Horde u plamenu
Nisu našli ništa opasno u tim ranama, ali istina, nisu ni pretjerivali. Nitko ne voli gledati izmrcvarenu ženu. Negdje tamo, iza rešetki i smrada, bilo je novo jutro. Pod od samog kamena, prljav i hladan. Pjevale su ptice.
- Ljubimica je pala. -
- Bila je preskupa. -
- Ne znate o čemu govorite. -
- Sada su svi razlozi smiješni. -
- Bila je sve što želiš, u pravo vrijeme.-
- U pravo vrijeme su je iz jazbine izmamili. -
- Kaj se je krila? -
Žmirila sam kada su došli. Škripa i metalni udarci. Obrisala sam ruke o haljinu, nisam željela izaći s krvlju i blatom na njima. Krenula sam sama, usmjeravali su me dodirima, gotovo nježno. Tada sam se rastužila.
Svjetlost je udarala po očima. Čudovišno more bez ijedne stijene koja bi ga razbila. Bacali su uvrede, psovke i kamenje. Ne izmiči se. Hodaj uspravno. Stup usred brda od suhog drveta. Možda pripremano s ljubavlju, ali sigurno s pažnjom. Dvije grube tople ruke uhvatile su straga i povukle lanac preko haljine. Veži čvrsto. Bez klecanja. Kraljica na svom tronu.
Pročistio je glas kašljem i mrgođenjem obrva, dovoljno snažno da utiša svjetinu.
- Svi je poznajete. Viđali ste je na ulicama, na prozorima i tuđim vratima. Razvratnicu u bijelim prozirnim haljinama, tako da ne možete s nje svrnuti pogled kada prolazite pored. A oni koji su gledali predugo, pokleknuli su i pali na koljena. Pred tom ženom. Davala se svima, lijegala na meko i na tvrdo. Ljubila muško i žensko bez razlike, poticala riječima i djelom na nezdravi blud. Primala u sebe i pod sebe starog i mladog, u najnepristojnijim pozama i uživala u tome. A kada bi koji, naglo probuđen, ustuknuo od trulog gnijezda među nogama joj, nije mu dala od sebe stisnuvši ga jače u kurvinjski mamac i nabijala se sama da ugasi ono što nije od ovoga svijeta. Ta se nije mogla ni pred slučajnim ili nevinim očima svladati, dodatno prisustvo još bi je jače gonilo na grijeh. Nije joj važno padaju li po njoj poljupci ili udarci, svaki će put zarežati na komad golog mesa, skvičati i urlikati poput kakve životinje tren prije nego li se smiri jer je dobila što je htjela. Nakratko.I onda sve počinje ispočetka. Danas smo se okupili ovdje kako bismo svršili s njom. -
Prvi dim se popeo do svijesti tren nakon zadnje riječi. Nije bilo smisla tražiti njegov pogled.
- Što sve neki ne bi učinili da izađu iz bijede. -
- To je nešto što poznajete? Uvijek sam se divio ljudima koji mogu govoriti iz vlastitog iskustva. -
- Je pa...? -
- Ne tražite od mene da osuđujem, sada upijam, poslije ću pisati pjesme. -
Prvo je počelo gušiti, vršci toploga tek su se penjali do stopala. Pucketanje kao zadnji nagovještaj otpora. Tada je zapeklo. Sve su svjesne kočnice popustile. Smrad vlastitih spaljenih nogu. Buka u grlu. Onda su nestali oblici i svijet se razlio preko ruba. Vriskovi su se istopili i pluća je zamijenio katran. Trajalo je predugo i bilo je bolno.
- Skrili su se vu rupe kak splašeni miši. -
- Potpuno ste shvatili. -
- Ja je poznam, gospon. -
- Svi je poznajemo. -
- Ja sam znam ono kaj ja znam. -
- Pričat ćete mi? -
- Je, ak ne bute rekli mojoj ženi. -
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.