Gamba Blog

Sao Paulo

srijeda , 30.06.2010.

Sat i pol vremena nakon sto smo krenuli iz Campinasa u Fiat Paliu 1.0 Fire uspjeli smo se izvući iz vreve lokalnih cesta. A onda čisto uživanje. Samo za one koji se mogu opustiti. Posjet centralnoj tržnici u Sao Paplu mi je uvijek pricinjavao zadovoljstvo. Iako nije toliko trash koliko bi mogla biti jer je jedno od najturističkijih mjesta u gradu još uvijek ima neku čar, prolaska između štandova prepunih voćem koje ni domorodci ne prepoznaju (Znaš, to je neko voće sa sjeveroistoka, nikad ga nismo probali !?!?), sušenim voćem, pršutima i sirevima iz Italije, mesinom i sličnim delicijama.


Oglas za isprobavanje najbolje kave u Brazilu. Nije nam trebalo dva puta reći.




Nakon sat vremena zvjeranja po štandovima čovijek lagano i ogladni pa smo uzeli pastel, punjen sirom i bakalarom.





A onda smo odlučili kupiti meso za doma za ručak. Jedino nismo mogli odlučiti hoćemo li batake ili vratinu.



25 do Marco je najbolja ulica za ulični shopping u Sao Paolu. Tu se može kupiti sve od igle do... a dnevno prođe par miliona ljudi. Najgušće je naravno prije Božića i Karnevala.





Nakon kvalitetnog shoppinga s vrecicama punim gaća i čarapa (ovdje je to navodno dosta jeftinije nego u Nami pa se kao isplati, aha) popeli smo se na nekada najvišu građevinu u Sao Paolu, Banspa i divili prekrasnom pogledu na grad (Mmmmm!).










Sao Paulo je grad višestoljetne povijesti :).




Umorni od hodanja po gradu sjedosmo u prvu birtiju na hladno pivo.

komentiraj (1) * ispiši * #

Campinas - dan odmora

subota , 26.06.2010.

Dan odmora nakon povratka u Campinas proveli smo uglavnom doma, odmarajući i hraneći se pravom domaćom spizom, ali o tome neki drugi put. Popodne smo iznajmili auto na tri dana i krenuli na Unicamp u posjet sveučilišnom kampusu. Ko na Borongaju :) (http://www.unicamp.br). Na putu smo se na jednom mjestu zaustavili uz cestu i uz čudne poglede domorodaca prešli na drugu stranu i našli se ispred velikog spomenika. Zaraslog i zaboravljenog.

komentiraj (4) * ispiši * #

Rio de Janeiro - Brazil kakav zaista jest (3)

petak , 25.06.2010.

Dan treći. Opet loša prognoza. Ali više nemamo vremena. Ako mislimo na Glavu šećera moramo danas jer slijedeći dan već putujemo natrag na jug. Klasika, autobus za Urcu, dio grada gdje se nalazi Glava šećera. Malo šetnje među obiteljskim kućicama i manjim zgradama i zaključak, ništa od penjanja na vrh. Zašto? Pa jedan lijepi bijeli i gusti oblak odlučio je sjesti taman na oba dijela Glave šećera i unatoč vjetru kojeg u Riu nikada ne manjka ni makac. U tom sučaju plačanje karte za žićaru bilo bi doista glupo. Pa smo smislili bolji plan koji se Mare nikako nije svidio. Mi seljaci iz ZG koji smo navikli na plac pješice odlučili smo da ćemo od Urce do Flamenga, gdje smo odlučili otići na ručak a koji je dio grada između Botafoga i Centra, otići pješice. Naravno ne direktno, prvo u Shopping Rio Sul u Botafogu, na kavu, naravno.:) Sve skupa oko 7 km! Taman da ogladnimo do ručka. I to po dijelu Ria po kojem nitko ne šeta.



