Brazil kakvog zamisljamo

nedjelja , 28.02.2010.

Autobusom samo 6 sati od Campinasa na istok, malo preko tropskog pojasa, nalazi se Ubatuba. To je kao Crikvenica u Hr. Dakle, ovdje cijeli Sao Paulo provodi svoje praznike. Doduse neki odu do Caraguatatube neki do Santusa ali Ubatuba je glavno odrediste. Nekih 10 km sjeverno smo iznajmili kucicu sa 4 apartmana za ciglih 200 eura dnevno. Plaza se zove Itamambuca i zasticeno je podrucje okruzeno Matom Atlanticom ili sumom nama slicnoj prasumi. Ceste su neasfltirane kako bi se putnici namjernici obeshrabrili u masovnom dolasku na plazu. Tako da je ovdje jako malo ljudi. Plaza nekih 3 km, sa mozda 50 ljudi sve skupa. 60ak km sjeverno nalazi se Parati jedan od prvih gradova u Brazilu. Nalazi se u velikoj prirodnoj luci prepunoj otocica. Tamo smo iznajmili brodic koji nas je vozao 2 sata okolo. Odveo nas do jednog otoka na kojem nije bilo nikoga, na kupanje. Plivanje je ovdje moguce buduci da je more u zaljevu mirno a temperatura vode prohladnih 30ak C. Rucali smo u centru i obisli par ducancica. Od svih sa bizuteriom i slicnim drangulijama meni je najlijepsi bio onaj s rakijetinama. Osim sto su imali beskonacan izbor Cachace bili su i zacudjujuce pristojni za lokalne prodavace, ponudili 5 primjeraka za kusanje, kavu... I za kraj jedna slika rucka kod kuce. Skampi u bundevi. Nije lose. Ostalu hranu cu staviti u poseban post ali o tome kada za to dodje vrijeme. Nazalost odmoru je dosao kraj. Vec se sutra vracamo u okrutnu stvarnost, u Rio. Pozdrav.
Javni prijevoz
Nas bugalov
Nasa ulica
Neubrane banane
Parati
Parati
Parati
Parati
Otocic
Parati
Parati
Parati
Bicikl
Cachaca
Cachaca
Cachaca
Skampi

Kako se skoro smrznuti na +25 C?

ponedjeljak , 22.02.2010.

Zvuci nemoguce zar ne? Jos prije dva tjedna sam bio na -20 C u centralnoj Rumunjskoj i cinilo mi se sasvim ok a sada eto hladno mi je na +25!!! E, pa i nije tako tesko. Nakon sto je tri dana auto sparkiran ispod zgrade, u sjeni pokazivao temperaturu otprilike kao na slici, pocela je kisa. Kisa koja je u Sao Paulu ove godine padala 50 dana za redom a temperatura se u roku od par sati spustila za oko 20 C. Prvo sam potrazio vestu, koju nisam ponio, onda sam se malo zamislio i pogledao na termometar. +25 C. Pa kome je jos doslo da obuce vestu na +25 C? Onda sam veselo uzeo djecu i otisao na sladoled. Po kisi! Drugi smo dan bili na bazenu i kupali se kao da se nista nije desilo. Opet na 35 C.
Nego, meda nemam ni malo ali za sve koje je zanimalo voda se vrti u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Pa sada vi vidite jel to odgovara ili ne. Snimio sam i filmic ali se bas ne vidi dobro.
Naj vijesti iz Brazila, jedna je TV voditeljica sambala u svim grupama sambe u Sao Paulu u petak i subotu i u svim grupama sambe u Riu u nedjelju i ponedjeljak. Naravno da je u pitanju bila neka opklada ali sto je previse je previse. Pozdrav.
Termometar ne radi bas najbolje
Nini nije hladno ni na 35 C

Hipica

srijeda , 17.02.2010.


Hipica. To je tamo gdje se odete prosetati, okupati na bazenima, jahati na konjima, igrati kosarku ili nogomet ili rucati s prijateljima. Ako imate para ovdje se mozete i ozeniti. Clanarina je 600 kn mjesecno, po glavi. Hipica je nekada bila plantaza kave ili neceg slicnog i zgrade su sacuvale vanjski izgled od onda. A izmedju njih su napravljeni sportski sadrzaji za one koji si to mogu priustiti. Ovdje su tri staje u kojima ljudi mogu staviti svoja grla, iznad kojih vjesaju nagrade koje su konji osvojili. Ovdje postoji dio za djecu sa nesto papiga. Patke plivaju mirno u jezercu. Otprilike 5 bazena je puno djece i roditelja dok se oni ozbiljniji plivaci okupljaju na posebnom bazenu za plivanje duzine 25m. Na bazenima za djecu voda se ne grije ali zato je ovaj plivacki bazen ugrijan/rashladjen na ugodnih 28 C. Za one koji ne briju na sport ili sportski look ovdje ima i drugacijih sadrzaja izlozbe, koncerti, tecajvi stranih jezika, cak imaju i svoj karmeval, ali tko ga ovdje nema? Kako bi se korisnici mogli opustiti i ne brinuti o nicemu ovdje radi mozda i preko 100 ljudi koji su svaki cas na usluzi, pa donesi suncobran, pa sokic pa nesto za pojesti. A da bi se ljudi osjecali sigurno tu su i cuvari koji patroliraju uz ogradu od bodljikave zice, visoke oko 3 m. Prekrasno. Skoro ko doma, u Trnskom.
SHC
Hipica
Zgrada
Rucak
Sampion
Rucak
Temperatura vode
Obavijesti

Eppur si muove

utorak , 16.02.2010.


