Posli Makedonije put me odnio na sjevero zapad naše lipe,
u Rovinj (Rovigno)
A ča je potriba govorit o tom gradiću.
Rođen na otočiću 500x200 metri da bi se posli spoji s terafermon
i da bi danas zauzima cca 2x2 km.
Krećen od trga na Lokvi kod autobusnog kolodvora
i tu pored romaničke crkvice Presvetog Trojstva
do kraja duge šoping ulice,
kuda su prije išli težački kari pud i iz poja,
pa se ulica zove Carera.
I tako do dva Josipa, na trgu, pjaci ovog drugog,
Marescialla, kojeg ovdje puštaju na miru.
Na trgu je impozantna gradska ura,
a na sredini česma di se može utažit žeđ,
s dječakom sa ribom kojeg svi zovu Keko.
Tu s rive puca poznata panorama starog grada
i žedni galeb pije kišnicu,
a na drugoj strani pomen palim borcima i žrtvama fašističkog terora
s velikim spomenikom i bistama Mattea i Giuseppea.
Obližnja tržnica ka apoteka.
Idemo u stari dio grada uličicama prema vrhu.
Sve je lipo i uredno,
ali ima i poneka ovakva škura.
Kalete su izlizane
do visokog sjaja.
Roba se suši pod prozorima,
na tiramoli,
čak i auta zalaze u neke od ovih kala.
Prid crkvom svetog Tome, koja više ni u funkciji,
čekaju dvi maške.
Poprečne uličice idu do mora,
a stari top čeka u zasjedi,
dok na samom vrhu jedna vila gleda niz pučinu,
i sve to jedan galeb promatra.
Pogled i na drugu stranu ide u nedogled,
a na samom vrhu crkva svete Eufemije
sa zvonikom na kojem je Ona, 4,70 m visoka, u ulozi vjetrokaza.
Desna joj ruka pokazuje odakle vitar puše.
U crkvi je prazno,
upravo je završilo vjenčanje,
čije aktere sam uhvatio tek na izlazu.
Ali i pronašo formulu za rješenje svakog materijalnog, osobnog,
društvenog, nacionalnog ili međunarodnog problema.
Nemore falit !!!
I tako do predveče, kada je tržnica ispražnjena,
na glavnom trgu upaljeni felari,
brod se vraća u luku,
i jato ptica plovi nebom,
a gospođica maca ispraća pogledom posljednje prolaznike.
Post je objavljen 13.12.2016. u 22:31 sati.