petak, 30.03.2007.

hodaj - u tišini
nemoj otiæi - u tišini
vidiš opasnost- uvjek opasnost
prièanje bez stanke - nadogradnja života
nemoj otiæi
hodaj - u tišini
ne okreèi se u tišini
tvoja zbunjenost - moja iluzija
nošena kao maska mržnje
za samoga sebe
riješi,prijeði i onda umri.
joy division

...ovo su stihovi nezaboravnog jan curtisafrontmena grupe joy division.zašto sam izabrao te stihove polagano èitajuæi moje postove - saznat èete.
prošlo je mnogo vremena od mojeg hodanja u tišini ili laièkim rijeèima
u narkomanskom žargonu:zabiti se,razbiti se,kljucati...pa slobodno bi mogao reèi,da sam gotovo cijelu mladost potratio baš u tišini,nategnut na drogu pod popularnim nazivom - heroin.bio sam biljka,nisam doživljavao okolinu,uništavao sam i gazio svakog onog tko je imalo pokazao ljubavi prema meni.i tako sam ja iz dana u dan nauèio lagati.postao sam profesijonalac u izmišljanju novca namjenjenog dopu.nisam bio primoren krasti,jer sam stalno radio,ali eto od silnog rada gdje sam veæ mogao imati sam svoj stan i pristojan život,sve je to prokolalo mojim venama.da se povijest može mjenjati,nebih je promjenio jer je to bila oèito grana života koju sam kao jako radoznala osoba morala isprobati i na svojoj koži.
kako sam zapravo završio na igli.ovako, postojala je ekipa ljudi s kojima sam se intenzivno družio,grupica ljudi koja bi za bližeg i srce izvadila ako treba.ništa nam nije falilo.aute smo imali,posao takoðer.dakle poèetak devedesetih.nas desetak bili smo redovni posjetioci techno partija.sve je bilo super.neizmjerno smo osjeèali ljubav jedan prema drugom,a kemija je pridonijela još veæu povezanost meðu nama.postojali smo mi i samo mi.posjedovali smo cijeli svijet. .živijeli smo kao drevni hippiji.nije nam bilo potrebno puno.garderobu smo meðusobno izmijenjivali,zajedno smo stanovali,ponekad zajedno i gladovali jer bi vikendom potrošili i više no što bi zaradili.nije nam padalo napamet nikakvo dilanje,jer jednostavno nismo željeli imati veze sa policijom.i trajalo je to nekih šest do sedam godina,dok u modu nije došlo spuštanje s heroinom.trava kao da nije više davala onaj smisao koji je prije imala.uostalom,rijetki su iglomani koji puše travu.postoji i razlog jer upadaju u stanje tjeskobe i nemira,pa nitko tko se fino zabio,nije mu na kraj pameti bilo da si uništava doživljaj.naša mala ekipica poèela se smanjivati.bio sam jedan od onih koji se protivio bilo kakvom spuštanju kad sam veæ visoko i dobro mi je.nije mi bilo potrebno.al šta se desilo.jedan po jedan poèeli su nestajati i gubiti interes za izlascima,ljudi na parijima poèeli su ih živcirati.preklinjao sam ih da prestanu s tim,te da se malo odmore od svega,da bi ponovo mogli izlaziti,zezati se,živijeti.nije mi polazilo za rukom,al sam bio zaljubljenik u taj kemijski osjeèaj ljubavi, koji kao normalna osoba nemožeš osjetiti.bilo je to ono što sam tražio cijeli život.želio sam se osjeèati živ,pripadati negdje,pa makar to bilo i nezakonito.trajalo je i uspjevalo meni još godinu dana,da sam s ruksakom na leðima,podižuæi prstiæ,stopao do svih mjesta gdje se rejvalo.s vremenom sam i ja poèeo gubiti interes jer to više nije bilo isto. nije više bilo onih jutarnjih zajebancija i ispijanja kava.nije više bilo poslijepartijskog veselja i prièa o sljedeèem.jednostavno moje ekipe više nije bilo.svi su se veæ i te kako navukli na dop.nisu ni pokušavali da se skinu.bili su zajedno, samo u nekoj drugoj dimenziji koju nisam razumio.znatiželja je ipak bila jaèa od mene.partiji i kemiska ljubav, te sreæa za ovo šareno društvance bila je završena.svi smo odluèili da ne želimo puno ljudi oko nas,da se i dalje volimo i da zajedno svi krenemo u taj mraèni tunel bez povratka.i sad sam tu,u par redaka bi htio sroèiti sve te doživljaje,spometi sve te ljude.nemoguèe.radi se o godinama.al šta.nije to bilo ono kako smo si mi zamislili.polagano smo poèeli valjati jedan drugog.skidati iz paketiæa kako bi si ostavio za sebe,kad ostaneš sam.to nije društvena droga.to je droga za samog sebe.to je droga koja od èovjeka uèini životinju bez osjeèaja ,bez srama...sjeèam