i vidim i čujem

16.11.2004., utorak

na putu prema dole

Čudno neko vrijeme. Živčan sam cijelo vrijeme i samo bih se potukao. Ali ne tučem se više. Pestao sam. To vam je ko i svaka druga ovisnost. Dok sam se tukao, morao sam se redovno tući. Već dugo vremena sam čist.
Uglavnom, sad mi je baš neko razdoblje, sve me živcira, mrak je cijeli dan. Svađam se s kim stignem kad stignem. Alergije me peru cijeli dan, pa pizdim još gore. Da postoji društvo liječenih huligana, javio bih se svom partneru i rekao mu da sam u krizi, da imam filing da bi mi jedna šora baš dobro sijela.
Nema frke, neću se potući.
U zadnje vrijeme sve sam više na putu prema dole. Na poslu me jebu, knjigu koju moram učiti ne mogu podnjeti, dosadna je. I, već sam to rekao, mrak je čini mi se stalno. Ne mogu spavati, a sutra radim od pola sedam ujutro.
Jel ovo itko čita? Čini mi se da ne. Potpuno razumijem, i sam sebi sam dosadan. Obratite pozornost na preporučene blogove. redovni su i zanimljivi- za raliku od ovoga.
- 23:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>