Jučer lipo vrime, sunce, upeklo, kad najednom iz pravca Solina put Marjana, diga se vitar, diglo se more, oala gušta.
Oma san istrča na teren, uvatija makinju u ruke i krenija...
Lipo me zalilo...
ma se isplatilo...
Jema toga još, ma ovo je dosta za danas, nije sve ni u količini e..
A ča ću kad volin more, kad san uzanj rođen, uzanj živen, i ono će me na koncu, poza ovozemaljskoga života, primit u svoje dubine.
Zdravi i veseli bili.
|
