Horde u plamenu
Nisu našli ništa opasno u tim ranama, ali istina, nisu ni pretjerivali. Nitko ne voli gledati izmrcvarenu ženu. Negdje tamo, iza rešetki i smrada, bilo je novo jutro. Pod od samog kamena, prljav i hladan. Pjevale su ptice.
- Ljubimica je pala. -
- Bila je preskupa. -
- Ne znate o čemu govorite. -
- Sada su svi razlozi smiješni. -
- Bila je sve što želiš, u pravo vrijeme.-
- U pravo vrijeme su je iz jazbine izmamili. -
- Kaj se je krila? -
Žmirila sam kada su došli. Škripa i metalni udarci. Obrisala sam ruke o haljinu, nisam željela izaći s krvlju i blatom na njima. Krenula sam sama, usmjeravali su me dodirima, gotovo nježno. Tada sam se rastužila.
Svjetlost je udarala po očima. Čudovišno more bez ijedne stijene koja bi ga razbila. Bacali su uvrede, psovke i kamenje. Ne izmiči se. Hodaj uspravno. Stup usred brda od suhog drveta. Možda pripremano s ljubavlju, ali sigurno s pažnjom. Dvije grube tople ruke uhvatile su straga i povukle lanac preko haljine. Veži čvrsto. Bez klecanja. Kraljica na svom tronu.
Pročistio je glas kašljem i mrgođenjem obrva, dovoljno snažno da utiša svjetinu.
- Svi je poznajete. Viđali ste je na ulicama, na prozorima i tuđim vratima. Razvratnicu u bijelim prozirnim haljinama, tako da ne možete s nje svrnuti pogled kada prolazite pored. A oni koji su gledali predugo, pokleknuli su i pali na koljena. Pred tom ženom. Davala se svima, lijegala na meko i na tvrdo. Ljubila muško i žensko bez razlike, poticala riječima i djelom na nezdravi blud. Primala u sebe i pod sebe starog i mladog, u najnepristojnijim pozama i uživala u tome. A kada bi koji, naglo probuđen, ustuknuo od trulog gnijezda među nogama joj, nije mu dala od sebe stisnuvši ga jače u kurvinjski mamac i nabijala se sama da ugasi ono što nije od ovoga svijeta. Ta se nije mogla ni pred slučajnim ili nevinim očima svladati, dodatno prisustvo još bi je jače gonilo na grijeh. Nije joj važno padaju li po njoj poljupci ili udarci, svaki će put zarežati na komad golog mesa, skvičati i urlikati poput kakve životinje tren prije nego li se smiri jer je dobila što je htjela. Nakratko.I onda sve počinje ispočetka. Danas smo se okupili ovdje kako bismo svršili s njom. -
Prvi dim se popeo do svijesti tren nakon zadnje riječi. Nije bilo smisla tražiti njegov pogled.
- Što sve neki ne bi učinili da izađu iz bijede. -
- To je nešto što poznajete? Uvijek sam se divio ljudima koji mogu govoriti iz vlastitog iskustva. -
- Je pa...? -
- Ne tražite od mene da osuđujem, sada upijam, poslije ću pisati pjesme. -
Prvo je počelo gušiti, vršci toploga tek su se penjali do stopala. Pucketanje kao zadnji nagovještaj otpora. Tada je zapeklo. Sve su svjesne kočnice popustile. Smrad vlastitih spaljenih nogu. Buka u grlu. Onda su nestali oblici i svijet se razlio preko ruba. Vriskovi su se istopili i pluća je zamijenio katran. Trajalo je predugo i bilo je bolno.
- Skrili su se vu rupe kak splašeni miši. -
- Potpuno ste shvatili. -
- Ja je poznam, gospon. -
- Svi je poznajemo. -
- Ja sam znam ono kaj ja znam. -
- Pričat ćete mi? -
- Je, ak ne bute rekli mojoj ženi. -
Post je objavljen 22.11.2005. u 07:53 sati.