Moja vekovna čežnja

petak , 28.03.2008.

Filana jaja
Šunka
Moja vekovna čežnja je oduvijek bila vezana uz Božić i Uskrs. Ali ne zbog onih prizemnih duhovnih stvari koji čine te blagdane jednakima već tisućama godina, već stvarima koje su svake godine nove i koje me uvijek oduševe na neki neopisiv način. Npr., a vezano uz Uskrs koji je upravo prošao, kuhana šunka, narezana da su sve šnite jednake veličine i debljine a ne kao ostalih godina svaka različite. Svaka na sebi ima ravnomjerno raspoređeno ono bijelo a sve skupa se topi u ustima. Rotkvice, ne prevelike. Mladi luk, nažalost malo predebel. Filana jaja, bez komentara, i hren iskopan iz vrta, uvijek jak da ga se nesmije miristi. (Jednom sam probao, onako neoprezno, tako da sam gurno svoj veliki nos u staklenku pa sam na nekoliko sekundi ostao bez zraka. Odonda tu grešku više ne ponavljam.) Nije ni francuska za odbaciti, bez jaja doduše, ali jaja i onako ima previše za Uskrs. A ako se na kraju još na stolu nađu orehnjača i makovnjača. Neću niti spominjati ostale kolače. I još pokoji čokoladni zeko da se popravi šećer u krvi. I onda par dana mira. A nakon toga počinju već pripreme za Božić! Nego svima kojima nisam stigao čestitati, Sretan vam Uskrs uz nadu da ste se obždrali barem isto onoliko koliko ja.

Jaja, zeko, Sacher, Hundertwasser, Kosovo ...

nedjelja , 02.03.2008.

Marija Terezija
Opet Sisi
Becani
Uskrs
Hundertwasser
Hundertwasser
Zasluzeni obrok
Ah! Što bi ova gospođa s prve slike rekla kad bi danas vidjela svoj Beč? Ravnodušna ne bi ostala sigurno. Ali kog briga, kad nije uspjela do kraja riještiti našu gruntovnicu kada je bilo vrijeme! Dragi naši Bečani se se uvelike već spremili za Uskrs, a kada su to obavili onda su se zagrnuli u crvene zastave sa crnim orlovima i prošetali se do Heldenplatza kako bi proslavili svoju neovisnost. Drugi isti ti Bečani su im psovali sve po spisku u isto vrijeme. Mi, kao obični došljaci smo pokušali izbjeći svu tu gužvu i upoznati one neobične Bečane kakav je bio Hundertwasser. Čovjek je imao nešto opako protiv ravnih linija. Pa smo naišli na Sissine odaje, a baš na nju je zapela moja kamera i na Madeiri, prije mjesec dana. A onda umorni od šetanja otišli smo kušati i Bečki specijalitet, Sacher tortu, a gdje drugdje nego u Hotel Sacher. Kud će suza nego na oko. U slast!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.