• Start <---
  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Creative Commons License

geexor



------------------------------
why do i keep fuckin’ up

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:36

eto malo me kresnula kreativnost...

Činim ljude nesretnima. Barem u periodima kada sam sretan. To sam ja. Čudan sam. Stvarno nije namjerno. Naprosto to činim. Lagao bih kada bih rekao da tu nema pomoći. Ali ja si jednostavno ne želim pomoći. Ili ne želim da mi drugi pomognu. Svojim savjetima me samo udaljavaju od mene, kako od dobre, tako i od moje loše strane. Ne želim se više gubiti u drugima, takav sam. Kada primjetim manu i vidim da promjena neće utjecati na moje vrline, ili da je žrtvovanje vrline isplativo, mjenjati ću se. Ali ne prije. Ne mogu si to više dozvoljavati.

Ali za to želim sam ispaštati. Ne želim da drugi nose moj križ. Nisu to zavrijedili, niti su dovoljno jaki za takvo nešto. Moja razina sjebanosti mi omogućava veću toleranciju na dodatno sjebavanje, ali ljudi oko mene su presređeni i nenaviknuti na konstantnu patnju koja omogućava dodatno otupljivanje na sve što iznenada može uzdrmati ičiji život. Ne želim. I žao mi je.

Rješenja se nameću sama od sebe. Otići. Izolirati se. I nastaviti sam. A ne želim biti sam. Ne želim tako kroz život. Potreban mi je netko. Netko poput mene. Sociopat bez ikakve želje za mijenjanjem. Ali to ne bi uspjelo. Pretolerantan sam. I ta osoba bi morala biti. No to bi izazvalo kaos kojeg društvo ne bi moglo tolerirati. Otići iz društva. Kamo?

To nije život. Ne želim toliko žrtvovati. Ne smijem ostavljati trag na svijetu ako želim ostati vijeran sebi. A upravo to smatram smislom svog života.

Pišući ovo polako se lomim. Sve me više pogađaju problemi koje činim drugima. Čak i sitnice polako postaju preteške. Nije mi problem patit zbog sebe, ali me pogađa kada drugi pate zbog mene. Da, to je normalno. Ali kako onda mogu biti sociopat? Zašto se nalazim u tom glupom limbu? Osjećaj je odvratan.
Nikada nisam volio bježati od svojih misli. Ma kakve one bile. Neću ni sada.

Suicidalan? Nikada.



Ukupno 0 komentara:


...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

  • ------------------
    šačica epitafa:
    ------------------


    --------------

    teška vremena, a ja težak tip

    --------------

    To see a world in a grain of sand,
    And a heaven in a wild flower,
    Hold infinity in the palm of your hand,
    And eternity in an hour.

    --------------

    All the love gone bad turned my world to black.
    Tattooed all I see. All that I am. All I'll be.
    I know someday you'll have a beautiful life.
    I hope you'll be a star in somebody else's sky but why, why, why can't it be, can't it be mine?

    --------------

    Ako ti jave: umro sam
    a bio sam ti drag,
    mozda će i u tebi
    odjednom nešto posiveti.

    ...

    Pa što bismo se opraštali?
    Čega da nam je žao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znaš - ja to ne umem.

    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.

    Nemoj da budeš tužan.

    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast,
    čudno drag.

    Noću kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.

    To neka bude tajna.

    Uprkos danima sivim,
    kad vidiš neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim i živim.

    --------------

    Lunjo...
    Zlobnice graknu, al da te taknu ne smeju nikad...
    Baš duplikati prvi će znati ko je unikat...
    Kad nasrne svet... Ti obraz okreni...
    Bog dotakne cvet što nikne u seni...
    Sretna nova i meni...

    --------------

    Sve je morao sam...
    Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
    Brum šlepera...
    I sa dvadeset dve već je imao sve... Nju je video tad:

    Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...
    Tražim te otkako za sebe znam...
    Budi moj ortak, mače, nije mi lako
    da svu tu silnu lovu razbucam sam...
    Nešto sam načuo da sutra možda ne postoji?
    Pa bolje da odmah probamo sve...
    Za sitan groš kupi me... Razmaži te divlje kupine...

    Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih...
    I ja ću za nas osedlati strah...
    A ti me ljubi do zla... Dok ne izgubim dah...

    --------------

    Nije me čula, mirno je snila svoje lepeze i sveće i čipke.
    Snila je dane, mirne i nežne, k'o crno - bele klavirske tipke.

    A u životu, sama na svetu, u menuetu tražila spas.

    Siđoh pred kuću, na prašnjavi put, k'o neki lopov, polako i tiho.
    Ja nisam bio taj vitez za nju, mada mi govore da sam Don Kihot ,
    al' to je sasvim druga stvar.

    Bila je zvezda, bila je pesma, svaki dan druga, a večito ista.
    Snila je dobra stara vremena, i svog Šopena i Baha i Lista.

    Možda će sama, u grubom svetu, u menuetu naći svoj mir.

    --------------

    Nosio sam šal od kašmira
    i prsluk protkan tajnama.
    Baš od takvih su je čuvale
    tetke sa 'ladnim trajnama.

    K'o srna me je gledala
    žalosnom pesmom sluđena.
    Čije si pile pirgavo?
    što nisi meni suđena?

    'Ej, da...

    ...

    Rekoh joj "Beži, mani se,
    i traži bolje partije!
    Premala je moja tambura
    da te od kiše sakrije".

    Rekoh joj: "Ja sam samo tu
    da vreme brze proleti.
    Ja nosim čizme skitaljke,
    mene je teško voleti..."

    Pa da...

    --------------

    Da se ženim, imam kad.
    Ja sam, eto, ostao momak do sad.
    Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

    Jedan život, miran, tih.
    Nekad bacim kartu il' napišem stih.
    Stvari teku, ja se držim izvan njih.

    I ljubim dobre, ljubim lake.
    Neke prave, a neke ne.
    I sve su vile, sve su kraljice.
    I sve su nevažne naspram nje...

    --------------

    Negde u Braci je paorski koren
    i može rata i rata da bude.
    Kad nije paor za soldata stvoren,
    volije konje i zemlju neg' ljude.

    --------------

    A gde smo mi, naivni,
    što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
    Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

    I prevareni...

    I kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
    pomislim na Panta rei...
    Baciće se, tako, neki lik
    kamenom i na tvoj spomenik.

    Jer sve se menja, i sve teče...
    Čoveče.

    --------------

    Waiting, watching the clock. It's four o'clock.
    It's got to stop. Tell him. Take no more.
    She practices her speech as he opens the door, she rolls over.
    Pretends to sleep as he looks her over.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.

    Talking to herself, "There's no one else who needs to know," she tells herself. Oh...
    Memories back when she was sure and strong and waiting for the world to come along.
    Swears she knew him now she swears he's gone.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    She lies and says she still loves him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    Can't find a better man.

    She loved him, yeah. She don't want to leave this way.
    She feeds him, yeah. That's why she'll be back again.

    --------------