se pojedinih jutra kad sam veæ otišao daleko i bio navuèen kao neznam ni sam šta.otvoriš oèi a prva pomisao koja ti je došla napamet bila je gdje i kako do novca da bi se unormalio.da baš unormalio,jer nismo više heroin koristili iz zabave i da bi stekli novo iskustvo.bili smo primoreni uzimati ga da bi mogli funkcijonirati,da bi mogli otiæi na posao.tad doðeš u period kad ti je najteže priznati sam sebi šta si si napravio i šta si postao.postao si najobiènije govno koje se bez šuta nemože ustati iz kreveta.najgore mi je bilo što više nisam znao voljeti i nisam imao obzira prema nièemu.tada su poèela mukotrpna skidanja.kaže se:"lako se skinuti,al se teško održati èist".i vjerute tako je.skineš se,izdržiš mjesec,dva i onda opet pad.pa tako tisuæu puta.svijestan svoje nemoæi potražio sam i ljeènièku pomoæ.na poèetku je davala rezultate, al ja sam se ponovo vraæao i vraæao.nije postojao nikakav izlaz iz tog zaèaranog kruga.pokušao sam i sa komunama.al ništa.dok sam boravio u komuni,logièno je bilo da nisam konzumirao ništa, kad nisam imao moguènost nabavke.al i tamo sam sanjao dan, kad æu izaæi i ponovo se urokati.overdozirao sam se 3 puta.al i to nije bio dovoljan motiv da bi prestao.skoro sam ostao bez noge,al` ništa.nije bio ni dovoljan motiv moje familije koja je stvarno davala sve od sebe kako bi mi pomogla.ništa nije bilo važno sem sljedeèeg šuta.oèito je da treba stvarno èvrsta volja i jako dobar motiv da s tim sranjem staneš.tako sam dospio do jedne doktorice koja me prvi put,primila u ordinaciju kao èovjeka kojem je potrebna pomoæ.i stvarno prièajuæi i razgovarajuèi s njom sa heptanona prešao sam na subotex.naravno bilo je varanja kad bi joj rekao da se nisam urokao,a jesam.znam,ona je to znala,al je imala svoju metodu koja je imala utjecaj kod mene i uspjela od gotovo mrtvog èovjeka izvuæi ono najbolje.prvi sam put nakon dugo vremena osjetio da postoji nada i da se mogu izvuæi.mogu,to je površno,jer iza svakog ugla vreba opasnost,dok je u mom mozgu ugraðen onaj sistem,onaj crviæ koji još pati za hodanjem u tišini i bijegom od cijelog svijeta.uspio sam.uspio sam se skinuti u mjestu u kojem je to sve i poèelo.sada,kao sada imam izgraðen èudan stav prema toj drogi.ne branim si je,ali je i ne tražim.svaki put kad bi pokušavao sebi zabraniti uzimanje te supstance,završilo bi da bi je uzeo i više no što mi je bilo potrebno.dvije su godine prošle kako se sastajem s mojom doktoricom,koja je ušla u moj svijet,koja me saslušala,koje je pokušala saznati sve o meni i mojim problemima.u ovoj se godini pojavila osoba koja me isto tako razumije,zna sve o mojoj prošlosti,jer to nisam nikad tajio i uvijek sam volio da me prihvate onakvog kakav jesam.unatoè doktorici,potpori obitelji i osobi kojoj je do mene stalo,bojim se.ne bojim se toliko za sebe,koliko do toga da ne povrijedim osobo s kojom živim i koja me zaista voli ovakvog kakav jesam.nebi se više želio vratiti na ona muèna jutra,na ono povraèanje,grèeve,ispran mozak,bez ljubavi,s puno prevara i zajeba.nikom to nebi poželio, pa ni najgorem neprijatelju.ostavio sam sve tablete za smirenje,sve psihofarmake.ne uzimam više heptanone ni zamijenski subotex,al priznajem u tom mi puno pomaže zabranjena supstanca pod nazivom trava.poslije tog života koji sam proveo u tami,jednostavno ne shvaèam zašto trava nije legalizirana kad zasigurno manje šteti od svih psihofarmaka i eto meni pomaže da se ponovo nebi vratio na stari put.poznajem puno ex narkomana koji su heroin zamjenili alkoholom.al i to nije u redu jer alkohol isto tako izaziva ovisnost,razara obitelji,èini ljude agresivnima,dok trava smiruje i opušta.neæu je zagovarati,al pošto sam bivši ovisnik,a ona mi pomaže da se klonim heroina,radije èu pušiti joint nego koristiti sve one tablete koje te i te kako èine ovisnim,a usput i zatupljuju.eto pokušah sroèiti u kratko moju povijest s narkoticima.vjerojatno èe dosta detalja isplivati na površinu s vremenom.al za sada je tako i gledat èu da što manje hodam u tišini,da što više razgovaram o tome i pomognem svakom onom tko od mene to zatraži

