicija opet pokušati obnoviti staro zdanje ili nam je duša preumorna za bilo kakve promjene? Ako neumorno od početka guramo probleme pod tapete svakodnevlja, ako nemamo hrabrosti pokušati probuditi zaspalo ili čak oživiti mrtvo, ako smo preponosni da priznamo dio i naše krivice - onda se pomalo mirimo sa zmajem. Ako ne vjerujemo u ponovljivost "neponovljivoga" - onda dopuštamo "zmaju" da hara našim domom i životom.

Ne prestajem vjerovati u čuda. Možda je doista samo malo, malo potrebno da se pokrene nepokretno i nasmiješi smrznuto. Mladost i dva ogromna srca u trenutku oduševljene radosti i nevjerojatne ljubavi pokrenula su obiteljski vrtuljak ljubavi koji je trebao biti znak života. Možda su zaboravili da ga treba i dalje okretati, da se neće vrtjeti sam od sebe i da mu je draže stajati nego se gibati. Zaborave ljudi da ljubav raste od svakodnevnih pažnji i da je treba zalijevati strpljivošću. Možda je doista malo, sasvim malo potrebno da život opet krene. Ljubav i u jeseni može donijeti svoje proljetne plodove. Možda... ne znamo dok ne probamo.

Ne dopustimo zmaju da zauzme zakutke našeg doma. Borimo se s njim. A on, stoput provjereno, bježi od smijeha, zagrljaja, razgovora, dobre volje i nježnosti svih koji su u njegovoj blizini. Neka bježi. Neka nestane. Zauvijek!

Treba imati snage za sreću
- 09:45 - Komentari (16) - Isprintaj - #