Nakon prežderavanj u jednom mi od najdražih restorana u Riu, Porcao (http://www.porcao.com.br/porcaoSite/eventos/infraestrutura_porcao_rios.php) malo smo se još prošetali (!!!) do prve autobusne stanice i vratili kući. A slijedeći dan eto već moramo natrag u Campinas. I tako se probudimo ujutro a Rio okupan suncem na ugodnih +35 C. Kraća šetnja Ipanemom, i lovimo ZET-ov autobus prema autobusnom kolodvoru. Dosta Ria za ovu godinu.

komentiraj (1) * ispiši * #

Rio de Janeiro - Brazil kakav zaista jest (2)

srijeda , 23.06.2010.

Dan drugi. Opet loša prognoza. Ali svejedno idemo na Corcovado, i nadamo se da neće biti preoblačno.


Karta košta solidnih desetak eura a na kasi obavijest. Nismo odgovorni za vrijeme na vrhu??? Na prvoj stanici parkirani stoje prvi vlakovi koji su prometovali prugom prema vrhu. Odmah se primjeti fina brazilska mehanika i poznata južnoamerička preciznost izrade.


Na vrh smo stigli već oko 9 sati. Što je bilo sasvim ok, jer se još nisu pojavile velike nakupine turista kakve smo vidjeli na odlasku. Tako da smo nešto i uspjeli vidjeti. Maracana, stadion napravljen za 200.000 ljudi, na kojem je Brazil izgubio finale svjetskog prvenstva. Možda slijedeće finale 2014. naprave ipak u Sao Paolu :) Sa druge strane pogled između oblaka puca na najbolje dijelove Ria, Lagoa, Leblon, Ipanema i Copacaban. Dalje od Botafoga prema centru se nije ništa vidjelo. Da smo došli tjedan dana kasnije Isusa vjerojatno ne bi vidjeli. Počeli su ga preuređivati. Koliko će to trajati? Do svjetskog prvenstva ili do olimpijade :) Osim ovih fensi šmensi dijelova pogled puca i na ona manje bolja mjesta, favele.








OK dosta smo vidli, ajmo na brzinu do Botaničkog vrta što je taman tu ispod Corcovada, pa doma na Ipanemu odmoriti noge. Željeznica prema dolje, provjera kada ide slijedeći autobus za Botanički vrt i kraćenje vremena do polaska razgledanjem ostataka starog Ria. A onda konačno sjedamo u autobus. I nakon ciglih 2 sata !!! evo nas kod Botaničkog vrta. Dakle autobus je zaista išao tamo gdje smo htjeli ali je linija kružna, a mi smo sjeli u autobus koji je išao suprotnim smjerom vrtnje od željenog pa smo prošli dobar dio Ria prije nego smo sletili u lijepi vrt preko puta hipodroma. A tamo ... odmor za oči i dušu. Poseban dio s kaktusima, pa poseban dio sa mesožderkama, pa poseban dio s orhidejama... Ovaj zadnji mi je nekako bio nazanimljiviji. Uz središnju šetnicu su dosta visoke palme za koje kažu da ih je posadio zadnji kralj Brazila.










Umorni uzimamo taksi. Dosta javnog prijevoza za jedan dan. Mare hoće u neki fensi restoran na Leblonu koji kao svi znaju. Tolko je poznat da ga je taksist fulao dva puta, zapeo u gužvi a mi odlučili da ćemo brže pješice bez obzira na umor. Nakon stvarno dobre klope i malo odmora prošetali smo se između dvije kiše Ipanemom i mrtvi umorni otišli kući spavati.

komentiraj (4) * ispiši * #

Rio de Janeiro - Brazil kakav zaista jest (1)

nedjelja , 20.06.2010.