èetvrtak, 29.03.2007.

...tražim posao ni sam neznajuæi više koji.izgleda jednostavno,šalješ zamolbe,odlaziš na razgovore,pratiš burzu rada...radio bi,radio bi...al kod nas to oèito nije samo tako.poslodavcu se moraš prvenstveno izgledom svidijeti,zatim moraš znat prièati,a puno puta i lagati.govore kako se živ èovjek na sve navikne i sve je u stanju nauèiti.eto i ja sam od onih kojima nije potrebno suviše obijašnjavati što ti je zadatak.kopèam stvari i brzo uèim.tvrdoglav sam jako,što više nije mana veæ vrlina.kad odluèim nešto napraviti,to i napravim.poznajem 3 strana jezika,imam sss spremu.nije mi potreban nikakav fax da bi nauèio novi posao.volim poslove koji donose vidljive rezultate.to potjeèe vjerojatno iz moje sklonosti ka umijetnosti.vidljiv rezultat je moja sodisfakcija.i nakon svega što sam radio,odradio sam to pošteno i s ljubavlju,al to buduæim današnjim poslodavcima nije nikakva garancija.barem mi je to iskustvo pokazalo.recimo soboslikarstvo.savršen posao.nisam školovan,al mi se dopada.boje,boje i samo boje.kako doæi do takvih poslava?na koji naèin pristupiti poslodavcu i uvjeriti ga u tvoju marljivost,nezabušavanje...?na jednom ti razgovoru daje normu koja izgleda nemoguæa.da izgletaš dvije sobe u pol sata.obièan fuš,ali uvijet.na drugom,nemam tu struènu spremu,na treèem neznam nešto oko drvenarije,na èetvrtom,minimalno èetirigodišnje iskustvo...ok.slažem se da je neko iskustvo potrebno.ali kako steæi to iskustvo ako ti je to uvijet da bi dobio posao.nisamo se rodili znajuæi sve(ili jesmo pa odrastuæi zatupili).zašto te ne prime barem na dva dana da im pokažeš da si ipak voljan i željan pristupiti takvom poslu.da želiš nauèiti ako je nešto novo.zar je doista ovo naše"civilizirano"društvo" toliko otupijelo brzim zaradama i iskorištavanjem svoje race?da li se u našem jeziku uopèe koriste rijeèi poput humano,društveno,socijalno?uostalom ne radi se samo o soboslikarstvu.recimo konobarenje.dokazano je da ti ugostiteljska škola nije niti potrebna.pa tko danas još posluje po beèkom,francuskom ili što ti ja znam kojem sve naæinu ne,koje te u školi uèe.tu se javlja propblem godina,problem izgleda,jezika,spola.diskriminacija.možeš ti imati i 5 završenih škola.možeš znati i 10 stranih jezika.možeš imati savršen stas i frizuru,al pošto ne radiš bio si primoren na socijalne zubare,tako da ti zubi baš i nisu u najboljem stanju.netko bi rekao popravi ih?a ja bi mu odgovorio:"rado bi ih popravio kad bi imao šta?"netko:"pa odi privatniku."da naravno otišao bi ja i privatnom i u švicarsku ako treba,al dajte mi posao ,da si taj novac zaradim da bi platio ljepe bijele zube.bah!više ni sam neznam kako da se ponašam i odakle da poènem?ako ikada netko ovo proèita,a ima koji zanimljiv savjet,rado bi ga poslušao!!!još malo pa èu na svojem blogu obijaviti moj stvarni životopis da bi možda neki poslodavac koji bi me razumio uspio doæi i do toga.sad idem.oèekujem poziv poslodavca.što vrijeme više prolazi to mi nada sve više opada, da èu ikada doživijeti biti starèiæ s palicom u ruci,te uživati još koju godinu i u minimalnoj penziji uopèe više zvati...

