Baile Govora - 14 godina kasnije - Gamba Blog

Baile Govora - 14 godina kasnije

četvrtak , 11.02.2010.

Davne 1996 mala ekipa se uputila iz Zagreba preko Beča, Bukurešta, Piteštija i Ramnicu Valcee daleko u rumunjske planine u potrazi za izazovima. Bili smo mladi, ludi i neobuzdani. Krajnji cilj juniorsko svjetsko prvenstvo u orijentaciji. Tih tjedan dana mi je ostalo u sječanju kao vrhunska zezancija + malo patnje. Je, je, bio sam diskvalificiran na dugim stazama i bio sam kažnjen. Morao sam platiti rundu cijeloj hrvatskoj i slovenskoj repki u disku. Desetak kola, otprilike 10 kn! Najgore je kad te tako netko kazni pa platiš, pa se toga sječaš cijeli život :) Prošlu nedjelju, eto opet snijeg, ali 4 (četr) zimske gume i malo ludosti je bilo dovoljno da opet krenem u Baile Govoru. Dok se u Bukureštu rijetko tko usudio izići autom na cestu moj je traktor hrabro jurio cestama europske unije prema Ramnicu Valcei. Simpatičan socijalistički gradić. Od drugog rata je valjda sve isto osim Mc Donaldsa i modernog ostaljenog kazališta.

Nakon Ramnicu Valcee počinje rumunjsko selo. Svaka druga kuća bez prozora. Snijega na cesti, utabanih 5 cm, konji i zaprege. Baile govora je tek 15 km dalje ili 20 minuta. Malo uvučena među planine. Na odvojku sa glavne ceste količina utabanog snijega se povećava. Nema nikoga na cesti, samo moj traktor i ja.


U centru jedva prepoznah hotel. Zid ispod bazena mi se činio viši nego prije. U hotelu mrak, na terasi tek građevinski materijal od nekog preuređenja od prije više godina, prekriven snijegom. Sve zaključano i prazno. Jedino natpis na vrhu i ploča sa dvije zvjezdice daju do znanja da je tu nekada bilo života.


Htio sam pogledati asfalt ispred ulaza. Onaj koji je u leto 1996 bio toliko svjež da su u njemu ostale rupe od čavli na kopačkama kada smo krenuli na model event. Čisto sumnjam da su ga od onda mijenjali. Ali snijeg je bio pretvrd za čišćenje. Na cesti nema ljudi. Dućani trajno zatvoreni. Rijetke su kuće u kojima netko živi.

Te 1996-te ušli bi u ovaj dućan i pokupovali sve čokoladice koje su imali, Rom, koji je koštao oko 10 lipa i kole za 5 kn dvije litre. Ušao sam i sada u isti dućan. I napravio isto. Kupio sve Romove koji su bili na polici, njih dva i jedinu kolu od pola litre koja je bila u dućanu. Sada me to koštalo 10 kuna.



Malo sam prošetao po mjestu ali nije bilo ničeg previše zanimljivog. Grad mi se činio mrtav, kao zaustaljen u nekom drugom vremenu. Ali barem sam u miru mogao prebirati po uspomenama na to ljeto prije 14 godina, sječanja na dobru ekipu i divljenje prema nekima koji su nas derali na trkama, poljevanje vodom po hotelu i gađanje vrećicama kiselog mlijeka ili sira, više se ne sječam, mineralnu vodu flaširanu u pivske flašice zajedno sa mušicama i autobuse koji bi se pokvarili na putu do starta. Odmah sam se zainatio i odlučio vratiti treninzima. Prijatelji, sutra odlazim na pripreme, pa se vidimo na početku sezone, a mogli bi i koju okladu baciti, a? Frka?