geomir

subota, 06.11.2010.

MALA VENECIJA

VRBOSKA

Naše molo misto, ča ga iznutra zovemo Varbuoska,
naši stari počeli gradit na kraju duge uske uvale,
recimo prije cca 800, 1000 godina.
Kad ga sada gledamo iz cca 3 km visine izgleda ovako.





Kad ga nadlijećemo i gledamo u perspektivi, pogled je životniji.





Uvala počinje kanalom kojeg zovemo potok.





Za velikih kiša skuplja vodu iz polja.






Inače je uvijek suh. Na početku bio jedan mali mostić,
kojeg je pokrila zaobilaznica .





Na mjestu dok more dopire sagrađen je drugi most
koji je u originalu bio izgrađen od kamena.
Kad je počela , početkom prošlog stoljeća, moda betona,
srušen je i napravljen od betona, kako i danas stoji.





Niti sto metara dalje nalazi se treći most koji je imao istu sudbinu kao i prethodni, i bio njegova kopija.
Prije par godina vraćen je u cca prvobitni oblik .





A original je izgledao ovako. Tu je izvor slatke vode gdje je oformljena i bila u funkciji javna perilica rublja.





Perilica i danas stoji, ali pralja više nema!





Sa perilice pogled ispod mosta prema slijedećem.





Šetnjom preko njega idemo do slijedećeg mosta





Četvrti most je najatraktivniji. Pored njega je „vrilo“,
što je služilo da se može jednostavno doći do mora.
Takvih vrila bilo je prije mnogo,
jer se morska voda koristila za mnoge svrhe.
Sva su sazidana, a ostavljena samo tri za uspomenu!





Preko njega na drugu stranu





Pogled na njegovu punu ljepotu.





I još jedan pogled na dva ljepotana





Početkom prošlog vijeka, slijedeći, peti most izgledao je ovako.





Kad je drvo propalo, desna strana je nasuta,
a premošćen je samo lijevi dio.




Prije 50 godina obnovljen je armirano-betonskom konstrukcijom,
da mogu automobili preko njega.





Sada je i to već dotrajalo i bilo bi efektno kad bi ponovno bio obnovljen
u punom rasponu; dva luka s kamenom fasadom.





Iza njega stoji 20 metarski otočić elipsastog oblika





I na kraju pogled s ovog mosta u predvečerje




i pogled na isti most.
A naziv Venecija Vrboska je dobila očito zato, jer ponekad do kuća na rivi i doslovno treba ići čamcem!
Naime, ponekad more „diše“ u deset, petnaest minutnim intervalima
s amplitudom većom od jednog metra,
a u ekstremima i više od dva ili tri metra.
Kao rijeka, more toči sad unutra, sad vani i diže se odnosno spušta u navedenim veličinama.
Kad je nisko, to zovemo OSEKA, a kad je visoko zovemo ŠĆIGA.
U aprilu prije dvije godine imali smo takvo događanje , malo veće amplitude, ali ipak ne ekstrem, nisam bio prisutan,
koje je netko snimio (nažalost ne baš stručno) i stavio na You tube.
- 22:46 - Komentari (54) - Isprintaj - #