ponedjeljak, 26.03.2007.

subota je,a meni petak.završio sam s poslom i nabrijao se da se odem fino izdivljati na teške zvukove techna.svirali su PET DUO,što je to veæ bio treæi pokušaj da ih vidim u živo.svirali su u fort borgignonu u puli.nisam išao jer su okolnosti bile takve da nemožeš.ok.èekat èu sljedeæi nastup.rabac festival.opet oni vrte.i to je propalo.pošto se od vijeka govori treæa sreæa,nadao sam se sljedeèem gostovanju koji je bio u petak,23.03.o7.u alter egu,mada mi je draže zadržati stari legendarni naziv toèka u rijeci.naravno ta stara izreka treæa sreæa kod mene ne važi.totalno sam pobrkao dan i brijao u subotu da je petak,te naravno idem.dogovorio se s kompiæima da se naðemo u jednoj gajbi,malo družimo i idemo divljati.kad ono udarac u glavu.frend Z.me bljedo pogleda i kaže mi:"prijatelju,malo si zabrijao.pet duo su vrtijeli ploèe juèer, u petak.i šta sad.prvo sam mislio sve je otišlo kvragu i nema dobre zabave u gradu.ta subota je.comercijala,gdje god se okreneš.prolaze auti otvorenih stakala,a iz njih dopiru zvuci turbofolka.užas.ne vijerujem da se omladina sasvim okrenula nekvalitetnoj i lošoj glazbi(moje mišljenje).šta èemo,šta èemo,šta èemo.niš idemo zujat po gradu pa možda???naletimo na nešto što može biti podnošljivo.prvo smo zapeli na brodu gdje se puštao rock,punk,al ne onaj underground(koji ja volim),veæ komercijalne poskoèice green day i sliènih.nismo dugo izdržali.bila nam je potrebna promjena,bili su nam potrebni ljudi istog mišljenja.al grad pušiona.ipak se nismo dali smesti.okupili smo se u jednoj gajbi,slušali ono što nam paše.teme su naravno varirale,od homoseksualizma i opèek opredjeljenja na koje ima pravo svaka jedinka.tokovi razgovora krenuli su ka duhovnosti i zamisli svi smo se dogovorili oko istog.bog=ljubav.crkva- ustanova koja pljaèka,ubija,krade,na razne naèine dovlaèi nove èlanove raznim trikovima poput švedskog stola,s izobiljom hrane i alkoholih piæa.to je za one malo starije.imaju oni tehniku i za dijecu.ne postoji crkva koja nema sadržaje tipo stolnog tenisa,flipera,stolnog nogometa.to je gnusno i to je obnana.kako to ljudi ne shvaèaju i uporno se klanjaju kipovima mole,znajuèi pritom da u bibliji toèno piše kako ne postoji ustanova ni kip nikakvog sveca kojem se treba klanjati.al eto narod to ne shvaèa,ne shvaèa da je crkva ustanova koja bi trebala služiti narodu za molitve koje spadaju u vrstu meditacije.by the way,u kojoj normalnoj zemlji crkva ima moguènost odluèivanja o zemlji.da ljut sam na takve sranja,a poznato je o fetusima zakopanima ispod crkve,njihovim ratovima...propovijedaju ljubav,siromaštvo,a igrom sluèaja vatikan je najbogatija zemlja.smješno.pol svijeta gladuje,oni pedofiliraju,okruženi kamenim zidovima samostana u kojima kad tad proradi ljudska potreba za blizinom druge osobe,protive se homoseksualizmu,bibliju prilagodili sebi,neki su psalmi nestali....
fuck,opet me pisanje odvelo daleko od onog što vam htjedoh prenijeti.nije bed,malo bolje raspoloženje nebi mi falilo,a kad se ono pojavi nastavak slijedi