Nakon cijelog dana puta u petak, u subotu rano ujutro sam krenuo odmah na trening. Prvi put nakon godinu dana. Zanimljivo je kako se i jaaako velika masa moze na neki nacin ipak pokrenuti. Staza kruzna, duzine 950 m. Uz jezero, sa 20 m uzbrdica u svakom krugu, radoznale patke i papige na svakom koraku, 30ak celzijusa u zraku i crkva za one kojima nista drugo ne moze pomoci. Za pocetak 5 krugova ili 4.6 km za 30 min:) A nakon trcanja malo kvasenja u bazenima. Nije lose. Pozdrav iz Campinasa.
Mjesto treninga
Prije starta svjez i odmoran
Staza
Staza
Staza
Staza
Staza
Bambus uz stazu
Oznaka svakih 50m
Crkvica
Radoznala papiga

Baile Govora - 14 godina kasnije

četvrtak , 11.02.2010.

Davne 1996 mala ekipa se uputila iz Zagreba preko Beča, Bukurešta, Piteštija i Ramnicu Valcee daleko u rumunjske planine u potrazi za izazovima. Bili smo mladi, ludi i neobuzdani. Krajnji cilj juniorsko svjetsko prvenstvo u orijentaciji. Tih tjedan dana mi je ostalo u sječanju kao vrhunska zezancija + malo patnje. Je, je, bio sam diskvalificiran na dugim stazama i bio sam kažnjen. Morao sam platiti rundu cijeloj hrvatskoj i slovenskoj repki u disku. Desetak kola, otprilike 10 kn! Najgore je kad te tako netko kazni pa platiš, pa se toga sječaš cijeli život :) Prošlu nedjelju, eto opet snijeg, ali 4 (četr) zimske gume i malo ludosti je bilo dovoljno da opet krenem u Baile Govoru. Dok se u Bukureštu rijetko tko usudio izići autom na cestu moj je traktor hrabro jurio cestama europske unije prema Ramnicu Valcei. Simpatičan socijalistički gradić. Od drugog rata je valjda sve isto osim Mc Donaldsa i modernog ostaljenog kazališta.
Ramnicu Valcea
Nakon Ramnicu Valcee počinje rumunjsko selo. Svaka druga kuća bez prozora. Snijega na cesti, utabanih 5 cm, konji i zaprege. Baile govora je tek 15 km dalje ili 20 minuta. Malo uvučena među planine. Na odvojku sa glavne ceste količina utabanog snijega se povećava. Nema nikoga na cesti, samo moj traktor i ja.
Baile Govora
Baile Govora

U centru jedva prepoznah hotel. Zid ispod bazena mi se činio viši nego prije. U hotelu mrak, na terasi tek građevinski materijal od nekog preuređenja od prije više godina, prekriven snijegom. Sve zaključano i prazno. Jedino natpis na vrhu i ploča sa dvije zvjezdice daju do znanja da je tu nekada bilo života.
Hotel
Hotel
Htio sam pogledati asfalt ispred ulaza. Onaj koji je u leto 1996 bio toliko svjež da su u njemu ostale rupe od čavli na kopačkama kada smo krenuli na model event. Čisto sumnjam da su ga od onda mijenjali. Ali snijeg je bio pretvrd za čišćenje. Na cesti nema ljudi. Dućani trajno zatvoreni. Rijetke su kuće u kojima netko živi.
Ulica
Te 1996-te ušli bi u ovaj dućan i pokupovali sve čokoladice koje su imali, Rom, koji je koštao oko 10 lipa i kole za 5 kn dvije litre. Ušao sam i sada u isti dućan. I napravio isto. Kupio sve Romove koji su bili na polici, njih dva i jedinu kolu od pola litre koja je bila u dućanu. Sada me to koštalo 10 kuna.
Ducan
Zgrada
Frizer
Malo sam prošetao po mjestu ali nije bilo ničeg previše zanimljivog. Grad mi se činio mrtav, kao zaustaljen u nekom drugom vremenu. Ali barem sam u miru mogao prebirati po uspomenama na to ljeto prije 14 godina, sječanja na dobru ekipu i divljenje prema nekima koji su nas derali na trkama, poljevanje vodom po hotelu i gađanje vrećicama kiselog mlijeka ili sira, više se ne sječam, mineralnu vodu flaširanu u pivske flašice zajedno sa mušicama i autobuse koji bi se pokvarili na putu do starta. Odmah sam se zainatio i odlučio vratiti treninzima. Prijatelji, sutra odlazim na pripreme, pa se vidimo na početku sezone, a mogli bi i koju okladu baciti, a? Frka?

Hrana Ciobanelu

utorak , 02.02.2010.

Evo par slika jedne tipične večere u pansionu. Počinje se s juhom, litra po glavi. S mesom i povrćem. Onda presječemo s Palinkom, koja nije ništa drugo nego dva puta destilirana šljiva. Onda kada nakon toga naglo ogladnimo dođe mesina i malo kumpira. Za kraj kolači, sladoled, kava. Prava seljačka hrana. Da ne bi gosti slučajno ostali gladni pa da pričaju okolo kako u Čobanelu nema ništa za jesti.
Juha
Palinka
Meso
Krumpir

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.