Dan Sedmi - Čiča miča...

petak , 21.12.2007.

...gotova je priča
baka voli lovca opakih mišića
likovi iz bajke pijani ko majke
ispija se votka uz zvuke balalajke...

Svaka priča ima svoj kraj, a ovaj se dogodio prije nego smo se svi nadali. Zato za zadnji post, slika koju vjerojatno svako od vas zamisli kada se spomene ovaj nesimpatičan, ogroman i nadasve negostoljubiv grad. Druge dvije slike su, ne bi vjerovali, jedna ljekarna, i mural jedne od stanica metroa. A na kraju zidine iza kojih se skriva čiko Putin.
Ne mogu reći da sam uživao na ovom putovanju koliko sam uživao na nekim drugim destinacijama tipa Malezija ili čak Brazil. Nije me se dojmila negostoljubivost ljudi niti nezačinjena i bljutava hrana. A niti njihov ignorantski odnos prema vlastitim i tuđim životima. Nije me se dojmila njihova šlampavost niti "rusko kačestvo". Preseravanje bogatih sa preskupim autima i fensi šmensi bundama. Nije me se dojmilo niti to koliko loču, a loču puno, svugdje i uvijek. Muški vodku a žene pivo iz boce. Ali moram priznati da mi je ipak drago da sam bio tamo i da sam naučio još nekih par sitnica o životu, i na koncu konca da se i ja mogu pohvaliti da sam bio u Moskvi. Na kraju moram pohvaliti Shortya koji me oduševljavao sve vrijeme mog boravka tamo i zahvaliti se gosponu B. koji je učinio sve da nam pomogne i koji nas je svojim pričama barem dijelom upozna s "Ruskom Dušom".
Dragi moji, do moje slijedeće putešestvije ostaje mi samo poželjeti svima sretne blagdane.
Zdrastwujte Druzja!