i vidim i čujem
| rujan, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dobar dan, dobar dan. Vi ste taj i taj, ja sam taj i taj-e, taj sam.
Zar je stvarno bitno tko sam? Poanta je u tome da sam onaj koji tu piše. Ja sam onaj koji piše....
O.K.?
Zar je stvarno bitno tko sam? Poanta je u tome da sam onaj koji tu piše. Ja sam onaj koji piše....
O.K.?
Sinovi marsa
Dva kovača su kovali,
braću i sestre i mene.
U dvije vatre nas talili,
u dva smjera razvlačili.
I učiniše nas krhkim,
i učiniše da čeznemo
za čvrstoćom.
<
Dva kovača su kovali,
braću i sestre i mene.
U dvije vatre nas talili,
u dva smjera razvlačili.
I učiniše nas krhkim,
i učiniše da čeznemo
za čvrstoćom.
24.09.2004., petak
Strah od smrti
|
Ja sam jedan od onih koji se smiju osmrtnicama. Ja se izrugujem nesreći, izazivam vraga. Ljudi ponekad pomisle da sam nečovječan, da sam nepristojan. Ne znaju oni da sam se još dok sam bio balavac smijao kada sam se penjao uz stepenice, jer je ispod njih bio mrak, a bilo me je strah. Bio sam na nogometu, igrali smo tek minutu dvije. Jedan dečko iz moje ekipe se odjednom srušio na pod i počeo se grčiti. Nisam ga dobro znao, viđali smo se samo na tom igralištu. Počela mu je pjena ići na usta. Mislio sam da je epileptičar. Kad smo zvali hitnu, nisu htjeli doći. Onda je došla žena koja radi u vrtiću do. Ona je nazvala hitnu, a prije nego što je hitna došla dečko je prestao disati. Žena iz vrtića mu je dala umjetno disanje i oživila ga. Oni iz hitne su isto mislili da je epileptični napad. Ispostavilo se da mu je pukla žila u mozgu. Nije dugo bio u komi i onda je umro. Imao je 21 godinu. HA, HA, HA..... Mislim da par dana neću ići na nogomet. Bojim se da će me zaboliti glava. I, to je smiješno. |
20.09.2004., ponedjeljak
Mrzim štrumfove
|
Evo gledam danas velikog bracu, a u njemu seljačinu i macu kako razgovaraju. (opa rima je pala-možda postane i veselo) O čemu razgovaraju mili moji? O vezama, mladosti i sličnim sranj... op oprostite na izrazu, kakicama. I sad, ajde dobro. Razgovor jest dosadan ali nisam u poziciji to reći jer gledam. Voajerišem-da se pozovem na prijašnji tekst. Ono što smijem reći je da su me iznervirali tako što nikako nisu smjeli reći seks (pa ram pam pam-ovo je bubanj koji lupa kada padaju teške riječi.). Pa, nije seks kita (pa ram pam pam) ili klita (pa ram pam pam) da ga ne smiješ uzimati u usta na javnom mjestu. Dođe mi da odem do one kuće sa megafonom i izderavam dan i noć teške riječi preko ograde. Mili moji, slično stanje uma sam već doživljavao i nije mi lako. Ispričat ću vam samo kako mi je bilo kada sam gledao Dowsons krik ili kako se već pravo zove. Znate već na šta mislim. A, ako ne znate, onda evo vam kratki uvod. Dovson je tinejdžer, ljubi ga majka, i ima svoje tinejdžersko društvo među koje spada i jedna cura kojoj sam zaboravio ime. Dovson je zaljubljen u nju, a ona ga često posjećuje u njegovoj sobi i to tako što, uz pomoć ljestvi, ulazi kroz prozor. Oni onda pričaju na široko i plitko o svojim životima i kako je teško odrastati. Vrlo su promišljeni i jako puno kontempliraju (ko ne zna šta kontemplirati meni znači, objašnjenje je u prijašnjem tekstu.). Isto je i sa ostatkom Dovsonove ekipe (ko ne zna šta za mene ekipa znači. objašnjenje u prijašnjem tekstu). Uglavnom, prijeđimo na stvar. Obilazim ko trinaestogodišnjak oko seks šopa (pa ram pam pam). Ja sam si zamišljao da režiram jednu epizodu te tinserije i da ako treba glumim u njoj. A, ona bi išla ovako: Dovsonova familija je zbog urođene im velikodušnosti na kratko primila izbjeglicu iz zaraćene bosne (pogađat-to sam ja). U želji da također pomogne Dovson toj izbjeglici nudi svoju udobnu sobu sa posterima Spilbergovih filmova jer je ona posebno udobna. Ipak, zaboravlja o tome obavjestiti svoju prijateljicu i ona jedno veče ulazi kroz prozor kad ono sirota bosanska izbjeglica drka (pa ram pam pam), pardon masturbira (pa ram pam pam), sori onanira (pa ram pam pam), a jebiga baca majmuna (ovo bubanj nije prepoznao). Ona vrisne jer ne može da makne pogled sa takve grozote. Dovson reagira i u tren oka upada u sobu, ali i on ostaje skamenjen. Slinom svog produbljenog uma on se ipak uspije okrenuti i ispustiti svoj krik. Brzo trči oko kuće i skida svoju drugaricu sa ljestava. U sljedećoj epizodi gledajte kako Dovsonova družica dobiva prvu menstruaciju- PA RAM PAM PAM. |
18.09.2004., subota
Opet ja ali sad sa pitanjem
|
