Rio de Janeiro - Brazil kakav zaista jest (2)
srijeda , 23.06.2010.Dan drugi. Opet loša prognoza. Ali svejedno idemo na Corcovado, i nadamo se da neće biti preoblačno. | |
Karta košta solidnih desetak eura a na kasi obavijest. Nismo odgovorni za vrijeme na vrhu??? Na prvoj stanici parkirani stoje prvi vlakovi koji su prometovali prugom prema vrhu. Odmah se primjeti fina brazilska mehanika i poznata južnoamerička preciznost izrade. | |
Na vrh smo stigli već oko 9 sati. Što je bilo sasvim ok, jer se još nisu pojavile velike nakupine turista kakve smo vidjeli na odlasku. Tako da smo nešto i uspjeli vidjeti. Maracana, stadion napravljen za 200.000 ljudi, na kojem je Brazil izgubio finale svjetskog prvenstva. Možda slijedeće finale 2014. naprave ipak u Sao Paolu :) Sa druge strane pogled između oblaka puca na najbolje dijelove Ria, Lagoa, Leblon, Ipanema i Copacaban. Dalje od Botafoga prema centru se nije ništa vidjelo. Da smo došli tjedan dana kasnije Isusa vjerojatno ne bi vidjeli. Počeli su ga preuređivati. Koliko će to trajati? Do svjetskog prvenstva ili do olimpijade :) Osim ovih fensi šmensi dijelova pogled puca i na ona manje bolja mjesta, favele. | |
OK dosta smo vidli, ajmo na brzinu do Botaničkog vrta što je taman tu ispod Corcovada, pa doma na Ipanemu odmoriti noge. Željeznica prema dolje, provjera kada ide slijedeći autobus za Botanički vrt i kraćenje vremena do polaska razgledanjem ostataka starog Ria. A onda konačno sjedamo u autobus. I nakon ciglih 2 sata !!! evo nas kod Botaničkog vrta. Dakle autobus je zaista išao tamo gdje smo htjeli ali je linija kružna, a mi smo sjeli u autobus koji je išao suprotnim smjerom vrtnje od željenog pa smo prošli dobar dio Ria prije nego smo sletili u lijepi vrt preko puta hipodroma. A tamo ... odmor za oči i dušu. Poseban dio s kaktusima, pa poseban dio sa mesožderkama, pa poseban dio s orhidejama... Ovaj zadnji mi je nekako bio nazanimljiviji. Uz središnju šetnicu su dosta visoke palme za koje kažu da ih je posadio zadnji kralj Brazila. | |
Umorni uzimamo taksi. Dosta javnog prijevoza za jedan dan. Mare hoće u neki fensi restoran na Leblonu koji kao svi znaju. Tolko je poznat da ga je taksist fulao dva puta, zapeo u gužvi a mi odlučili da ćemo brže pješice bez obzira na umor. Nakon stvarno dobre klope i malo odmora prošetali smo se između dvije kiše Ipanemom i mrtvi umorni otišli kući spavati. | |
komentiraj (4) * ispiši * #