geomir

ŠETNJA ISTROM

Posli Makedonije put me odnio na sjevero zapad naše lipe,
u Rovinj (Rovigno)
A ča je potriba govorit o tom gradiću.
Rođen na otočiću 500x200 metri da bi se posli spoji s terafermon
i da bi danas zauzima cca 2x2 km.



Krećen od trga na Lokvi kod autobusnog kolodvora
i tu pored romaničke crkvice Presvetog Trojstva



do kraja duge šoping ulice,
kuda su prije išli težački kari pud i iz poja,
pa se ulica zove Carera.



I tako do dva Josipa, na trgu, pjaci ovog drugog,
Marescialla, kojeg ovdje puštaju na miru.



Na trgu je impozantna gradska ura,



a na sredini česma di se može utažit žeđ,



s dječakom sa ribom kojeg svi zovu Keko.



Tu s rive puca poznata panorama starog grada



i žedni galeb pije kišnicu,



a na drugoj strani pomen palim borcima i žrtvama fašističkog terora



s velikim spomenikom i bistama Mattea i Giuseppea.



Obližnja tržnica ka apoteka.



Idemo u stari dio grada uličicama prema vrhu.



Sve je lipo i uredno,


ali ima i poneka ovakva škura.



Kalete su izlizane



do visokog sjaja.



Roba se suši pod prozorima,



na tiramoli,



čak i auta zalaze u neke od ovih kala.



Prid crkvom svetog Tome, koja više ni u funkciji,



čekaju dvi maške.



Poprečne uličice idu do mora,



a stari top čeka u zasjedi,



dok na samom vrhu jedna vila gleda niz pučinu,



i sve to jedan galeb promatra.



Pogled i na drugu stranu ide u nedogled,



a na samom vrhu crkva svete Eufemije



sa zvonikom na kojem je Ona, 4,70 m visoka, u ulozi vjetrokaza.
Desna joj ruka pokazuje odakle vitar puše.



U crkvi je prazno,



upravo je završilo vjenčanje,



čije aktere sam uhvatio tek na izlazu.



Ali i pronašo formulu za rješenje svakog materijalnog, osobnog,
društvenog, nacionalnog ili međunarodnog problema.
Nemore falit !!!



I tako do predveče, kada je tržnica ispražnjena,



na glavnom trgu upaljeni felari,



brod se vraća u luku,



i jato ptica plovi nebom,



a gospođica maca ispraća pogledom posljednje prolaznike.