èetvrtak, 22.03.2007.

...samo da vas upitam:jel`je moguèe da vam jedna obièna SMS poruka,može promijeniti tok življenja.eto meni se upravo to desilo.bio sam u dovoljno rastrešenom stanju,razoèaran svime i svaèime,a pogotovo što se ljubavi tiæe.dakle bila je to godina kad sam skonèao jednogodišnju vezu i kad su mi potonule sve laðe.u mojoj sam sobi boravi jedno 3 mjeseca,tugovao i tražio razlog tog prekida.naravno nisam ga našao.al šta se desilo.upao sam u ekipu koja je radila stvari koje sam veæ prošao prije 7-8godina i ponovo poèeo odlaziti na sve partije,na sve aftere.bio je to ujedno bjeg od same stvarnosti.pošto u to vrijeme nisam pisao nikakve blogove nemojte se zabrinuti ako naletite na èudnije datume iz moje prošlosti jer sam tada vodio nešto kao dnevnik.ok,sad to nema veze s ovim što sam zapravo htio reèi.i tako ja oèajan na ovaj život,ujedno i vesel jer imam ekipu s kojom mogu plakati,smijati se i prièati o svemu.kad bi vikendi bili gotovi naša druženja nisu prestajala nego je to bilo intenzivno svaki dan.sve do jednog dana kad sam preko neta uspio upoznati osobu koja me na neki naèin razumjela,koja me nije gledala shvatiti površinski,veæ polako ali sigurno ulazila je u moju unutrašnjos,pomažuæi mi da prebrodim i depresije i sva sranja koja ti se nagomilaju.naravno i ja sam dopisivajuæi se uspio upoznati tu osobu.dakle izgled nije ovaj put imao nikakav uvijet.sve se to dopisivanje oteglo na jedno 2 mjeseca,sve do tog dana.bili smo negdje na putu prema rovinju,limski kanal.išli smo na party u monvi.i tako dok smo se cerekali i zajebavali stiže mi sms.A SAD LETI,LETI OSLOBOÐEN SVEGA SEM RADOSTI.ta je poruka vjerojatno stigla u trenutku kad je trebala.bio sam ganut.takve se poruke ne dobivaju svaki dan,a ponajmanje u trenucima kad zaista želiš pobijeèi od stvarnosti.nikom još nisam ništa govori,ali cijeli party su mi se te rijeèi motale po glavi.otišli smo na after na neku staru tvrðavu.tako u miru,s jedne strane pogledom na more,s druge strane prostranost zelenila istarskih šuma.nisam više mogao šutjeti o toj poruci i naravno proèitao je ekipi.i oni su ostali paf.tad je komisiski odluèeno da se s dotiènom osobom ipak trebam naæi u živo.da moram pobiti taj strah o novoj vezi ,da moram poèet mislit o sebi i definitivno uhvatit prvi bus za rijeku.odluèeno je.uzet èu osnovno potrebno i krenut.prvi je susret bio malo smješan jer po vanjskom izgledu nismo se privlaèili obostrano,al poznavajuèi nas kakvi smo,proteklo je tako da sam se u roku mjesec dana doselio i eto me godinu dana tu.u gradu kojem nisam htio živijeti,ali s osobom pored mene koja me nauèila živijei.nije bilo lako,al traje...