Šta mislite tko sve ima blog. Možda Ivić ima blog. Možda i sam vrag ima blog, a možda i bog. Možda mrtvi ljudi imaju blogovi i sad njihovi duhovi pišu. Ajmo prijedlozi.... |
Zucni
|
Evo neko napisao pojam blogeri kad ono shvatih da sam to i ja. Mi smo blogeri-hura. "Jaki smo, jaki smo, jer smo isti. Jedan drugom smo klon."(PC&VC) Braćo blogeri, blogerski narode-ne daj se. Vaš Brut. A, sad nešto sasvim drugačije: Kontemplirati-za mene to znači nešto kao verbalno masturbirati. Nova moda riječ neshvaćenih genija, impotentnih jebača, i indolentnih mahera. Nemojte se uvrijediti ili ne daj bože prepoznati. Ja samo kontempliram. |
Zamak
|
kafkin poznati roman ima dva prevoda "Dvorac" i "Zamak". Meni Zamak zvuči bolje, pa sam ga izabrao i za ovu paralelu. Ja ne znam kolika mi je plaća. Ako pitam neću saznati-tako je to na mom poslu. Plaća varira-nekad je veća nekad manja. Zašto je tome tako, o čemu to ovisi nisam u stanju saznati. Nije da se može utvrditi neka povezanost između mog rada i plaće. Iako sam radio dobro, produktivno plaća mi je bila manja, a kad sam radio manje i bio demotiviran plaća mi se suprotstavila. Valjda je na to mislio naš bog kada je pisao o bespućima Hrvatske zbiljnosti. |
Opa cupa
|
Kada sam se odlučio otvoriti blog, misliosam si da je njegova prva svrha da se ja sa vremena na vrijeme ispraznim pred zamišljenim auditorijem. Kakva će ta pražnjenja biti-to ovisi samo o mom raspoloženju. Onaj koji čita ovaj blog je za mene samo onaj kome ja ono što pišem pričam u svoj glav(urdi/ici). Možda se i to promijeni. Možda dobijem cyberstvarni auditorije, čije osnovne karekteristike upoznam, pa se budem i njima obraćao perući prljavi veš , nastli u mozganju. Ipak, možda i ne. Možda ostane na tome da samo ja znam za svoj blog. Možda ovaj blog bude imao svrhu (kakva je da je) samo meni. Makar, moram priznati da bih volio da ne bude tako. Ne bih volio da bude rupa u koju se derem, a čujem samo odijek svojih riječi. Jednostavno, ne želim nikoga ni vređati, ali ne želim biti ni dosadan. Sve u svemu, zažmiri na jeno oko, a drugim (onim otvorenim) pročitaj, ako ti se da moj voljeni navodnici navodnici navodnici navodnic voajerunavodnici navodnici navodnici navodnici :)))). |
Samo za black lady, ako vidi.
|
Ne razumijem komentar-a, tek je drugi koji sam dobio. Mislim, tj. molim da mi pojasniš. |
Ja sam onaj kojeg nema
|
Ima nešto u čemu sam jebeno dobar-manipulacjie. Radim to izvrsno. Pravi manipulator nije spletkar, barem ne aktivni. Savršena manipulacija je kada djeluješ kao droga. Učiniš jedno, dvoje ili cijelu skupinu ljudi ovisnim o tebi. Naravno, ne agresivno, nego polako strpljivo. Potrebni sastojci anipulatora su izvrsno razumjevanje manipuliranih, njihovih poriva sposobnosti; znanje kako biti od pomoći; sposobnost da se sazna o ljudima i ono što oni o sebi ne znaju. Nego, da postanemo konkretni, jer sam si počeo ići na živce. Imao sam ekipu(mrzim tu riječ jer označava skupinu ljudi koji jedni druge imitiraju). U početku je sve bilo O.K., ja sam se naravno osigurao-najbolji prijatelj(ovisan o meni) je postao centar ekipe. Ako se išlo na kavu, njega se zvalo. Ja sam bio onaj koji je dovodio nove članove ekipe-ljude koji su mi bili simpatični. Sve je tako teklo, dok nisu nastale određene napetosti među pojedinim članovima. Moj najbolji frend je neke ljude sve manje trpio. Ipak, meni su ti ljudi još uvijek n+bili O.K. pa sam ih uspijevao zadržacvati u ekipi, jer je moj frend ovisio o mom sudu o njima, o mojim forsanjima da ih zove na kavu i sl. Tako je bilo sve dok ekipa nije počela štetiti meni-kako nije sad bitno. Onda sam se jednostavno povukao i sve se urušilo. Nisam jednu ružnu riječ rekao o nikome-dobro možda jednu. Pustio sam ih da se zavade. Znao sam da će do toga doći i znao sam da će najviše najebati baš tip koji mi je naškodio. Njega nitko iz ostatka ekipe nije vidio barem pola godine. I dalje mislim da je u principu O.K. tip, ali mi je počeo štetiti. Ne osjećam se loše zato što manipuliram, jedino zato što je tako lako. Samo trebaš biti onaj kojeg nema. |
15.09.2004., srijeda
Narcis i voajer.
|
Želim se opravdati i objasniti ti da jednostavno sad ne mogu da pišem. Samo zašto da se ja pravdam tebi. ja i ti, dragi moj čitaču, smo u čistom odnosu simbioze... Ti si voajer, a ja narcis, uvjeren da imam nešto za reći. Čak šta više, usuđujem se pomisliti da imam nešto za reći što bi moglo nekoga i zanimati. E pa, ajde da vidimo. što se tiče kada-bit će kad bude. |
prvi
|
Evo, prvi moj post i nadajmo se najprazniji. Kad mi dođe, napisat ću još ponešto. |