Manaus - U posjetu Mr.No-u

subota , 22.12.2012.

Cetri sata leta od Campinas na sjever a jos nisam ni blizo granice. Jedva da smo usli u drzavu Amazonu. Sve je puno suma i vode. Ogromnih rijeka. Cini se da je tesko prepoznati Amazonu sve dok se do nje ne dodje. Rijeka od nekih 3 km, kada ne poplavi. Kada dodje kisno razdoblje onda kazu da joj nema kraja.

Gradic Manaus danas ima preko dva milijuna stanovnika, i niti jedne ceste koja vodi do njega. Ili cete ovdje doci brodom, sto traje daaanima, ili avionom. Kazu da je zato lako kontrolirati promet ljudi i roba pa nema puno kriminala. Zato sam na putu od aerodroma do centra vidio samo jednog izresetango na cesti. Covjek odmah odahne na ovakvim sigurnim mjestima. Ostavio sam stvari u hotelu smrznutom na +17 C i odjurio u centar na ugodnih +35 C i 100% vlage. Obilazak sam poceo u luci, ako se to tako moze nazvati. Kako je rijecni promet jak, postoji hrpa trajekata prema svim mjestima u okolici a kako je razina Amazone nepredvidljiva nema nekog uredjenog doka. Bar ne za putnicki promet.

Kako je Amazona poznata po ribi, krokodilima, vocu i raznim drugim prehrambenim atiklima u samoj luci se nalazi i veka trznica. Steta so su ju u trenutku mog posjeta preuredjivali. Kazu da ovdje ima voca koje na jugu, u Sao Paolu, nikada nisu ni vidjeli niti znaju kako se zove. Poslije trznice druga najpoznatija gradjevina je carina. Manaus je bescarinska zona pa kada u njega dolazite iz ostatka drzave postoji carinska kontrola. Navodno je elektronika jako jeftina ali mi se cijene bas i nisu cinile pristupacne. Iako svi pricaju price kako se isplat uzeti avion i ovdje kupiti 5 televizora i onda vratiti u Sao Paulo. Lovacke price!

Usao sam u centar koji je u ovo doba godine prigodno ukrasen i utopio se u gomili ljudi. Sigurno nisu skuzili da sam stranac. Ogromni ducani iz kojih tresti muzika i tip koji na mikrofon poziva kupce da bas kod njih kupe jeftine tenisice. Ima to neke cudne cari.

U samom centru se nalazi pjesacka zona. Ustvari, nacionalno kazaliste s cetri ulice okolo koje su zatvorene za promet. Opet hrpetine skolske djece u uniformama u posjetu kazalistu i trgu ispred njega ukrasenom u pravom Bozicnom ruhu, sa snjegovicima.

Kolege su me pozvali da se provozamo malo i van centra pa smo napravili jedan krug po Manausu. Moram priznati da nisam previse gledao van. Odusevio me kombi s kojim smo se vozali. Iako se cini kao relikt nekih starih vremena, kombi je potpuno nov! To se da prepoznati po velikoj crnoj maski na prednjem kraju. Naime brazilci su malo preradili zrakom hladjeni original. Ugurali su u njega Flex motor (benzin/alkohol) 1.4 poznat iz najprodavanijeg modela Gol. Tako je kombi izgubio onaj tipicni stektavi zvuk. Ustvari gotovo je besuman (usporedjujuci s originalom). A cijena mu pocinje od oko 150 000 kn. I nema klimu!

Lokalnu hranu smo kusali u jednom od restorana s pogledom na tzv. Encontro das aguas. Mjesto na kojem se mijesaju dvije Amazone jedna crna i druga smedja, muljava. Naravno da smo jeli ribe, rijecne. Koje mi nekako nisu drage ali ajde da se proba. Jeli smo rijecne sardine i Tambaqui. Sardine su vece od Jadranskih i nemaju okus po mulju. Vise imaju okus kao morska riba. Tambaqui je ribetina cija polovica je bila dovoljna za nas petero. A znate da se ja ne stedim :) Bilo je tu jos razno raznih dodataka o kojima su mi ljubazni domacini sve ispricali ali sam ja naravno zaboravio. Slijedeci put zapamtim, ili ne.