srijeda, 21.03.2007.

spremljen je u box 3 mada neznam èemu služi,ali dovoljno je èlanak iz jutarnjeg lista koji ipak djeli ljude na konzumente i one koji to nisu.ali trava nikako nije ulaz u svijet teških droga.svojevrsno ovisi o karakteru i osobi kao takvojda ja nebi previše prepisivao tuðe èlanke ipak bi moje rijeèi bile suvišne.jednostavno sam za legalizaciju marihuane,a oni koji nisu preporuèujem im,jedan dan popušite kutiju cigareta,prespavajte i opišite mi,naravno vaša volja,kako ste se osjeèali.napite se nekog alkohola,prespavajte i opišite,opet svojom voljom kako se osjeèate.popušite jedan joint,prespavajte i voljno opišite kako se tog jutra osjeèate.ljudi koji loèu,ljudi koji puše više od kutije cigareta na dan i osoba koja dnevno popuši 2 smotuljka.postrojite ih i promatrajte bar 3 dana.zakljuèci sljede.a svim onim zagovornicima protiv legalizacije božije biljke(ta raste iz majke zemlje,sigurno ne badava,sigurno je zabranjena,al radi èega?preporuèujem prije pljuvanja po toj božijoj biljci,nek je prvenstveno probaju da bi mogli donijeti realne zakljuèke.malo pitanje.zašto po novinama svako toliko proèitamo èlanak da neka starica/starac redovno duvaju?
cijeli èlanak jutarnjeg lista možete pronaèi u njihovoj arhivi(meni je smiješno da u 21 st.još ima ljudi koji ne razlikuju tešku od lake droge i koji su uvijereni da apsolutno je ulaz za teške droge.e nije.imam brdo prijatelja koji su se poèeli droksati teškim drogama,a da pritom nisu pušili travu,niti je ne puše.zapitajte se ili napravite anketu s ovisnicima o heroinu,koliko njih voli zapaliti joit.jako rijetki sluèajevi.zašto?jednostavno veèini njih ne paše jer im glavom poèmu zujati ideje o nabavki novog šuta,imaju napade tjeskobe i naravno izbijegavaju je.za kraj kad veæ seru da trava ima direktan put ka teškim drogama.serem se na tako malo istruiranih ljudi u nas hrvata.ljudi,mi ovdje u hrvatskoj smo totalno zakinuti o kulturama svih droga.bolje da se potrude i na laièkom jeziku koji svaki polupismeni èovjek može razumijeti razjasne što je to teško,što lako.kritiène droge,a i prve dostupne adolesentima su upravo cigarete i alkoholol.a ganja dolazi after this
http//www.jutarnji.hr/clanak/art-2007,3,20,marihuana_ovisnici 67112.jl
-----sluèajem da se ne otvara potražite u arhivi pod:
MARIHUANA:Razlozi protiv dekriminalizacije 20.03.2007.

utorak, 20.03.2007.

