Ja sam jedan od onih koji se smiju osmrtnicama. Ja se izrugujem nesreći, izazivam vraga. Ljudi ponekad pomisle da sam nečovječan, da sam nepristojan. Ne znaju oni da sam se još dok sam bio balavac smijao kada sam se penjao uz stepenice, jer je ispod njih bio mrak, a bilo me je strah.
Bio sam na nogometu, igrali smo tek minutu dvije. Jedan dečko iz moje ekipe se odjednom srušio na pod i počeo se grčiti. Nisam ga dobro znao, viđali smo se samo na tom igralištu. Počela mu je pjena ići na usta. Mislio sam da je epileptičar. Kad smo zvali hitnu, nisu htjeli doći. Onda je došla žena koja radi u vrtiću do. Ona je nazvala hitnu, a prije nego što je hitna došla dečko je prestao disati. Žena iz vrtića mu je dala umjetno disanje i oživila ga. Oni iz hitne su isto mislili da je epileptični napad. Ispostavilo se da mu je pukla žila u mozgu. Nije dugo bio u komi i onda je umro. Imao je 21 godinu.
HA, HA, HA.....
Mislim da par dana neću ići na nogomet. Bojim se da će me zaboliti glava. I, to je smiješno.
Post je objavljen 24.09.2004. u 22:44 sati.