Opis bloga
Svit kakvim ga vidi
jedan galeb.
darko.rom@gmail.com

moj drugi blog
posvećen blues-u


galerija slika


poslušajte hit miseca




< kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2025 (1)
Kolovoz 2015 (3)
Ožujak 2015 (5)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (7)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (7)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (5)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (8)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

obale moje sunčane





































































































...ima toga još ali...

Linkovi








Blogovi za guštat


























čitalo se
dnevnik jedne ljubavi
I i II dio
III dio
IV dio
V dio
VI dio
VII i VIII dio
IX i X dio

dnevnik jedne ne(vjere)
I dio
II dio
III dio
IV dio

od čovjeka do galeba
I dio
II dio

31.08.2004.

dnevnik jedne (ne)vjere - (prvi dio)

Uvik nekako kad pasa lito meni prid očima Božić. E… kad san bija dite onda zbog darova, a sad više zbog spize koja se u to doba ji. Em darovi, em spiza a di je Bog u svemu tome? Nema ga! A galebe ča si ga sad zasra… kako nema? Pa lipo, nema!
Ovo je uvod u još jedan dnevnik koji želim napisati, moj dnevnik od vjere do totalnog ateizma i natrag. Sve mi se nekako čini da u životu u svemu moram doživjeti ekstremnosti kako bi složio kockice pravilno. Moja draga često govori kako sam ja teški ekstremista ili sam 100 ili 0, između nema.
Dunkve, religioznost je veliki dio mog života. Imam direktan broj mobitela od Boga i svaki put kad jedan drugog tribamo, lipo se čujemo, pročakulamo ka prijatelji. Opet moram ponoviti jednu rečenicu iz jednog od mojih postova. -Kad se na milijune ljudi obraća Bogu to zovemo molitvom, a kad se Bog obrati pojedincu to nazivamo paranoidnom šizofrenijom.- Ok, ako mi netko prišije i tu etiketu, neće biti ni prva ni zadnja koju su mi neprikosnoveni dali.
Ali nije baš u početku bilo tako, dug je i smotan bio put do tog mjesta. A di je to mjesto. Pa evo za početak ovog dnevnika jedna priča.

Okupi Bog sve životinje koje je stvorio te im se obrati. "Imam nešto vrijedno za čovjeka i htio bih to od njega skriti dok ne dođe vrijeme da mu to dam."
Orao se javi prvi, "Daj meni. Ja ću to odnijeti na najvišu planinu." "Ne", odgovori Bog. "Čovjek će se veoma brzo moći popeti na sve najviše vrhove svijeta."
Tad se javi dupin, "Daj meni. Ja ću to odnijeti u najdublje more." "Ne", odgovori Bog. "Čovjek će veoma brzo moći zaroniti i u najdublja mora svijeta."
U to se javi srndać, "Daj meni. Ja ću to odnijeti u najdublju šumu. "Ne", odgovori Bog. "Čovjek će veoma brzo moći pretraživati i najskrovitije kutke svih svjetskih šuma."
I na kraju se javi krtica. "Skrij to Bože u ljudima samima, i nikad to neće pronaći." Bog se nasmije i tako učini.

Eto, u svima nama je skrivena Božja tajna. Netko je nađe brzo, nekome treba dugo, netko je ne nađe nikad. Pokušat ću najbolje što mogu opisati svoj put do te spoznaje, možda nekome pomogne da nađe svoju.
Dunkve, bilo je to… a ne ne… nastavak slijedi u idućem dijelu.