...muzika je moj favorit.neæu reæi da volim svakavu glazbu,jer bi lagao.sve je nekako podnošljivo dok ne èujem turbofolk.to neide i neide.al nije mi žao.recimo da sam sa svojih 16.godina polagano poèeo ulaziti u svijet gothic rocka.što su bili joy divison,bauhaus,siouxsi,the cure,kiling joke...pa sve do današnjeg neo folka gdje bi izdvojio dead can dance,cranes,love is colder than death.prije dark muzike uživao sam i rastao sa zvuzima pink floida,doorsa,hendrixa,marleya,jenis.naravno i danas mi leže u srcu,ali im ne pridodajem toliku važnost.èini mi se da smo mi ovdje u hrvatskoj dosta godinama bili zakinuti što se glazbe tiæe i nije bila široko dostupna kao danas.sjeèam se LP-a,od kojih imam i kolekciju(naravno i dalje ih kupujem).to je bio doživljaj.kad sam nabavio prve ploèe bauhausa,the cure...veselju nije bilo kraja.toliko sam ih puta preslušavao da me èudi što se nisu izlizale.onda su sljedili prijevodi pjesama.prava uživancija.dok je danas tržište toliko napumpano svega i svaèega i jednostavno teško je biti korak sa svime.puno ti dobrih bendova promakne ali zato puno njih i otkriješ.recimo do neki dan za bend cor solis nisam imao pojma da postoji.a eto igrom sluèaja iz Hrvatske su.svidjeli su mi se i ugodno me iznenadili.ima tu još jedna grana dark glazbe.nazivaju je militari pop.odvajam francuze derniere volonte,koji èe ubrzo imati koncert u Zagrebu,a ja bi volio prisustvovati.ništa sa sigurnošæu nemogu tvrdit da èu ih ipak vidijeti,jer brzina življenja danas je nezamisliva u dugoroènom planiranju.da,nisam spomenuo christian death na èelu sa rozz williamsom,koji nas je eto napustio napadnut opakom bolešæu zvanom AIDS.sjeèam se koncerta u labinu.frendica D.i frend V.iz poreèa uputili smo se na drugi kraj istre,stopom kroz sva sela i seoske.toliko smo dugo stopirali da nas je uhvatila gotovo ponoæ i veæ smo lagano klonuli jer smo mislili da je koncert i te kako veæ gotov.al bili smo uporni i upornost se isplatila.koncert je poèeo tek iza ponoæi s Valorovom izjavom,da su ih štopali na granici i napravili detaljni pretres tražeèi vjerojatno drogu koju su oni veæ putem potrošili.rulje se skupilo od svugda.iz splita,zagreba,zadra,labina,poreèa...koncert je bio dobar i više no dobar jer se održavao u starom labinskom rudniku.ok,bili su to christian death,ali druga postava.osjeèao se nedostatak rozzovog i gitan demon-ovog glasa.i sada dok i preslušavam znatna je razlika albuma kojima su gitane i rozz doprinijeli.imali su nešto što ova današnja postava nema.iz perioda prije ovog koncerta izdvojit èu moj put u trevizo(italy)kad sam otišao na koncert grupe the cure.to je opet nešto sasvim drugo.the cure su bili savršeni,ali ljudi koji su posjetili taj koncert,daleko su drugaèiji od onih koji su poharali na sex pistolse i the cure u ljubljanu.nisam nacijonalista,a još manje fašista,al najbolje se osjeèam i najbolje doživljaje ipak vuèem sa festivala i koncerata u nas.ne nikako nisam zadrti darker.ovo ljeto posjetio sam festival elektronske glazbe(goa) underwater overground u puli.nekako mi leži i psihodelija.možda korijen iz doba pink floida,doorsa...ispadam mješavina hippia i darkera.i neka.u glazbi ne želim bit ogranièen

....pošto nisam iskusan bloger,samo za poèetak pokreèem ili popularno reèeno okreèem još jedan novi list.dal æu nešto nauèiti,nešto saznati ili neèim pomoæ nekom,mogla bi biti zamisao ovog poèetka.pošto kompjuter dijelim sa još jednom osobom,moram imati razumijevanja(bar za sada)i prepustit mu pc.vijerojatno bit èe razglabanja o muzici,ponajviše psihodeliji,neofolku i opèenito darku(gothic).bit èe naziva grupa,partya,moja sklonost narkofiliji,ljubavi prema svitanju zore i zalasku sunca.bit æe prièa o ljubavi i mržnji.o pravdi i nepravdi.a ako bude sreæe,moguèe je da se pojavi i pokoja fotografija pošto mi je ujedno jedan od hobija.neæu vas piliti o ulozi LP-a u mom životu i kolekcionarstvu.moguèe su klasifike,odnosno to 10 sedmica i mjeseca,a daj bože(u obliku kojem da si)i godišnje.
inaèe obožavam crnu boju kojom je blog zapoèet.daljim razvojem kreèem na drugu zvanu ljubièasta.al nemojmo se varat jer volim i zelenu.
sada laka vam noæ.možda kad zimmer ode u krevet ,eto mene opet da malo blogiram
peace