POVRATAK
Oj drugovi (i drugarice) jel vam žao,.....
Dojde vrime da triba poć dalje.
Daleko je Triglav!!
Iz Struge nekoliko kilometara uzbrdo i .....
hop, evo nas u Albaniji.
Posljednji pogled prema Ohridskom jezeru u magli
i vijugavim putem
polako priko prvog mista.
Ne zove se Elbar. To je njihova bira!
Triba oprezno vozit, što natpis "kujdes" stalno upozorava.
Prolazimo kroz prvi veći grad, Elbasan
i evo par slika kuda prolazimo
Sad je na redu Tirana
prema kojoj ima malo autoputa
i njihov dvoglavi orao.
Kroz grad smo se nekako iskobeljali
i uspjeli nekako
uhvatit pravac
prema Crnoj Gori.
Iako nije prvi na putu, otiđosmo do Nikšića
gdje smo prespavali.
Dočeko nas Nikola I, kralj
i dva labuda.
Naiđoh i na minaret,
a na drugom kraju grada
saborna crkva sv. Vasilija iz Ostroga.
Nedaleko još jedan Crnogorski svetac,
a u samom centru,
na prostoru većem od nogometnog igrališta, ograđen,
stoji ne dovršen i ruiniran, "Dom revolucije"
i čeka nekog s dubljom kesom.
Ne znam kako će se baš to ostvariti
kad skoro uz Dom stoji betonska konstrukcija, "Tržni centar"
na čemu ponosno stoji ploča sa natpisom:
početak radova: 15. 12. 2013. god.
završetak radova: 01. 05. 2015. god.
Od muke zaprašismo za Kotor.
Tu ne može bit iznenađenja
Stare su to zidine
i građevine
I Mleci udarili svoj pečat u kamenu,
al` i Crnogorci na tvrdoj stini svoju povist registriraše....
i ko sad more prošlost da in briše!!
Deset prolazi,
još pogledati ples grupe folkloraca
i ozbiljnu facu plesačice.
Okolo zaljeva i pogled na otočić sv. Juraj
,
te do njega Gospa od Škrpjela,
nažalost s uprskanom pozadinom.
Na kraju prođosmo kroz pljusak i grad, srećom neoštećeni,
a kad smo se dokopali autoputa poslije Vrgorca
na zapadu obećavajuće lipo vrime, koje nas evo drži do danas.
|