Iako sam se prije dosta vremena vratio i već se dobro provodim po Transilvaniji :) ostao sam dužan slike iz Brazila. Dakle nakon ugodnog tjedna provedenog u Ubatubi završili smo u Riu. Opet. Iako sam rekao da si to više neću dozvoliti jer mi Rio i nije baš nešto sjeo. I tako svake godine završim u Riu jerbo svaki put nekog povedemo s nama pa je red da se gostima pokaže najljepši grad na svitu odmah nakon Splita. A kako su ove godine došli roditelji e pa onda eto, tjedan dana Ria. Prvo smo prošli svu obalu na putu od Ubatube i pet sati uživali u BR101, nešto kao naša magistala. A onda smo ušli u Rio. Prva adresa koju sam vidio bila je Avenida Brazil 54000!!!! Budući da dotična avenija završava u samom centru a običaj je da se broj kuće odabire prema udaljenosti od početka ulice...slijedilo je još samo dva sata vožnje po Riu. Usput sam prvi put vidio i Villu Kennedy, Eduardov rodni kraj. Nakon dolaska na glavni autobusni kolodvor malo sporazumijevanja i u tili čas eto nas u autobusu za Copacabanu i Ipanemu. Iznajmili smo stan u ulici belgijske kraljice koja spaja ove dvije plaže. U roku odmah smo bili kod stana. Osim što su ovdje vremenski odnosi malo drugačiji nego kod nas pa je to odmah bilo nakon 45 minuta. Slijedeći dan je počeo kišoviti tjedan u Riu. Domoroci naravno ne vole kišu i kažu kako Rio nije isti kad je kiša i kad je sunce, nama balkancima, meni i roditeljima, nije bilo loše. Ovo je prvi puta u Riu da se niti jednom nisam namazao kremom za sunčanje i isto tako prvi puta da nisam izgorio. Dakle sunca tjedan dana nismo vidli. Prvo smo naravno kupili izvrsne kišobrane na kiosku za 10 reala, koji su se isti čas raspali i krenuli u razgledanje. Kako bi dosta brzo bili mokri razgledanje je bilo ispresjecano dugim kavamam u skupim birtijama Ipaneme. Skupima za Brazilske pojmove. Budući da smo osvjedočeni ovisnici o kofeinu ni to nije bilo tako loše.


Prvi pravi dan u Riu smo otišli do centra. Centar je mjesto gdje obično turisti ne idu???? Prijavili smo se za posjet nacionalnoj knjižnici i krenuli a kamo drugdje nego na kavu. Preko puta knjižnice je nacionalno kazalište koje smo htjeli posjetiti ali je malo bilo opasano bodljikavom žicom, pa nam je taj naum propao. Ali kavu smo popili. I to u navodno prvoj birtiji u Riu, Colombo. Birtija je prekrasna, sva u drvu i ogledalima a jedina joj je mana da konobari nisu balkanci nego brazilci pa je posluga prespora. Ali hej, na godišnjem smo. Pa ipak što je previše je previše. Posluga je bila toliko spora da smo skoro okasnili na posjet NSB-u. Iako možda i bolje. Ništa zanimljivo.


Razočarani posjetom knjižnici prošetali smo malo po pretrpanim ulicama poslovnog centra, dobro se najeli u restoranu Gula Gula i otišli do malo poznatog Real Gabinete Portuguez de Leitura. I to nam je bio pravi pogodak. Naime nisam baš 100% siguran ali dio knjiga je iz Lisabonske kraljevske knjižnice u kojoj je valjda jednom izbio požar. Kako god bilo ima hrpa prastarih kniga. Zdanje funkcinira kao čitaonica ali čitate ono što donesete sa sobom. Ne znam da li se tamo može dobiti što iz kolekcije za prelistati. Ulaz besplatan. Tišina očaravajuća.






Nakon kulture ajmo na religiju. U blizini, u centru je i katedrala. Vrlo neobična i moderna sasvim se dobro uklapa u okolne zgrade kao što je sjedište Petrobrasa. Jeda od boljih crkava koje sam do sada posjetio. Nakon katedrale prošli smo ispod akvadukta po kojem vozi tramvaj, i ulovili bus za doma. Kako je bio ponedjeljak vožnja je trajala dosta dugo. Ali na to smo se ovdje već naviknuli.